„Seksualna anoreksija“ kod muškaraca: mogu li hormoni biti odgovorni?

Djelomični ili potpuni gubitak spolne želje pogađa žene i muškarce, a pretpostavlja se da tri do šest posto ljudi ima neki od oblika anafrodizije. Ovaj seksualni poremećaj po prvi je puta spomenut 1975. godine u istraživanju psihologa Hare koje je obuhvaćalo muško-ženske odnose kod Afroamerikanaca, a daljnjoj popularizaciji ove problematike doprinio je psiholog Carnes ne tako davne 1997., kada je izdao knjigu „Seksualna anoreksija”.

Definicija

Djelomični ili potpuni manjak seksualne želje obuhvaćen je:

• nedostatkom erotskih osjećaja,
• manjkom ili nedostatkom seksualnog uzbuđenja prije ili tijekom seksualnog čina,
• oslabljenim i/ili izostalim osjetom na genitalijama tijekom seksualne aktivnosti,
• nezainteresiranošću za seks,
• izbjegavanjem seksa,
• strahovima i/ili frustracijama vezano za seksualnu aktivnost.

Prema vremenu javljanja razlikujemo primarnu i sekundarnu anafrodiziju. Primarna anafrodizija prisutna je već od djetinjstva, a sekundarna se razvija od adolescencije pa nadalje.

Uzroci

U nedostatku većih i sveobuhvatnijih istraživanja na ovu temu, smatra se da je većina uzroka anafrodizije psihološke naravi, a manjim dijelom u podlozi je neki organski uzrok.

Među fizičke uzroke izdvajaju se hormonalna neravnoteža, korištenje i/ili zlouporaba nekih lijekova te iscrpljenost. S emocionalne strane, manjak želje za seksom povezan je s negativnim stavom prema seksu kao posljedica specifičnih metoda odgoja, zatim ranije manifestiranog seksualnog zlostavljanja, silovanja, utjecaja religijskih uvjerenja te loše komunikacije s partnerom ili partnericom. Otuđenje i nedostatak komunikacije s partnerom jednim dijelom vode prekomjernom korištenju pornografskog sadržaja, čime se povećava šansa za smanjenje spolne želje.

Sve veća incidencija kroničnih nezaraznih bolesti poput šećerne bolesti s pridruženim komplikacija te ostali endokrinološki poremećaji poput funkcionalnih bolesti štitnjače, kao i bolesti hipofize sve više su zastupljeni među uzrocima anafrodizije. Očekivano je kod muškaraca ona u porastu s dobi zbog prirodnog pada razine testosterona tijekom života.   

Kada anafrodizija postaje problem?

Prije traženja stručne pomoći moramo si postaviti neka pitanja. Primjećujem li smanjenu učestalost seksualne aktivnosti? Ili je neko vrijeme u potpunosti izostala? Osjećam li strahove, frustracije prije ili tijekom seksualnog čina? Tražim li izgovore kako bih pošto-poto izbjegao intimni kontakt s partnerom ili partnericom? Osjećam li se tjeskobnije, imam li problema s raspoloženjem? Kakva mi je komunikacija s bračnim ili vanbračnim partnerom? Koliko dugo traju spomenuti problemi?

Ako je većina odgovora potvrdna i ako sve to skupa traje dulje od šest mjeseci, potrebno je potražiti stručnu pomoć. Osim sa svojim liječnikom, također je poželjno posavjetovati se sa psihologom seksualnim terapeutom, koji će, osim ukupne psihološke evaluacije, dodatno preporučiti i dodatne laboratorijske pretrage.

S endokrinološke strane potrebno je isključiti neke najčešće bolesti modernog doba, poput šećerne bolesti, zatim je potrebno učiniti ukupnu obradu štitnjače, a ovisno o anamnestičkim podacima, obradu će biti potrebno proširiti i na analizu kompletnog hormonskog statusa, što obuhvaća analizu hormona hipofize, nadbubrežne i spolnih žlijezda. Ono što je posljednjih godina u značajnom porastu je zlouporaba različitih lijekova i sličnih supstanci poput anaboličkih steroida, androgenih lijekova korištenih uglavnom s ciljem pojačanja mišićne mase. Profesionalni sportaši su barem pod kontrolama zlouporabe dopinga, no sve više je zastupljena zlouporaba navedenih supstanci u rekreativne svrhe.

Liječenje

Shodno učinjenoj dijagnostičkoj obradi psihologa, psihijatra, endokrinologa i drugih stručnjaka, planira se i odgovarajuće liječenje. Sa psihološke strane ključno je definirati konfliktne čimbenike koji su uvjetovali razvoj anafrodizije. Vrlo je poželjno u proces liječenja uključiti i bračnog/izvanbračnog partnera ili partnericu, čime se značajno povećavaju šanse za uspješno liječenje.

S endokrinološke strane potrebna je optimalna kontrola najčešćih bolesti koje su povezane sa sniženom razinom testosterona kao što su šećerna bolest, bolesti štitnjače i drugih endokrinopatija. Kao dodatak liječenju sve češće se primjenjuje nadomjesna terapija testosteronom koja je visoke učinkovitosti.

Ne treba zanemariti ni provođenje zdrave i uravnotežene prehrane, uz redovitu, ne i pretjeranu tjelesnu aktivnost.

Dodatne stručne savjete potražite na stranicama Poliklinike Perić-Staničić.