5 čestih pitanja o epilepsiji

Epilepsija je poremećaj funkcije mozga koji se očituje epileptičnim napadajima – iznenadnim epizodama poremećene motorike, senzibiliteta, ponašanja, percepcije, a u određenom broju slučajeva i svijesti. Tijekom napadaja se mogu javiti grčevi mišića, smetnje osjeta, njuha, vida ili sluha, kao i određeni stupanj poremećaja svijesti.

Oboljeli od epilepsije susreću se s mnoštvom pitanja, a najčešće je odabrao te na njih odgovorio na svojoj web stranici, prof. dr. sc Ivan Bielen, spec. neurolog u mirovini. Među njima smo ovom prilikom odabrali pet.

Je li epilepsija nasljedna?

Na to pitanje nije moguće dati potpuno cjelovit i jasan odgovor koji bi bio primjeren za sve slučajeve. Glavni je razlog taj što postoji veliki broj različitih uzroka epilepsije i što se epilepsija razvija zbog kompleksne interakcije okolišnih i genetskih faktora.

Procjenjuje se da u oko 40% svih slučajeva epilepsije genetski faktori igraju određenu ulogu. Međutim, osim kod nekih rijetkih oblika epilepsije, u velikoj većini slučajeva dijete roditelja s epilepsijom nikad u životu neće imati epilepsiju. Ako se radi o žarišnom tipu epilepsije kod roditelja, na temelju epidemioloških istraživanja pokazalo se da je rizik za epilepsiju kod djeteta nešto manji od  5%. Ako se radi o idiopatskom generaliziranom obliku epilepsije kod jednog od roditelja, rizik za nasljeđivanje  nešto je veći i iznosi 9-12%, a dodatno se povećava ako oba roditelja imaju epilepsiju. Za neke vrste epilepsija moguće je odrediti točnu genetsku mutaciju, te se u tim slučajevima po preporuci neurologa  može učiniti i savjetovanje kod kliničkog genetičara,  odnosno učiniti dodatna testiranja kojima se može puno točnije procijeniti  rizik za nasljeđivanje epilepsije.

Koji su uzroci epilepsije?

Epilepsija može imati veliki broj različitih uzroka. Prema uzroku epilepsije načelno postoje dvije velike skupine. Brojnija je skupina kod koje je poznato neko oštećenje tkiva mozga koje dovodi do epilepsije. Takvo oštećenje može biti npr. posljedica traumatske ozljede mozga, ozljede mozga pri porodu, moždanog udara ili nekih metaboličkih bolesti koje oštećuju mozak. Epilepsija koja je izazvana takvim oštećenjima mozga može se nazvati  simptomatskom.

Za razliku od simptomatske epilepsije, postoji i epilepsija koja se naziva idiopatskom. Kod takve epilepsije ne mogu se na mozgu naći nikakvi znaci bolesti  koji bi se mogli dijagnosticirati niti magnetnom rezonancijom (MR) najviše rezolucije. Kod takvih epilepsija dominantni su genetski faktori koji se u nekim slučajevima mogu definirati genetskom analizom. Međutim, postoje i slučajevi epilepsije koji se ne mogu svrstati niti u jednu od navedenih skupina.

Koliko je važan EEG?

EEG (elektroencefalografija) je dijagnostička metoda kojom se dobivaju vrijedne informacije o funkcioniranju stanica u mozgu. Za epilepsiju su karakteristične iznenadne i prolazne (paroksizmalne) nepravilnosti u radu moždanih stanica koje se mogu registrirati s pomoću EEG snimanja.

Međutim, treba znati da normalan ili netipičan nalaz ne isključuje epilepsiju jer ponekad teže dostupno ishodište bolesti nije moguće identificirati s pomoću rutinskog EEG snimanja. Najsigurnija dijagnoza epilepsije, ali i svake druge bolesti, postavlja se kad se kad se EEG nalaz interpretira u sklopu pouzdanih podataka o simptomima i znakovima bolesti te ostalih važnih pretraga, npr. MR (magnetne rezonancije) mozga.

Može li se epilepsija izliječiti?

Epilepsija nije jedinstvena bolest već postoje različiti oblici, odnosno sindromi epilepsije. Pojedini sindromi epilepsije međusobno se razlikuju prema dobi pojavljivanja, uzrocima, EEG i neuroslikovnim nalazima te u pogledu prognoze.

Općenito, bolju prognozu imaju sindromi  kod kojih je epilepsija dominantno uzrokovana genetskim faktorima, kod kojih se neuroslikovnim metodama ne nalaze nikakvi znaci oštećenja mozga. Takav je slučaj npr. kod tzv. benigne rolandičke epilepsije koja se u pravilu spontano povlači u vrijeme adolescencije.

Epidemiološka istraživanja koja su obuhvatila vrlo različite oblike epilepsije pokazala su da se kod cca 20 do 30% oboljelih može očekivati remisija kod koje neće više biti nužna primjena lijekova.

Koja je razlika između sinkope i epileptičkog napadaja?

Sinkopa je kratkotrajni poremećaj svijesti koji je praćen nemogućnošću održavanja uspravnog položaja tijela, a posljedica je nedovoljnog dotjecanja krvi u mozak. Za takva stanja laici često kažu da je neka osoba „pala u nesvijest“.

Postoji velik broj mogućih uzroka sinkope, što je u ovom kratkom tekstu nemoguće nabrojati i opisati. Ipak, može se reći da su sinkope najčešće bezazlene i isprovocirane nekom od sljedećih situacija: jaki strah, medicinske manipulacije kao, na primjer, uzimanje uzoraka krvi, snažna bol, duže stajanje u zatvorenom prostoru, mokrenje, kašljanje i još mnogo toga.

Za razliku od epileptičkog napadaja do gubitka svijesti dolazi sporije, često nakon osjećaja nedostatka zraka, znojenja, nesigurnosti u održavanju uspravnog položaja tijela. Mišićni trzaji se kod sinkopalnog gubitka svijesti rijetko javljaju, dok su kod epileptičkog napadaja česti. Povratak k svijesti je kod sinkope vrlo brz i potpun, što često nije slučaj kod epilepsije. Sinkopa se gotovo nikada ne javlja u ležećem položaju.

Za većinu osoba sinkopa nije veći zdravstveni problem, pa je obično dovoljna samo konzultacija kod obiteljskog liječnika, no u nekim slučajevima može biti i izraz ozbiljne bolesti, npr. aritmije ili druge  bolesti srca.