Epileptički napadaji bez epilepsije: Simptomi i liječenje

Epileptički napadaji prouzročeni su neuobičajenom električnom aktivnošću u mozgu. Konvulzije mogu kratko utjecati na kontrolu mišića, pokrete, govor, vid te dovode do poremećaja svijesti. Neke osobe imaju simptome slične epileptičkom napadaju, ali bez ikakve neuobičajene električne aktivnosti u mozgu. To su takozvani neepileptički napadaji (Non-epileptic seizures = NES). 

NES je najčešće prouzročen psihičkim stresom, no u podlozi može biti i organski uzrok. Različite vrste NES-a uključuju nesvjesticu, napadaje panike, disocijativne (nekontrolirane) napadaje, a simptomi su najčešće slični onima koji se javljaju kod generaliziranog epileptičkog napadaja. Mogu se javiti i konvulzije te nekontrolirani zvuk, odnosno krik, povišen tonus, ritmički trzaji ekstremiteta, pad i gubitak svijesti, zbunjenost nakon povratka svijesti i, rjeđe, gubitak kontrole mjehura te ugriz jezika.

NES može nalikovati i parcijalnom epileptičkom napadaju, kad se javljaju nevoljni pokreti ili ritmički pokreti, osjećaj trnjenja, vrtoglavica, osjećaj nelagode u želucu, zbunjenost, promjene emocija te poremećaj osjetila.

Razlike između NES-a i epileptičkog napadaja

1. Događaji koji prethode NES-u

NES se može javiti nakon događaja s jakom emocionalnom komponentom, poput otkaza na poslu ili sudske presude o zatvoru. Stres može biti otponac i javljanju pravog epileptičkog napadaja, o čemu treba pomno voditi računa kako bi se izbjegla zabuna. Ipak, stres koji se doživljava kao sramota ili koji rezultira kažnjavanjem češće će prouzročiti NES nego prave epileptičke napadaje.     

2. Duljina napadaja

Epi napadaji obično traju nekoliko sekundi, nakon čega slijedi razdoblje tjelesne i psihičke iscrpljenosti, koje se može protegnuti i do 24 sata, a NES može trajati dulje, nakon čega slijedi potpuni oporavak. 

3. Konvulzije

Konvulzije kod NES-a obično su dramatičnije nego konvulzije kod epileptičkog napadaja, ali rijetko uzrokuju tjelesne ozljede, dok epi napadaji mogu prouzročiti i tjelesne ozljede. 

4. Gubitak kontrole sfinktera i ugriz jezika

Gubitak kontrole sfinktera i ugriz jezika češći su kod epi napadaja, a kod NES- a se javljaju puno rjeđe. 

Još nekoliko činjenica o NES-u 

NES je najčešće prouzročen psihičkim stresom ili fizičkim stanjem kao što su srčane smetnje koje mogu uzrokovati nesvjesticu, šećerna bolest ili drugi poremećaji metabolizma, emocionalna i psihička bol, fizičko ili seksualno zlostavljanje te velika nesreća. Češće se javlja kod žena, pa tako gotovo 70% pacijenata s NES-om čine žene, a češće se javlja i kod depresivnih i anksioznih osoba.

Kako do ispravne dijagnoze? 

Epileptički napadaj bez epilepsije kompleksan je poremećaj koji je teško dijagnosticirati i liječiti. Da bi se isključio epileptički napadaj, potrebno je učiniti elektroencefalogram (EEG) koji će, u slučaju NES-a, biti uredan. Kod osobe s NES-om neće na EEG-u biti neuobičajene električne aktivnosti u mozgu.

Magnetska rezonancija (MRI) i kompjutorizirana tomografija (CT) često se koriste kod dijagnosticiranja epileptičkih napadaja kako bi se isključila eventualna simptomatska epilepsija (tumor mozga, moždani udar ili sl.). No ove pretrage nisu korisne za postavljanje dijagnoze NES-a.

Treba napraviti laboratorijsku obradu te biokemijske i hematološke pretrage krvi da se ustanove vrijednosti šećera u krvi i tako potvrdi ili isključi šećerna bolest koja može biti u podlozi opisanih poremećaja. Preporučuje se i snimiti elektrokardiogram (EKG) da bi se dobio uvid u stanje srca i otkrila eventualna potreba za daljnje obrade srca. Ako se isključe svi eventualni organski uzroci NES-a, treba tražiti mišljenje psihijatra pa daljnja obrada i liječenje idu u tom smjeru. 

Povlačenje simptoma 

Osobe koje boluju od NES-a istinski pate, a kad se na kraju postavi dijagnoza, obično se javi osjećaj olakšanja jer nije riječ o bolesti koja bi ugrozila život. Prema nekim procjenama, kod gotovo 50 do 70 posto osoba s NES-om simptomi nestaju nakon postavljanja dijagnoze.

U liječenju NES-a najčešće se koristi psihoterapija, a može se koristiti i ​​kognitivno-bihevioralna terapija (CBT). CBT ispituje povezanost misli osoba te njihovih osjećaja i ponašanja. CBT i drugi oblici psihoterapije obično se provode tijekom nekoliko mjeseci, no katkad i dulje.

NES ne reagira na lijekove iz grupe antiepileptika. Ako je potrebno, mogu se koristiti antidepresivi i anksiolitici, a opisano je i uspješno liječenje primjenom neurofeedbacka.