Bolno gutanje: virusne i streptokokne infekcije nisu jedini uzroci

Respiratorne infekcije gornjih dišnih putova su najčešće bolesti uopće u populaciji, a bolno gutanje je vrlo čest simptom virusne infekcije. U 80% slučajeva, uzročnik respiratornih infekcija i bolnog gutanja je virus.

Virusi ili bakterije?

Virusi mogu dati kliničku sliku vrlo sličnu bakterijskim infekcijama. Uz bolno gutanje, crveno, otečeno ždrijelo i krajnike, mogu se pojaviti i afte, ranice na ustima te u ždrijelu, koje su vrlo bolne. Kada je riječ o bakterijskim infekcijama, u 80% slučajeva uzrok je streptokok. U razlikovanju virusne od bakterijske (streptokokne) upale pomažu nam takozvani Centorovi kriteriji:

• povišena temperatura iznad 38 °C,
• uvećani i bolni čvorovi u vratu,
• eksudat (bijele naslage) po krajnicima te
• odsutnost kašlja i ostalih respiratornih simptoma.

Upale ždrijela koje uzrokuju bolno gutanje mogu biti i gljivične, najčešće uzrokovane gljivicom Candida albicans. Ta gljivica je dio normalne flore na koži i sluznici, međutim, kod male djece i imunokompromitiranih može uzrokovati upalu te bolno gutanje.

Upale u usnoj šupljini

Upala zuba i upala desni mogu uzrokovati bol pri gutanju. Bolno gutanje, ali i glavobolju te bol koja se širi u vrat, može uzrokovati i poremećaj funkcije ili iščašenje čeljusnoga zgloba.

Upala krajnika može se komplicirati stvaranjem gnoja u krajnicima i oko njih te može nastati takozvani peritonzilarni ili parafaringealni apsces; uz takvo stanje gutanje je vrlo bolno, a vrlo često i potpuno onemogućeno.

Dijagnoza upalnih uzroka bolnoga gutanja postavlja se na osnovu kliničke slike, laboratorijskih nalaza i brisa ždrijela. Treba naglasiti da u slučajevima kada se prema kliničkoj slici može posumnjati da je riječ o bakterijskoj infekciji, kada postoji osip po koži i ako je riječ o maloj djeci, antibiotik se daje i prije potvrde dijagnoze, odnosno dolaska nalaza brisa ždrijela.

Zbog čega nas još može boljeti grlo?

• Neinfektivna stanja kao što su refluks, čir želuca i hijatalna hernija (želučana kila koja omogućuje povrat kiseline u jednjak) mogu uzrokovati bolno gutanje. Liječe se promjenom stila života, načina prehrane te antirefluksnim lijekovima.
• Ozljede sluznica usne šupljine, ždrijela, grkljana i jednjaka mogu uzrokovati bolno gutanje, od sasvim sitne ranice uzrokovane, primjerice, četkicom za zube do velikih oštećenja usta i ždrijela u prometnim nesrećama, tučnjavama, opekotina izazvanih vrućim tekućinama, kiselinama, lužinama.
• Strano tijelo u dišnom i probavnom putu zaostalo u jednjaku ili dušniku može uzrokovati teško i bolno gutanje praćeno i smetnjama disanja.
• Veliki osteofiti (zadebljanja kralješaka u prednjem dijelu) mogu stvarati pritisak na jednjak te uzrokovati teško i bolno gutanje. Ponekad klinička slika može biti zamaskirana. Tako smo nedavno imali pacijenta koji je u mjesec dana izgubio čak 20 kilograma, nije mogao gutati gotovo ništa, a klinički status je, međutim, bio uredan. Radiološkom obradom utvrđeni su ogromni osteofiti koji jako komprimiraju jednjak i to je bila prva radna dijagnoza uzroka teškog ili nemogućeg gutanja. Daljnjom obradom utvrdili smo povišeni kalcij uzrokovan adenomom doštitne žlijezde. Po operaciji doštitne žlijezde i normalizaciji kalcija isti dan je gutanje postalo potpuno uredno. Pacijent je otpušten kući bez ikakve daljnje potrebe za operacijom kralježnice, unatoč osteofitima koji i dalje komprimiraju jednjak.
• Tumori usne šupljine, jezika, ždrijela, grkljana i jednjaka mogu uzrokovati bolno gutanje. I nakon operacija takvih tumora često ostaje vrlo veliki problem rehabilitacije gutanja.

Treba naglasiti da jačina boli ne mora biti razmjerna s ozbiljnošću dijagnoze. Afta (sitna ranica najčešće uzrokovana virusnom infekcijom) na jeziku može uzrokovati takvo bolno gutanje da će pacijent teško gutati i slinu, a lagana bol u ždrijelu može mjesecima biti jedini simptom tumora ždrijela prije negoli se otkrije.

Zanimljivost za kraj: gutači mačeva i prvi endoskop

Nevjerojatno je da postoje ljudi koji mogu gutati velike, tvrde predmete – postoje takozvani gutači mačeva, poznati su kroz povijest od stare Grčke i Rima, preko Kine i Japana gdje su postali dio japanskog akrobatskog kazališta, Sangaku. U njih nije riječ o pravom gutanju, odnosno nema niti jedne od četiri faze gutanja. Godine 1868., dr. Adolf Kussmaul iz Freiburga u Njemačkoj izveo je prvu ezofagoskopiju na gutaču mača koristeći krutu cijev od 47 cm, zrcala i benzinsku lampu. Aparat, prvi endoskop, omogućio mu je pregled jednjaka i želuca.