10 mitova o moždanom udaru

Zbog svoje učestalosti, kao i činjenice da se nalazi visoko na ljestvici najčešćih uzroka smrtnosti u svijetu, moždani udar je tema o kojoj se često govori i piše. No, unatoč svim spoznajama, on se također često pogrešno shvaća, odnosno uz njega su vezane i mnoge zablude. Stranica Medical News Today objavila je 10 najčešćih zabluda vezanih uz moždani udar, a tekst se u cijelosti može pročitati na ovoj poveznici.

Postoje tri glavne vrste moždanog udara. Prvi i najčešći je ishemijski moždani udar. Pojavljuje se kada se blokira protok krvi kroz arteriju koja opskrbljuje mozak kisikom. Drugi je hemoragijski moždani udar, uzrokovan rupturom arterije u mozgu zbog čega dolazi do oštećenja okolnih tkiva. Treći tip moždanog udara je tranzitorna ishemijska ataka (TIA) koja se ponekad naziva i „mini moždani udar“. Do nje dolazi kada je protok krvi privremeno blokiran u mozgu, obično ne više od 5 minuta.

U objašnjavanju zabluda vezanih uz moždani udar, autori članka razgovarali su s dr. Rafaelom Alexanderom Ortizom, šefom neuro-endovaskularne kirurgije i interventne neuroradiologije u bolnici Lenox Hill.

Uzrok moždanog udara je u srcu

Iako je rizik od moždanog udara povezan s kardiovaskularnim čimbenicima rizika, moždani udari se događaju u mozgu, a ne u srcu.

„Neki ljudi misle da je moždani udar problem srca”, rekao je dr. Ortiz za MNT. „To je netočno. Moždani udar je problem mozga, uzrokovan blokadom ili rupturom arterija ili vena u mozgu, a ne srca.” Neki ljudi pak miješaju moždani i srčani udar, koji je uzrokovan blokadom protoka krvi u srcu, a ne mozgu.

Moždani udar se ne može spriječiti

„Najčešći čimbenici rizika moždanog udara uključuju hipertenziju, pušenje, visok kolesterol, pretilost, dijabetes, traume glave ili vrata i srčane aritmije“, rekao je dr. Ortiz.

Mnogi od ovih čimbenika rizika mogu se modificirati životnim stilom. Redovito vježbanje i zdrava prehrana mogu smanjiti čimbenike rizika kao što su hipertenzija, visoki kolesterol, pretilost i dijabetes.

Ostali čimbenici rizika uključuju konzumaciju alkohola i stres. Rad na smanjenju ili uklanjanju ovih štetnih navika također može smanjiti rizik od moždanog udara.

Moždani udar nije povezan s genetskim naslijeđem

Poremećaji jednog gena, kao što je bolest srpastih stanica, povećavaju rizik od moždanog udara. Genetski čimbenici, uključujući veći rizik od visokog krvnog tlaka i drugih kardiovaskularnih čimbenika rizika, također mogu neizravno povećati rizik od moždanog udara.

S obzirom na to da obitelji vjerojatno dijele okruženja i stilove života, čimbenici nezdravog načina života vjerojatno će povećati rizik od moždanog udara među članovima obitelji, osobito kada su povezani s genetskim čimbenicima rizika.

Simptome moždanog udara teško je prepoznati

Najčešći simptomi za moždani udar u engleskom govornom području čine kraticu „F.A.S.T.“ (brzo):

• F (od face, lice): spuštanje lica, kada jedna strana lica utrne i stvara neujednačen „osmijeh“,
• A (od arm, ruka): slabost ruke, kada jedna ruka postane slaba ili utrnuta a nakon podizanja se polako spušta prema dolje,
• S (od speech, govor): poteškoće u govoru ili nerazgovijetan govor,
• T (od time, vrijeme): vrijeme je da nazovete hitnu pomoć.

Ostali simptomi moždanog udara uključuju:

• utrnulost ili slabost u licu, ruci, nozi ili jednoj strani tijela,
• zbunjenost i problemi s govorom ili razumijevanjem govora,
• otežano gledanje na jedno ili oba oka,
• poteškoće pri hodanju, uključujući vrtoglavicu, gubitak ravnoteže i koordinacije te
• jake glavobolje bez poznatog uzroka.

Moždani udar se ne može liječiti

„Postoji netočno uvjerenje da su moždani udari nepovratni i da se ne mogu liječiti”, objasnio je dr. Ortiz. „Hitno liječenje moždanog udara injekcijom lijeka za razbijanje ugruška, minimalno invazivnom mehaničkom trombektomijom za uklanjanje ugruška ili kirurškim zahvatom, mogu poništiti simptome moždanog udara kod mnogih pacijenata, osobito ako stignu u bolnicu dovoljno rano za terapiju (u roku od nekoliko minuta ili sati od početka simptoma)”, istaknuo je.

„Što simptomi duže traju, manja je vjerojatnost dobrog ishoda. Stoga je ključno da se odmah pri pojavi simptoma moždanog udara – tj. problemi s govorom, dvostruki vid (dvoslika), paraliza ili ukočenost, i drugi. – pozove hitna pomoć, odnosno osigura hitan prijevoz u najbližu bolnicu”, nastavio je.

Istraživanje također pokazuje da oni koji stignu unutar tri sata od prvih simptoma obično imaju tri mjeseca kasnije manji invaliditet od onih koji su stigli kasnije.

Moždani udar se javlja samo u starijih osoba

Dob je značajan čimbenik rizika za moždani udar. Rizik od moždanog udara udvostručuje se svakih 10 godina nakon 55. godine života. Međutim, moždan udar se može pojaviti u bilo kojoj dobi.

Jedna studija koja je proučavala zdravstvene podatke, otkrila je da se je 34% hospitalizacija zbog moždanog udara u 2009. godini odnosilo na osobe od 65 godina.

Pregled radova čiji su rezultati objavljeni 2013. godine, ističe da se „približno 15% svih ishemijskih moždanih udara događa u mladih odraslih osoba i adolescenata”. Istraživači su primijetili da su čimbenici rizika moždanog udara, uključujući hipertenziju, dijabetes, pretilost, poremećaje lipida i pušenje, među najčešćim koegzistirajućim stanjima u ovoj dobnoj skupini.

Svi moždani udari imaju simptome

Nemaju svi moždani udari simptome, a neka istraživanja sugeriraju da su moždani udari bez simptoma daleko češći od onih sa simptomima.

Jedna studija je otkrila da je od preko 11 milijuna moždanih udara u 1998. godini, 770.000 imalo simptome, dok je blizu 11 milijuna bilo asimptomatsko, dakle bez simptoma.

Dokazi ovih „tihih moždanih udara“ pojavljuju se na MR snimkama kao bijele mrlje iz ožiljnog tkiva nakon začepljenja ili puknuća krvne žile. Često se tihi moždani udari identificiraju kada se pacijenti upućuju na magnetsku rezonancu zbog simptoma koji uključuju glavobolje, kognitivne probleme i vrtoglavicu.

Iako se javljaju bez simptoma, ove moždane udare treba liječiti slično kao i moždane udare sa simptomima. Tihi moždani udari predstavljaju rizik budućih simptomatskih moždanih udara, kognitivnog pada i demencije.

„Mini moždani udar“ nije toliko opasan

„Izraz (na engleskom, n.a.) ‘ministroke’, odnosno ‘mini moždani udar’ pogrešno se koristi jer neki ljudi misle da je povezan s malim moždanim udarima niskog rizika“, rekao je dr. Ortiz. „To nije točno jer je ‘ministroke’ tranzitorna ishemijska ataka (TIA).“

„To nije mali moždani udar, već naznaka mogućeg velikog moždanog udara. Svaki simptom akutnog moždanog udara, prolazan ili trajan, zahtijeva hitnu obradu i liječenje kako bi se spriječio razorni veliki moždani udar”, dodao je.

Moždani udar uvijek uzrokuje paralizu

Moždani udar je vodeći uzrok dugotrajnog invaliditeta, ali neće svi koji dožive moždani udar iskusiti paralizu ili slabost. Istraživanje pokazuje da moždani udar dovodi do smanjene pokretljivosti u više od polovice pacijenata koji su preživjeli moždani udar u dobi od 65 i više godina. Međutim, dugoročni učinci, odnosno posljedice moždanog udara ovise o brojnim čimbenicima, kao što su količina zahvaćenog moždanog tkiva i zahvaćeno područje. Oštećenje lijeve strane mozga, na primjer, zahvatit će desnu stranu tijela i obrnuto.

Ako se moždani udar dogodi u lijevoj strani mozga, učinci mogu uključivati:

• paralizu na desnoj strani tijela,
• govorne i jezične probleme,
• sporo i oprezno ponašanje,
• gubitak pamćenja.

Ako zahvati desnu stranu mozga, može doći i do paralize, ovaj put na lijevoj strani tijela. Ostali učinci mogu uključivati:

• probleme s vidom,
• brzo i znatiželjno ponašanje i
• gubitak pamćenja.

Oporavak od moždanog udara je brz

Oporavak od moždanog udara može trajati mjesecima, ako ne i godinama. Međutim, mnogi se možda neće u potpunosti oporaviti. Američko udruženje za moždani udar navodi da će se, među osobama koje su preživjele moždani udar:

• 10% pacijenata gotovo potpuno oporaviti,
• još 10% će trebati njegu u staračkom domu ili drugoj ustanovi za smještaj bolesnih i nemoćnih osoba,
• 25% će se oporaviti uz neka manja trajna oštećenja i
• 40% će doživjeti umjerena do teška oštećenja.

Istraživanja sugeriraju da postoji kritični vremenski okvir od dva do tri mjeseca nakon pojave moždanog udara, unutar kojeg će intenzivna motorička rehabilitacija vjerojatnije dovesti do oporavka. Neki se također mogu spontano oporaviti tijekom tog razdoblja. Nakon tog razdoblja i nakon šest mjeseci, poboljšanja su još uvijek moguća, iako će vjerojatno biti znatno sporija.