Muškarci i urinarna inkontinencija: Promjenom životnog stila protiv muške inkontinencije
Urinarna inkontinencija doživljava se kao društveni tabu, no nije pametno ignorirati simptome, već se muškarcima savjetuje da na vrijeme započnu liječenje inkontinencije
Inkontinencija je svako nevoljno ispuštanje urina i/ili stolice. Tijekom života doživi je svaka četvrta žena i svaki osmi muškarac. Urinarna inkontinencija doživljava se kao društveni tabu te liječnik treba potaknuti razgovor s bolesnikom o tom problemu, objasniti uzrok problema te pronaći najučinkovitiji način prevencije i liječenja.
Urinarna inkontinencija utječe na kvalitetu života
Urinarna inkontinencija postaje sve veći zdravstveni problem – kako za bolesnike, tako i za zdravstvene djelatnike, učestalost raste sa životnom dobi, a udio stanovnika starijih od 65 godina je u porastu. Dovodi do socijalnih i higijenskih poteškoća, pogoršava kvalitetu života i, nažalost, još je uvijek neugodna tema za razgovor.
Čimbenici rizika u muškaraca jesu životna dob, sindrom donjega urinarnog trakta, dobroćudne i zloćudne bolesti prostate i njihovo liječenje, urinarne infekcije te neurološki poremećaji. Prema težini simptoma te komorbiditetima, liječnik će u dogovoru s bolesnikom odlučiti o vrsti liječenja koje može biti konzervativno, farmakološko te kirurško.
Kada je moguće, treba započeti s minimalno invazivnim metodama liječenja kao što su higijensko-dijetetske mjere, promjena životnih navika, bihevioralna terapija, vježbe jačanja mišića dna zdjelice i sl. Ako takvi postupci ne rezultiraju zadovoljavajućim ublažavanjem tegoba bolesnika, preporučuje se uvesti i farmakoterapiju. Naposljetku, kao posljednja linija preporučuje se kirurško liječenje.
Muška inkontinencija i zaštita: 1 od 4 muškarca iznad 40. ima problem s istjecanjem urina
Liječenje inkontinencije
U liječenju inkontinencije urina važno je liječiti bolesti udružene s nastankom inkontinencije urina poput srčanih bolesti, dijabetesa, uroinfekcija, konstipacije i neuroloških bolesti. Promjena životnih navika poput redukcije unosa kofeina, unosa tekućine, tjelesne težine, prestanak pušenja i redovita tjelesna aktivnost mogu smanjiti rizik nastanka inkontinencije urina.
Urgentna inkontinencija i liječenje
Urgentna inkontinencija se javlja kao posljedica prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura i obično je udružena s učestalim i noćnim mokrenjem. Najčešće je vezana uz različita upalna zbivanja mokraćnog mjehura, disfunkciju mjehura zbog uvećane prostate, mokraćnih kamenaca, tumora mokraćnog mjehura, fiziološko starenje, neurološke bolesti poput Parkinsonove bolesti i multiple skleroze.
Mjehur se počinje ponašati autonomno, reagirajući kontrakcijom na puno manji volumen pohranjenog urina nego inače, što rezultira učestalim mokrenjem male količine urina danju i noću.
Cilj liječenja urgentne inkontinencije urina je djelovati na uzrok, povećati kapacitet mokraćnog mjehura, smanjiti autonomnu aktivnost i nevoljne kontrakcije mokraćnog mjehura. Izbjegavanje stimulanasa poput kofeina, teina i pušenja su glavna potpora liječenju urgentne inkontinencije urina. Medikamentozno liječenje najčešće započinje lijekovima za liječenje opstrukcije vrata mokraćnog mjehura uzrokovane uvećanom prostatom.
Pristup liječenju je individualan i ovisi o zdravstvenom stanju bolesnika. Najčešće je potrebna kombinacija različitih postupaka. Zbog složenosti problema, inkontinencijom se bavi više liječničkih specijalnosti, jer je samo zajedničkim iskustvima i suradnjom moguće pomoći osobi koja pati od urinarne inkontinencije.
Problemi s prostatom moraju se pravovremeno otkriti i liječiti
Bolest prostate je jedan od najčešćih zdravstvenih problema s kojim se suočavaju muškarci te spada u najčešća oboljenja muškaraca...
SAZNAJTE VIŠENe ignorirajte simptome!
Inkontinencija je zdravstvenosocijalni problem koji će u budućnosti zauzimati sve značajnije mjesto, budući da je sve izraženiji trend starenja populacije, a informiranost i svjesnost o problemu u društvu još uvijek je nedostatna.
Mnogobrojni su uzroci i neželjene posljedice inkontinencije, koji utječu na ukupno zdravlje i kvalitetu života. Građani nemaju dovoljno informacija o odgovarajućoj pomoći, prevenciji, liječenju, zbrinjavanju, a o problemu nerado govore.