Bolesti hipofize: malena žlijezda koja može stvoriti velike probleme

Hipofiza ili pituitarna žlijezda predstavlja ključnu od svih žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem. Veličine je graška i smještena je na bazi mozga, u takozvanom „turskom sedlu“ (lat. sella turcica). Dijeli se na prednji režanj ili adenohipofizu i stražnji režanj ili neurohipofizu.

Te dvije anatomski bliske strukture zapravo funkcioniraju kao dva zasebna organa. U samom tkivu adenohipofize postoje specijalizirane stanice koje proizvode hormone kojima hipofiza upravlja radom svih perifernih žlijezda.

Hormoni koje luči adenohipofiza

• Hormon rasta (HR) prvenstveno ima ulogu u vrijeme rasta i razvoja čovjeka, ali njegovo lučenje se nastavlja i tijekom života te ima važnu ulogu u metabolizmu koštanog i mišićnog tkiva.
• Adrenokortikotropni hormon (ACTH) stimulira rad nadbubrežnih žlijezda koja proizvodi i luči kortizol, ali u manjoj količini stimulira proizvodnju i lučenje androgena.
• Tireostimulacijski hormon (TSH) utječe na rad štitnjače koja kroz složeni slijed enzimatskih reakcija proizvodi i u krvotok luči tiroksin (T4) i trijodtironin (T3).
• Folikulostimulacijski hormon (FSH) i luteinizacijski hormon (LH) zajednički nazivamo gonadotropinima jer ostvaruju djelovanje na spolne žlijezde. U žena fertilne dobi FSH i LH stimuliraju proizvodnju i lučenje estrogena i progesterona te, u konačnici, potiču ovulaciju koja je preduvjet za oplodnju.
• Ništa manje važan hormon je prolaktin (PRL). Njegovo fiziološko lučenje je povećano tijekom trudnoće i dalje tijekom laktacije. Prolaktin tijekom kasnije trudnoće i nakon porođaja potiče proizvodnju i lučenje mlijeka, a zaustavlja lučenje gonadotropina zbog čega izostaje mjesečnica tijekom laktacije.

Neurohipofiza

Stražnji režanj hipofize, za razliku od adenohipofize, izravan je nastavak (akson) neuralnih stanica hipotalamusa (supraoptičke i paraventrikularne jezgre). Luči dva hormona – oksitocin i vazopresin ili antidiuretski hormon (ADH).

Uloga oksitocina je u poticanju kontrakcija maternice tijekom i neposredno nakon poroda čime se sprečava veći gubitak krvi, a nakon poroda utječe na lučenje mlijeka iz dojke. ADH ima važnu ulogu u regulaciji metabolizma soli i vode, a „glavna poluga“ putem koje ostvaruje svoje djelovanje je bubreg.

Bolesti hipofize

Simptomi i znakovi bolesti hipofize, s jedne strane, ovise o razini hormonske aktivnosti, pa možemo govoriti o hipersekreciji (pretjerano lučenje određenih hormona) i hipopituitarizmu (nedovoljno lučenje nekog od hormona hipofize). Ako se manjak lučenja odnosi na više hormona, onda se radi o panhipopituitarizmu.

S druge strane, promjene hipofize, kao što su najčešće dobroćudni tumori, mogu svojom veličinom i kompresijskim učinkom na okolne strukture dovesti do simptoma poput glavobolje, smetnji vida te ispada vidnog polja.

Tumori hipofize

Najčešći razlog manjku lučenja više hormona hipofize su benigni tumori ove žlijezde (adenomi). Ovisno o veličini, razlikujemo mikroadenome (do 10 mm) te makroadenome (preko 10 mm).

Mikroadenomi, u pravilu, ne dovode do poremećaja hormonalne funkcije te se najčešće uoče kao slučajni nalaz tijekom dijagnostičke obrade drugih bolesti. Osim makroadenoma, u rjeđim slučajevima, do oslabljene funkcije hipofize dolazi u sklopu upalnih bolesti hipofize, ostali uzroci su izuzetno rijetki.

Kod nefunkcionalnih makroadenoma klinički tijek je uvjetovan utjecajem, točnije pritiskom na okolne strukture pa se bolesnici žale na glavobolje, smetnje vida i ispade vidnog polja.

Gigantizam i akromegalija

Kod prekomjernog lučenja pojedinih hormona, klinička slika prije svega ovisi o hormonu koji se prekomjerno luči. Kod hipersekrecije hormona rasta u djece imamo prekomjeran rast do razmjera gigantizma.

Kod odraslih osoba, kod kojih je okončan proces rasta, dolazi do selektivnog povećanja u vidu povećanja nosa, brade, šaka i stopala, što klinički definiramo kao akromegaliju.

Cushingova bolest

Hormonski aktivni tumor hipofize koji prekomjerno luči ACTH uzrokuje Cushingovu bolest.

Prolaktinom

Među češće hormonski aktivne tumore hipofize ubraja se i prolaktinom. Klinički ga kod žena obilježava poremećaj menstrualnih ciklusa do potpunog izostanka ili amenoreje, snižen libido, suhoća vagine i dispareunija (bolni seksualni odnosi) te lučenje mlijeka iz dojke (spontano ili na pritisak) izvan trudnoće, a što nazivamo galaktorejom.

Postavljanje dijagnoze

Preduvjet dobro postavljenoj dijagnozi je detaljna endokrinološka anamneza s posebnim osvrtom na tip i karakter glavobolja, ispade vidnog polja, poremećaje menstrualnih ciklusa te promjene libida ili smetnji potencije kod muškaraca.

Daljnji korak je procjena hormonalnog statusa, pri čemu se najprije analiziraju bazalni hormoni čije je uzorkovanje neophodno provesti u jutarnjim satima na tašte. Kod utvrđenog odstupanja na raspolaganju nam je više funkcionalnih testova koji će potvrditi ili opovrgnuti jesu li odstupanja bazalnih hormona lažna ili stvarna.

Kod smetnji vida svakako je potrebno učiniti oftalmološki pregled uz procjenu vidnog polja.

Metoda izbora u slikovnoj dijagnostici poremećaja funkcije hipofize je magnetska rezonanca (MR) selarne regije. U korelaciji s prethodno učinjenom obradom, na temelju MR-a se već može jasnije definirati plan liječenja.

Kako liječimo bolesti hipofize

Kod utvrđenog hipopituitarizma, potrebno je nadoknađivati hormon koji nedostaje. Ako je u podlozi adenom hipofize, potrebno ga je operativnim putem odstraniti. Kod utvrđenog panhipopituitarizma, najprije je potrebno početi nadoknadu kortizola u vidu hormonske nadomjesne terapije hidrokortizonom koji se uzima dvaput dnevno u dozama kojima približno imitiramo ritam lučenja kortizola u zdravom organizmu. Tek nakon što se nadoknadi manjak kortizola, smiju se dalje nadoknađivati ostali hormoni koji nedostaju.

Kod nefunkcionalnih (hormonski inaktivnih) makroadenoma hipofize uz prisutne glavobolje i smetnje vida, izbor u liječenju je neurokirurški zahvat.

Kod hormonski aktivnih makroadenoma prvi izbor liječenja je neurokirurški zahvat. Iznimka je makroprolaktinom koji odlično reagira na specifične lijekove te je kod njih rijetko potrebno ići u smjeru operativnog zahvata. Ovisno o uspješnosti operacije i (ne)mogućnosti odstranjivanja tumora u cijelosti, na raspolaganju su nam stereotaksijska kirurgija (gamma nož), niz lijekova kojima se postiže još bolja kontrola akromegalije i Cushingove bolesti te, u izuzetno rijetkim slučajevima, konvencionalna radioterapija.

Ono što je važno napomenuti, svaka od opisanih bolesti zahtijeva dugoročno praćenje i redovite endokrinološke kontrole. Ovisno o procjeni endokrinologa, u određenom će trenutku biti nužno ponovno primijeniti neku od aktivnijih terapijskih metoda.