Pokretom protiv Parkinsonove bolesti

Parkinsonova bolest je kronična progresivna bolest mozga. Ona je druga najučestalija degenerativna neurološka bolest, a uzrok bolesti još uvijek nije razjašnjen. Simptomi nastaju kao posljedica propadanja živčanih stanica u mozgu i nedostatka neurotransmitera, odnosno signalnih molekula koje prenose informacije između pojedinih živčanih stanica. Najvažniji je nedostatak neurotransmitera dopamina. Bolest se obično javlja u starijoj životnoj dobi (stariji od 60 godina), no u određenom postotku se javlja i kod mlađih bolesnika (40 do 60 godina).

Parkinsonova bolest neminovno utječe na sustav za kretanje:

• gubi se pokretljivost zglobova,
• oštećena je ravnoteža,
• gubitak mišićne snage dodatno pogoršava pokretljivost,
• gubitak kondicije dodatno otežava pokretljivost.

Važnost vježbanja

Osim stare latinske izreke „mens sana in corpore sano“, što znači „zdrav duh u zdravom tijelu“, dokazano je da vježba na brojne načine pozitivno utječe na Parkinsonovu bolest te sudjeluje u rješavanju i brojnih motoričkih te ne-motoričkih simptoma.

Svakodnevno vježbanje dobro je iz više razloga. Ono poboljšava čvrstoću mišića i zglobova, održava mišiće jakima, potiče održavanje uspravnog stava, poboljšava ravnotežu, savitljivost i pokretljivost, utječe povoljno na srce i disanje, pridonosi osjećaju povećane energije u tijelu, pomaže u rješavanju problema zatvora, preventivno djeluje na osteoporozu i pomaže u rješavanju simptoma depresije

Parkinsonova bolest pripada u grupu neurodegenerativnih bolesti koje karakterizira kontinuirano propadanje živčanih stanica u mozgu. Na temelju brojnih istraživanja postoje naznake da vježba pozitivno utječe i na tijek bolesti u smislu poticanja plastičnosti mozga. To znači da vježba potiče da se oštećene živčane stanice zamjene novima koje nadomještaju njihovu funkciju. Postoje jasni dokazi na koji način vježba pokreće stvaranje novih živčanih stanica i njihovo seljenje u područje mozga koje je oštećeno. To se odnosi i na živčane stanice koje sudjeluju u procesu proizvodnje dopamina koji je bitan neurotransmiter (signalna molekula), a čiji nedostatak je bitna sastavnica simptoma Parkinsonove bolesti.

Koje vježbe su dobre?

Pokazalo se da su vježbe jačanja i aerobne vježbe (vježbe koje poboljšavaju kondiciju) najučinkovitije. Vježbe istezanja same za sebe su manje učinkovite, ali također daju pozitivne rezultate. No, najbolji rezultati postižu se upravo kombinacijom sva tri tipa vježbi.

Ne postoje preporuke koje vježbe i koji sport su isključivo dobri za bolesnika s Parkinsonovom bolesti. Stvar je osobnih afiniteta svakog bolesnika. Bitna stavka u vježbanju je i emotivna komponenta, odnosno što bolesnika ispunjava i čini mu zadovoljstvo. Ako bolesnik uživa u šetnjama, onda su one za njega najbolji oblik vježbanja. Ako je više sportski tip, onda je bilo koja sportska aktivnost dobra. Ako mu zadovoljstvo pruža boravak u prirodi i vrtu, onda je za tog bolesnika vrtlarenje sasvim dobar oblik fizičke aktivnosti i vježbe.

Sportovi koji „leže“ oboljelima

S obzirom na narav simptoma Parkinsonove bolesti, postoje neke vrste sportova koje „više leže“ ovim bolesnicima. To su tai chi, joga i pilates. Tai chi je oblik vježbanja koji se sastoji od sporih pokreta, a koje oponašaju borilačku vještinu. Idealna su kombinacija vježbi jačanja, istezanja i aerobnih vježbi, a uz to svojom brzinom prilagođena bolesnicima. Isto je i s jogom te pilatesom. Osim toga se preporučuje i ples, posebice onaj koji je ritmičan. Tango je jedan od vrste plesova koji su naročito dobri za bolesnika s Parkinsonovom bolesti.

Što je najvažnije?

Ono što je jedino bitno su upornost i redovitost vježbanja! Vježbanje treba započeti postupno, ne preopteretiti se naglo i održavati kontinuitet.

Izvor: tekstovi udruge Buđenje