Što treba znati o neurološkim poremećajima kod djece

Osim što je jedan od najvažnijih, mozak je i jedan od najosjetljivijih organa u ljudskom tijelu. Razvoj ljudskog mozga započinje tijekom trudnoće i nastavlja se tijekom djetinjstva i adolescencije. Većina moždanih stanica stvara se prije rođenja, ali bilijuni veza između tih živčanih stanica (neurona) razvijaju se tek u djetinjstvu.

Neurološki poremećaji u djece nastaju kada je nešto abnormalno u mozgu, živčanom sustavu ili mišićnim stanicama. Djeca se ili rađaju s poremećajem ili ga steknu kasnije u životu kao rezultat traume ili ozbiljne infekcije.

Najčešći tipovi neuroloških problema u dječjoj dobi

Neurološki problemi su uzrokovani disfunkcijom mozga ili živčanog sustava, koji rezultiraju psihološkim i/ili fizičkim simptomima. Sva neurološka stanja uključuju živčani sustav koji se sastoji od mozga i kralježnice. Živčani sustav kontrolira sve u ljudskom tijelu, uključujući kretanje, vid i slušne sposobnosti. Simptomi i ishodi ovise o području mozga koje je oštećeno.

Neurološki problemi uvelike ovise o dobi djeteta. U novorođenačkoj dobi poteškoće mogu biti uzrokovane infekcijama ili porođajnim traumama poput krvarenja u mozak. Upravo ovi događaji mogu biti odgovorni za kasnije poteškoće u razvoju, od motoričkog razvoja do kognitivnog. Osim odstupanja u razvoju, najčešće se javljaju epilepsije, mišićne bolesti, glavobolje, vrtoglavice, cerebrovaskularne bolesti i neurometaboličke bolesti.

Uzroci i što učiniti kada prepoznamo prve simptome

Uzroci najčešćih neuroloških problema mogu biti genetski, traume, infekcije, metabolički poremećaji, neurodegenerativni uzroci i slično. Prvenstveno je važno redovito posjećivati nadležnog pedijatra kako bi se na vrijeme uočili znakovi odstupanja i dijete uputilo na adekvatne pretrage.

Većina neuroloških simptoma i znakova prepoznaje se kada dijete propusti razvojnu prekretnicu ili se javi s ozljedom mozga ili infekcijom. Prigovori povezani s mozgom poput glavobolje ponekad su privremeni i često se zanemaruju. Međutim, simptomi poput stalne vrtoglavice ili slabosti koji se iznenada pojave bez ikakvog objašnjenja ili uzroka, mogu biti pokazatelji neuroloških problema.

Roditelji danas imaju dostupne brojne informacije, webinare, članke, aplikacije i knjige iz kojih se, na njima primjeren način, mogu informirati o normalnom razvoju djeteta i očekivanim prekretnicama razvoja ovisno o dobi djeteta.

Najčešći simptomi

Simptomi neuroloških poremećaja variraju. Fizički, kognitivni, emocionalni i bihevioralni simptomi mogu biti prisutni, a specifični poremećaji imaju kombinacije simptoma. Primjerice, cerebralna paraliza ima više fizičkih simptoma, dok ADHD utječe na ponašanje.

Neki od najčešćih simptoma uključuju:

• kašnjenja u razvojnim prekretnicama,
• povećanje ili nedostatak rasta veličine glave,
• promjene u aktivnosti, refleksima ili pokretima,
• nedostatak koordinacije,
• promjene u razini svijesti ili raspoloženja,
• ukočenost mišića, podrhtavanje ili napadaji,
• gubljenje mišića i nejasan govor.

Osim što različiti neurološki problemi mogu uzrokovati pojavu različitih simptoma, bitno je uzeti u obzir da svako dijete može drugačije doživljavati simptome.

Uloga roditelja

Kako roditelji mogu ublažiti simptome najčešćih neuroloških problema i maksimalno poboljšati kvalitetu života svog djeteta?

Terapija ovisi o uzroku neuroloških problema, a ako se radi o, recimo, motoričkom odstupanju poput distoni sindroma, izuzetno je važno redovito pohađati fizikalnu terapiju i provoditi vježbice medicinske gimnastike i kod kuće.

Ako se za određenu bolest poput, primjerice, epilepsije propiše medikamentozna terapija, važno je redovito djetetu davati lijekove, ne propuštati doze i uvijek paziti da se terapija daje u količini koju je propisao nadležni neuropedijatar.

Djeci s kroničnim neurološkim bolestima se uvijek preporučuje i praćenje i pomoć psihologa kako bi se što lakše nosili sa svojom dijagnozom i postigli svoj puni potencijal.

Članak u cijelosti pročitajte na stranici LittleDot aplikacije putem koje se možete javiti za sva dodatna pitanja i nejasnoće autorici teksta, prof. dr. sc. Maši Malenici, dr. med.