Četiri stepenice liječenja bola

Bol je subjektivno, neugodno, osjetno i emocionalno iskustvo koje nastaje kao posljedica prijetećeg ili nastalog oštećenja tkiva, pri čemu je važno istovremeno tražiti uzrok zbog kojeg se bol javio, liječiti ga i tako što prije spriječiti daljnju patnju.

Vrste bola

Prema duljini trajanja može se razlikovati akutna i kronična bol. Ako akutnu bol ne liječimo, ili je liječimo neučinkovito, dolazi do nastanka brojnih poremećaja koji za posljedicu mogu imati daljnje oštećenje organa i organskih sustava, kao i nastanak kronične boli.

Kronična bol predstavlja patološku bol koja traje dulje od uobičajenog vremena cijeljenja ozljede ili liječenja bolesti. Najčešće nastaje kao posljedica oštećenja središnjeg i/ili perifernog živčanog sustava.

Iako je bol prirodni odgovor tkiva na ozljedu, ona uvijek predstavlja upozorenje. Na doživljaj bola utječu brojni faktori kao što su dob, spol, okolina, edukacija, emocije, odgoj, religija, intenzitet, lokacija, trajanje i uzrok.

Liječenje bola

Liječenje bola može biti farmakološko (uzimanje lijekova protiv bolova) i/ili nefarmakološko (kirurško, specifično onkološko liječenje, psihosocijalna potpora). Može biti neinvazivno, minimalno invazivno ili invazivno. Svjetska zdravstvena organizacija je 1986. objavila prve preporuke za liječenje maligne boli.

Četiri su stepenice liječenja bola.

Prva stepenica

Prva stepenica predstavlja blagu do umjerenu bol koja se učinkovito liječi pomoću ne-opioidnih analgetika kao što su acetilsalicilna kiselina, paracetamol, nesteroidni antireumatici, COX-2-inhibitori i metamizol, u kombinaciji s adjuvantnim analgeticima (triciklički antidepresivi, antikonvulzivi, neuroleptici, kortikosteroidi, bisfosfonati i/ili kalcitonin, miotonolitici) ako je to potrebno.

Na toj stepenici lijekovi se najčešće primjenjuju oralnim putem. Za potpunu analgetsku učinkovitost potrebno je individualno procijeniti dozu i uzeti lijek u točno propisanim vremenskim intervalima. Nadalje, potrebna je stalna procjena učinkovitosti analgetske terapije i korekcija ako je to potrebno.

Druga stepenica

Druga stepenica predstavlja srednje jaku bol za koju se preporučuju blagi opioidni analgetici (tramadol, kodein, kombinacija tramadol i paracetamol), ako je potrebno u kombinaciji s ne-opioidnim analgeticima i adjuvantnim lijekovima.

Treća stepenica

Treća stepenica predstavlja jaku bol za čije se liječenje koriste jaki opioidni analgetici kao što su morfin, buprenorfin, fentanil, oksikodon, hidromorfon, L-metadon i naravno, ako je to potrebno, ponovo u kombinaciji s ne-opioidnim analgeticima i adjuvantnim analgeticima.

Četvrta stepenica

Četvrta stepenica predstavlja jaku, najčešće kroničnu bol, čije liječenje obuhvaća kombinaciju svih do sada nabrojenih grupa lijekova uz primjenu minimalno invazivnih ili invazivnih intervencija kao što su blokade perifernih živaca, epiduralna primjena steroida, blokada simpatičkih ganglija, stimulacija kralješničke moždine i kirurška operacija.

Što je to blokada živca

Prekid živčanih impulsa u perifernim ili centralnim putovima boli pomoću lijekova ili nekih fizičkih metoda dovodi do kratkotrajne, a ponekad i dugotrajne analgezije.

Rijetko se koristi destrukcija putova (neuroablacija), a ako se i koristi, onda je to u bolesnika s neizdrživim bolovima i kojima je preostalo malo života. Lokalni anestetički lijekovi (npr. lidokain) se mogu dati intravenski, intratekalno (u kralježnički kanal), intrapleuralno (u šupljinu između poplućnice i porebrice), transdermalno, supkutano ili epiduralno.

• Epiduralna analgezija opioidnim ili lokalnim anestetikom se je pokazala učinkovitom kod akutne, postoperativne boli.
• Dugotrajna epiduralna analgezija daje se bolesnicima s jakom boli i kratkim životnim vijekom.
• Za liječenje karcinomske boli izvodi se neuroablacija operativnim putem ili radiofrekventnim oštećenjem. Somatska bol bolje reagira od visceralne na ovaj oblik terapije. Najčešće se izvodi kirurško presijecanje kralježnične moždine (kordotomija). Ovaj oblik liječenja omogućava analgeziju tijekom nekoliko godina premda se često javljaju slabosti i poremećaji u osjetu.

Neurostimulacija

Neurostimulacija može umanjiti bol prvenstveno aktivacijom endogenih putova modulacije boli. Najčešće korištena metoda je transkutana električna stimulacija (TENS). Elektrode se apliciraju na kožu bolnog mjesta, a također se mogu postaviti duž perifernog živca ili duž dorzalnih kolumni.

Zaključak

Cilj liječenja boli je potpuno ukloniti ili ublažiti bol, poboljšati psihičko i fizičko stanje bolesnika, minimalizirati nastanak nuspojava i negativnog ishoda liječenja te poboljšati kvalitetu života.

U slučaju bolnih sindroma potreban je multidisciplinarni pristup kako bi se spriječile komplikacije te kako bi se pacijentu što prije osigurala adekvatna kvaliteta života.