Renata Šmidlehner: Moždani udar dogodio se meni, no može i tebi

Zovem se Renata Šmidlehner. Bila mi je 51 godina kad sam doživjela teški moždani udar na obje hemisfere mozga i to tijekom „bezazlene“ laparoskopske operacije mioma maternice. Bila sam inače zdrava osoba bez ikakvih poroka (piće, pušenje), s posebnom pažnjom usmjerenom na zdravlje, obavljala sam periodično sve redovne kontrole. Izuzev uobičajenog stresa u trci s današnjim vremenom, može se reći da sam vodila sasvim običan život, mirno živjela i radila. Moram naglasiti da mi je otac imao lakši moždani udar kad mu je bilo 66 godina.

Liječnik nije znao da sve čujem i razumijem

Dakle, zahvat kojem sam bila podvrgnuta trebao je biti rutinski, a pretvorio se u najstrašniju noćnu moru. Uslijedila su tri tjedna intenzivne njege. Nisam bila u komi već sam sve čula, ali nisam mogla govoriti. Bila sam kao u nekom bunilu; shvatila sam da se nešto strašno dogodilo sa mnom, ali nisam znala što. Želim naglasiti da čovjek s tako teškim povredama mozga rijetko i preživi, prognoze su bile grozne – ako i preživim, bit ću biljka do kraja života. Obitelj je bila neutješna.

Sjećam se jedne situacije na intenzivnoj kada je jedan liječnik, ne znajući da sve razumijem i čujem, samo ne mogu govoriti, rekao: „To je gotovo“ i mahnuo rukom prije nego što me je sestra sedirala. Možete zamisliti većeg užasa! Zato, liječnici: ne govorite što ne treba, nikada ne znate koji je čovjek svijesti.

Čudo u Krapinskim Toplicama

Dolaskom u Krapinske Toplice započela je moja rehabilitacija. Tri mjeseca borbe, sumnji, neznanja i ogromne želje za oporavkom. Sama sam sebi govorila: sve će biti u redu, mora biti, mora biti!

Dogodilo se čudo te sam iz Krapinskih Toplica izašla na svojim nogama. Govor se vratio, dvije godine sam išla kod logopeda, psihologa, sve što postoji i svugdje je bilo napretka. U svemu tome, naravno, ne bih uspjela bez ogromne potpore moje obitelji i njihove bezrezervne podrške, zatim i podrške pokoje rođakinje ili prijatelja, svakako bi bilo poželjno da ih imate. U mom slučaju je obitelj zbila redove kako bih dobila najbolje moguće. Svatko je dobio svoj zadatak u kućanstvu i tako su vrlo dobro funkcionirali.

Ni ne znate što sve možete ako to stvarno želite…

Danas, kada hodam, vrijeme provodim u šetnji sa psom, bez stresa i u druženju sa dragim ljudima. Pazim na prehranu, redovito idem na terapije i vježbam, dosta hodam i provodim vrijeme u prirodi. Posvećujem se sebi, s veseljem planiram toplice, koncerte, izlete, putovanja, ljetovanja, samo lijepe stvari.

Naravno da je moždani udar promijenio cijeli sklop mog razmišljanja i života kojeg sam vodila do tada. Sreća je što sjećanja od prije lagano blijede jer sve ono što si želio, sada ti nije važno, od nekih želja i snova dobrovoljno odustaneš. Život ti pruži neke nove divne ljude koje upoznaješ kroz novi život koji se zove

„Poslije moždanog“ i to su puno dublja i pozitivnija iskustva koja sam dobila i zahvalna sam na tome. Samo mogu reći hvala, hvala na svemu, na životu koji mi je ponovno darovan. Da, da, život jest dar i nikad više ništa ne uzimam zdravo za gotovo.

Svakako bih preporučila svima koji dožive moždani udar da ostanu pozitivni jer nikad ne znaju što snaga njihove volje može učiniti samo ako to žele. Ali nikada ne smijete odustati, uvijek će se dogoditi neki, makar i maleni napredak i nakon više godina, naučit ćete kako da postignete neku određenu radnju koju želite.

Ja sam naučila pisati lijevom rukom, a mislila sam da je to nemoguće!

Moždani udar dogodio se meni, no može i tebi

I na kraju, preporuka svima koji su zdravi danas. Osvijestite svoje znanje o moždanom udaru jer to se ne događa nekom drugom. Ljudi, živite zdravo koliko je to moguće, bez stresa, boravite vani u prirodi, krećite se jer to je bit i esencija života. Čovjek je stvoren da se kreće i hoda. Pa zašto onda to ne bismo i činili, tako je lako… Napravite danas što možete da vas sutra ne bi posjetio neželjeni gost.
 Zdravi mi bili!