Demencije: vrste demencija i simptomi, kako ih razlikovati

Demencija predstavlja postupno pogoršanje intelektualnih sposobnosti sve do oštećenja socijalnog i radnog funkcioniranja. Narušava svakodnevne životne aktivnosti kao što su odijevanje, pranje, uzimanje hrane, održavanje osobne higijene, a osobito fiziološke aktivnosti poput mokrenja i stolice.

Najistaknutiji simptom su teškoće u pamćenju, posebno nedavnih događaja. Drugi simptomi su loša prosudba (osoba ima teškoće u razumijevanju osobnih situacija, planiranju ili odlučivanju), a sposobnost apstraktnog mišljenja opada te su uobičajene emocionalne smetnje.

Demencija nije nužno vezana uz starenje

Tijek demencije može biti progresivan, statičan ili se može povremeno povući, ovisno o uzrocima. S vremenom mnogi oboljeli postaju apatični i povučeni, a u terminalnoj fazi osoba gubi integritet i živost ličnosti te ne primjećuje okolinu. Iako se demencije češće pojavljuju kod osoba iznad 65. godine života, pojava demencije nije nužno vezana uz starenje.

Najčešća neurodegenerativna stanja koja uzrokuju demenciju su:

• Alzheimerova bolest
• Demencija s Lewyjevim tjelešcima
• Frontotemporalna demencija
• Demencija u Parkinsonovoj bolesti

Rjeđi neurodegenerativni poremećaji poput progresivne supranuklearne paralize, kortikobazalne degeneracije, multisistemske atrofije i Huntingtonove bolesti također mogu biti povezani s demencijom.

Alzheimerova bolest

Alzheimerova bolest je progresivna degenerativna bolest središnjega živčanog sustava. To je najčešća vrsta demencije koja se pojavljuje s učestalošću od 5% oboljelih u dobi iznad 50 godina te 50% oboljelih u osoba iznad 80 godina.

Najraniji simptom Alzheimerove bolesti oštećenje je recentne memorije, što najčešće u početku zamjećuju članovi obitelji. Progresijom poremećaja pamćenja razvija se dezorijentacija, u početku u vremenu, a kasnije i u prostoru. Mogu se razviti i poremećaji govora, što bolesniku onemogućuje radnu aktivnost. Često dolazi do razvoja depresije te stanja nemira. U kasnijoj fazi bolesti gubi se socijalni kontakt te dominiraju psihički poremećaji. Bolesnici nerijetko imaju halucinacije i paranoidne ideje.

Demencija s Lewyjevim tjelešcima

Demencija s Lewyjevim tjelešcima je kronično kognitivno propadanje karakterizirano staničnim inkluzijama u citoplazmi kortikalnih neurona koje se nazivaju Lewyjevim tjelešcima. Osnovne karakteristike ove vrste demencije su fluktuacija pažnje i budnosti, ponavljanje vidne halucinacije i epizode lucidnosti te poremećaj sna uz simptome parkinsonizma. Klinički simptomi su vrlo slični Parkinsonovoj bolesti s demencijom. Kod demencije s Lewyjevim tjelešcima tremor se ne pojavljuje rano, dok se aksijalni rigiditet s nestabilnosti u hodu pojavljuje ranije, a deficiti su uglavnom simetrični. Promjenljivost (kolebanje) kognitivnih funkcija je relativno specifično za demenciju s Lewyjevim tjelešcima.

Razdoblja očuvane pozornosti, koherencije i orijentacije mogu se izmjenjivati s razdobljima konfuzije i nemogućnosti odgovaranja na pitanja, obično s razmakom od nekoliko dana do nekoliko tjedana, a ponekad tijekom samog razgovora s bolesnikom. Pamćenje je oštećeno više zbog pomanjkanja budnosti i pažnje, nego zbog gubitka sposobnosti prisjećanja. Vidne halucinacije su česte i često prijeteće, za razliku od benignih halucinacija kod Parkinsonove bolesti. Slušne, mirisne i taktilne halucinacije su rjeđe. Iluzije nastaju u oko 50 do 65% bolesnika i često su kompleksne i bizarne u usporedbi s jednostavnim idejama progona koje se često javljaju kod Alzheimerove bolesti. Česta je autonomna disfunkcija, a može nastati i neobjašnjiva sinkopa (gubitak svijesti). Autonomna disfunkcija se može pojaviti simultano s ili nakon početka kognitivnog deficita. Tipična je ekstremna osjetljivost na antipsihotike.

Frontotemporalna demencija

Frontotemporalna demencija  nastaje degeneracijom čeonog i prednjeg temporalnog režnja. Prema učestalosti ubraja se u četvrtu demenciju nakon Alzheimerove bolesti, demencije s Lewyjevim tjelešcima i vaskularne demencije (čini oko 10% demencija). Za razliku od Alzheimerove bolesti javlja se češće kod mlađih osoba (55 do 65 godina). Podjednako zahvaća muškarce i žene.

Općenito, ovaj tip demencije zahvaća osobnost, ponašanje i obično jezičnu funkciju više, a pamćenje manje nego Alzheimerova bolest. Apstraktno razmišljanje i pažnja (održavanje i preusmjeravanje) su oštećeni, a odgovori su dezorganizirani. Orijentacija je očuvana, ali prisjećanje može biti oštećeno. Motorne vještine su uglavnom očuvane. Bolesnici imaju poteškoće u izvršavanju zadataka određenim redoslijedom, iako su vidno–prostorni i konstrukcijski zadaci manje pogođeni.

Demencija u Parkinsonovoj bolesti

Demencija u Parkinsonovoj bolesti razvija se tijekom već ranije dijagnosticirane Parkinsonove bolesti. Nema većih kliničkih značajki od demencije u Alzheimerovoj bolesti ili kod vaskularne demencije. Parkinsonova bolest je nasljedna neurološka bolest karakterizirana poremećajem pokreta u smislu pojave tremora, odnosno drhtanja koje se ne može kontrolirati, zatim ukočenosti mišića i sporih pokreta. Do bolesti dolazi zbog gubitka dopaminergičkih neurona u dijelu mozga kojim kontroliramo pokrete.

Vaskularna demencija

Vaskularna demencija označuje skupinu dementnih stanja koja nastaju kao posljedica moždanog udara. Dok se nekoć, zbog učestalosti moždanog udara, smatralo da je vaskularna demencija najčešći oblik demencije, već je dugo poznato da je najčešća Alzheimerova bolest. Vaskularne demencije razlikuju se od demencija u Alzheimerovoj bolesti po početku, kliničkim značajkama i daljnjem tijeku. Kod pacijenata s vaskularnom demencijom postoji podatak da su postojale tzv. tranzitorne ishemične atake, odnosno napadi s kratkotrajnim poremećajem svijesti, prolazne pareze (klijenuti) ili gubitak vida. Takva demencija se javlja nakon niza akutnih cerebrovaskularnih udara ili pak jednog velikog. Poremećaj mišljenja i pamćenja postaje zamjetan, a početak je obično u kasnijoj životnoj dobi.

Bolesti i stanja u kojima se pojavljuje demencija

Postoji niz drugih bolesti, odnosno stanja, u kojima se pojavljuje demencija, poput demencije kod otrovanja ugljičnim monoksidom, epilepsije, progresivne paralize, Wilsonove bolesti, porfirije, neuroborelioze, multiple skleroze, deficita niacina, vitamina B12 ili folne kiseline. Iz svega navedenoga može zaključiti kako demencija predstavlja vrlo širok pojam koji nije ograničen samo na jednu bolest, već se može naći u različitim stanjima te predstavlja javnozdravstveni problem.