Čir na želucu i čir na dvanaesniku: uzroci, simptomi i liječenje

Pored alergičara, niti ljudi koji imaju ulkus (vrijed, čir) na želucu i/ili dvanaesniku ne vole dolazak proljeća jer dolazi ili do pogoršanja bolesti ili javljanja novih oštećenja sluznice. Ljudi koji imaju ulkus mogu imati pogoršanje bolesti i u jesen.

Bolest poznata stoljećima

Ulkus želuca i dvanaesnika možemo zvati zajedničkim imenom peptički ulkus ili ulkusna bolest. Peptički ulkus je bolest koja se spominje već u najranijoj povijesti te su o njoj pisali Hipokrat i Avicena. Hipokrat je tako opisao simptome bolesti, dok je Avicena uvidio povezanost uzimanja obroka i pojave boli.

Napretkom medicine, dolazi do novih otkrića i spoznaja. Tako godine 1586. Marcellus Donatus iz Mantove na obdukciji opisuje želučane čireve. Godine 1688. Johannes von Murault na obdukciji otkriva duodenalne čireve.

Uzroci ulkusne bolesti

Peptički ulkus je bolest koja se javlja na sluznici želuca ili dvanaesnika. Ulkus se uglavnom nalazi u sluznici, ali ako se ne liječi, može dovesti do produbljivanja lezije kroz cijeli zid želuca ili dvanaesnika te do puknuća želuca ili dvanaesnika i pojave krvarenja koje može biti toliko jako da ugrozi život bolesnika.

Zašto dolazi do pojave ulkusne bolesti? Pepsin i želučana kiselina su aktivni sastojci u želučanim sokovima koji pomažu u kemijskoj razgradnji hrane za probavu. Neki od tih sokova također prolaze u prvi dio tankog crijeva (dvanaesnik). Ovi sokovi su vrlo kiseli i mogu izazvati oštećenja koja sprečava zaštitna sluznica, a koja štiti ostatak organizma od prodiranja sokova van želuca i dvanaesnika. Ako kod peptičkog ulkusa ova zaštita ne funkcionira, probavni sokovi oštećuju sluznicu a ponekad djeluju i dublje u mišićni sloj.

Dva najčešća uzroka peptičkog ulkusa su:

• Infekcija bakterijom Helicobacter pylori. Ova bakterija oštećuje zaštitni sloj koji oblaže i štiti sluznicu želuca i prvi dio tankog crijeva (dvanaesnik). Želučana kiselina tada prodire do sluznice. Mada se već od pretprošlog stoljeća sumnja da je infekcija nekom od bakterija jedan od glavnih uzroka ulkuse bolesti, tek su Marshall i Warren 1981. objavili prve studije koje dokazuju povezanost infekcijom H. pylori i ulkusne bolesti za što su dobili Nobelovu nagradu.
• NSAID (eng. nonsteroidal anti-inflammatory drugs, odnosno nesteroidni protuupalni lijekovi). To su lijekovi protiv bolova i vrućice koji se izdaju bez recepta, kao što su aspirin, ibuprofen i naproksen, ketoprofen i slični. S vremenom mogu, ako se ne koriste lijekovi za smanjenje lučenja želučane kiseline, oštetiti zaštitni sloj koja štiti sluznicu želuca. Ovdje je bitno napomenuti da osobe koje imaju ulkus ne smiju ove lijekove uzimati niti u kojem obliku (injekcije, čepići) jer lijek ne djeluje izravno na želudac, nego na prostaglandine koji se nalaz u zaštitnom sloju.

Pored ova dva rizična čimbenika, pušenje, stres i pretjerana uporaba alkohola također mogu dovesti do ulkusne bolesti.

Simptomi ulkusne bolesti

Simptomi bolesti variraju od osobe od osobe. Mali ulkusi možda neće uzrokovati nikakve simptome i mogu zacijeliti bez liječenja. Neki ulkusi mogu izazvati ozbiljno krvarenje. Bol u trbuhu (često u gornjem srednjem dijelu trbuha) čest je simptom. Bol se može razlikovati od osobe do osobe. Neki ljudi nemaju bolove. Bol kod želučanog ulkusa se javlja obično nakon uzimanja hrane, a bol kod duodenalnog ulkusa se može javiti u sredini noći te prolazi nakon uzimanja hrane.

Ostali simptomi uključuju:

• žgaravicu (gorušicu),
• podrigivanje,
• osjećaj sitosti i problemi s ispijanjem onoliko tekućine koliko i inače,
• mučnina,
• povraćanje želučanog sadržaja koji može biti taman (kao i stolica, tamna boja dolazi zbog kemijskog djelovanja kiseline na hemoglobin),
• umor,
• gubitak težine (obavezno posjetiti liječnika da se isključi zloćudna bolest želuca),
• katranaste stolice.

Pojava svježe krvi u povraćenom sadržaju i stolici ukazuje na veliko krvarenje.

Postavljanje dijagnoze

Sumnja na ulkusnu bolest se može postaviti već kod liječnika obiteljske medicine na temelju vaših simptoma i pregleda. Već tada se mogu dati lijekovi, ali prije toga bi bilo dobro napraviti analizu uzorka stolice na H. pylori (naime, dolazi do lažno negativnih rezultata ako se počnu uzimati lijekovi).

Zlatni standard postavljanja dijagnoze je ezofagogastroduodenoskopija (za koju uglavnom koristimo riječ gastroskopija). Ovom pretragom, koja baš i nije ugodna, ali kratko traje kod dobro treniranog gastroenterologa, a može se raditi u dogovoru s liječnikom i u anesteziji, ulazi se pomoću „crijeva“ u jednjak, želudac i dvanaesnik. Malom kamerom se prikažu stijenke sva tri organa, a ako se naiđe na promjene, uzima se uzorak za patohistološku dijagnozu te na prisustvo H. pylori. Bez obzira na to koliko je pretraga neugodna i koliko se bojite, morate ju napraviti, prije svega zato da bi se isključila zloćudna bolest.

Liječenje ulkusne bolesti

Ulkusna bolest se liječi inhibitorima protonske pumpe (lanzoprazol, omeprazol, pantoprazol, esomeprazol, rabeprazol). Inhibitori protonske pumpe smanjuju lučenje želučane kiseline. Uz to se koristi i dvojna antibiotska terapija. Ako tegobe i dalje traju, sve češće se koristi i „stari“ lijek bizmut koji se je koristio prije otkrića inhibitora protonske pumpe.

Pored toga, potrebno je da sam pacijent odredi koja mu hrana odgovara a koja ne, te da prestane pušiti, smanji unos alkohola i prestane koristiti nesteroidne antireumatike u bilo kojem obliku. Smanjenje stresa u svakodnevnom životu također pomaže u smanjenju tegoba.

Kada se hitno javiti liječniku?

Ova bolest ima svoj oblik hitnog stanja i tada se treba odmah javiti liječniku:

• kod iznenadne jake boli koja ne dozvoljava da si dotaknete trbuh i kada samo blago olakšanje dolazi kada ste zgrčeni,
• kod pojave tamne stolice ili krvi u stolici, kao i povraćanja tamnog i/ili krvavog sadržaja.

Ulkusna bolest je vrlo „uporna“ bolest koja vam može umanjiti kvalitetu života i smanjiti mogućnost obavljanja svakodnevnih poslova. Možda je najbolji primjer Bruce Springsteen koji je morao odgoditi turneju zbog ulkusne bolesti.