Kronična upala prostate: uzroci, simptomi i liječenje

Kronični prostatitis je jedan od najčešćih uroloških problema kod muškaraca mlađih od 50 godina. Prevalencija se procjenjuje na oko 2-10% u općoj populaciji, što ukazuje na značajan javnozdravstveni problem.

Ovaj sindrom ne samo da uzrokuje značajnu fizičku nelagodu i bol, već i ozbiljno narušava kvalitetu života pacijenata, utječući na njihovu seksualnu funkciju, psihološko zdravlje i društvene odnose.

Simptomi kroničnog prostatitisa variraju od blagih do izrazito teških, uključujući bol u zdjeličnoj regiji, poteškoće s mokrenjem, te psihološke probleme poput anksioznosti i depresije. Ove složene i dugotrajne manifestacije čine kronični prostatitis izuzetno izazovnim za dijagnostiku i liječenje.

Kronični prostatitis također ima značajan ekonomski utjecaj zbog čestih medicinskih konzultacija, dijagnostičkih testova i različitih terapijskih pristupa koji se često ponavljaju zbog recidiva simptoma. Socijalni značaj ovog stanja također ne smije biti zanemaren, jer može dovesti do smanjenja radne sposobnosti i produktivnosti te utjecati na međuljudske odnose i seksualno zdravlje.

Vrste kroničnog prostatitisa

Kronični prostatitis klasificira se u tri glavne kategorije:

1. Kronični bakterijski prostatitis
2. Kronični abakterijski prostatitis/Sindrom kronične zdjelične boli
3. Kronični asimptomatski prostatitis

Dijagnostika kronične upale prostate – kroničnog prostatitisa

Dijagnostika ovog sindroma predstavlja izazov zbog sličnosti simptoma s drugim urološkim i neurološkim bolestima. Jedna od najvažnijih dijagnostičkih metoda je „test 4 čaše“ (Meares-Stamey test).

Ovaj test uključuje:

• Prvi uzorak urina (VB1) – uzima se početni mlaz urina koji može ukazivati na infekciju u uretri.
• Drugi uzorak urina (VB2) – srednji mlaz urina za ispitivanje infekcije u mjehuru.
• Eksprimat prostate (EPS) – uzorak uzet masažom prostate koji sadrži izlučevine prostate.
• Treći uzorak urina (VB3) – uzima se nakon masaže prostate i može ukazivati na prisutnost bakterija u prostati.

Ovaj test omogućuje razlikovanje bakterijskog od abakterijskog prostatitisa te utvrđivanje specifičnog mjesta infekcije. Često je potrebno učiniti i dodatne dijagnostičke pretrage kako bi se isključili ostali mogući uzroci simptoma.

Kronični bakterijski prostatitis

Kronični bakterijski prostatitis karakteriziran je ponavljajućim urinarnim infekcijama i upalama prostate koje su uzrokovane bakterijama.

Simptomi uključuju:

• bol ili nelagodu u donjem dijelu trbuha, donjem dijelu leđa ili genitalnom području,
• poteškoće s mokrenjem, uključujući bolno mokrenje i pečenje pri mokrenju, a katkada i nemogućnost mokrenja,
• često se može pojaviti i povišena tjelesna temperatura uz groznicu, umor i opći algički sindrom (bol posvuda).

Liječenje uključuje dugotrajnu upotrebu antibiotika, često četiri do šest tjedana te, u nekim slučajevima, dodatnu terapiju za ublažavanje simptoma.

Kronični abakterijski prostatitis / Sindrom kronične zdjelične boli

Sindrom kronične zdjelične boli je najčešći oblik kroničnog prostatitisa i često je najteži za liječenje. Karakteriziran je bolom u zdjeličnoj regiji bez prisutnosti bakterijske infekcije.

Simptomi uključuju:

• kroničnu bol u zdjelici, perineumu (međici), testisima, anusu ili penisu,
• probleme s mokrenjem i seksualnom funkcijom,
• psihosocijalne tegobe, uključujući stres i anksioznost.

Liječenje abakterijskog prostatitisa može uključivati:

• alfa-blokatore za olakšavanje simptoma donjeg urinarnog trakta,
• nesteroidne protuupalne lijekove (NSAID),
• fizioterapiju za smanjenje mišićne napetosti u zdjelici,
• psihološku podršku i terapiju za upravljanje stresom,
• komplementarne metode poput akupunkture i magnetskog stolca.

Kronični asimptomatski prostatitis

Kronični asimptomatski prostatitis je najčešće otkriven slučajno tijekom drugih medicinskih pregleda, jer pacijenti obično nemaju simptome.

Može biti prisutan povećan broj leukocita i/ili bakterija u ejakulatu ili eksprimatu prostate, ali bez jasnih simptoma. Iako ne zahtijeva liječenje, može biti indikacija za dodatnu obradu i antibiotsko liječenje, ovisno o kliničkom kontekstu.

Povezanost seksualno prenosivih bolesti (STD) s kroničnim prostatitisom

Iako točni uzroci kroničnog prostatitisa često ostaju nepoznati, postoji jasna povezanost između seksualno prenosivih bolesti (STD) i razvoja ovog stanja.

Bakterijske infekcije uzrokovane patogenima poput Chlamydia trachomatis, Neisseria gonorrhoeae i Ureaplasma urealyticum mogu dovesti do akutnog bakterijskog prostatitisa koji, ako se ne liječi adekvatno, može prijeći u kronični oblik.

Pored bakterijskih uzročnika, i virusne infekcije poput herpes simpleksa mogu igrati ulogu u razvoju kroničnog prostatitisa. Seksualno prenosive bolesti ne samo da povećavaju rizik od infekcije prostate, već mogu i komplicirati dijagnostiku i liječenje zbog sličnosti simptoma i mogućnosti koinfekcije.

Stoga je važno uključiti testiranje na STD u dijagnostički proces kod pacijenata sa simptomima prostatitisa, kako bi se osigurala odgovarajuća terapija i spriječile komplikacije.

Povezanost kroničnog prostatitisa s karcinomom prostate

Iako kronični prostatitis i karcinom prostate predstavljaju različite kliničke entitete, postoje dokazi koji sugeriraju potencijalnu povezanost između ova dva stanja.

Kronična upala prostate može dovesti do promjena u tkivu prostate, koje potencijalno povećavaju rizik za razvoj karcinoma. Upalni procesi mogu uzrokovati oštećenje DNA u stanicama prostate i promicati okoliš povoljan za razvoj karcinoma.

Studije su pokazale da muškarci s poviješću kroničnog prostatitisa imaju nešto veći rizik od razvoja karcinoma prostate u usporedbi s općom populacijom. Međutim, nije utvrđen jasan mehanizam koji objašnjava ovu povezanost. Stoga se kod muškaraca s kroničnim prostatitisom preporučuje redovito praćenje i evaluacija, uključujući praćenje vrijednosti PSA i druge relevantne preglede, kako bi se rano otkrile potencijalne maligne promjene.

Potencijalni uzroci kroničnog abakterijskog prostatitisa

Kronični abakterijski prostatitis, poznat i kao sindrom kronične zdjelične boli,  ima nejasnu etiologiju. Iako nema prisutnosti bakterijske infekcije, potencijalni uzroci uključuju:

• Imunosne reakcije – neki istraživači sugeriraju da abnormalna imunosna reakcija može igrati ulogu u razvoju ovog sindroma. Upalni citokini mogu uzrokovati upalu i bol bez prisutnosti bakterija.
• Neurološke poremećaje – neuromuskularna disfunkcija u zdjeličnom području može pridonijeti razvoju simptoma kronične zdjelične boli. Napetost mišića i disfunkcija živaca mogu uzrokovati kroničnu bol i nelagodu.
• Psihoemocionalne faktore – mnogi pacijenti s abakterijskim prostatitisom imaju visok stupanj stresa, anksioznosti ili depresije. Psihosocijalni faktori mogu pogoršati simptome, stvarajući začarani krug boli i psihološkog stresa.

Liječenje kroničnog prostatitisa

Liječenje kroničnog prostatitisa zahtijeva sveobuhvatan i individualiziran pristup. Budući da pacijenti često ne reagiraju na standardne terapijske protokole, potrebno je razmotriti različite metode liječenja.

Antibiotici su učinkoviti samo kod kroničnog bakterijskog prostatitisa. Međutim, njihova dugotrajna upotreba može dovesti do nuspojava i razvoja rezistentnih bakterijskih sojeva.

Alfa-blokatori, kao što je tamsulosin, pomažu u opuštanju glatkog mišićja prostate i mokraćnog mjehura, olakšavajući simptome kao što su bolno i otežano mokrenje. Antimuskarinici, kao što je solifenacin, smanjuju učestalost nevoljnih kontrakcija mokraćnog mjehura, čime se smanjuje neugodno učestalo mokrenje.

Fizioterapija može biti korisna za pacijente s kroničnom zdjeličnom boli. Tehnike uključuju:

• masažu zdjeličnih mišića,
• biofeedback i
• vježbe opuštanja mišića.

Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID) i analgetici mogu pomoći u smanjenju boli i upale kod kroničnog prostatitisa.

S obzirom na povezanost sindroma kronične zdjelične boli s psihosocijalnim faktorima, psihološka terapija može biti korisna. Kognitivno-bihevioralna terapija može pomoći pacijentima u upravljanju stresom i anksioznošću.

Neke alternativne terapije, poput akupunkture i biljne medicine, pokazale su određeni uspjeh u liječenju simptoma kroničnog prostatitisa. Međutim, potrebna su daljnja istraživanja kako bi se utvrdila njihova učinkovitost.

Zaključak

Kronični prostatitis predstavlja kompleksni klinički izazov zbog svoje multifaktorijalne etiologije i heterogenosti simptoma. Ispravna dijagnostika, uključujući test 4 čaše, temelj je za pružanje učinkovitog liječenja i poboljšanje ishoda za pacijente.

Liječenje zahtijeva sveobuhvatan i individualiziran pristup, uz razmatranje različitih terapijskih opcija. Unatoč napretku u razumijevanju ovog sindroma, potrebna su nova istraživanja i inovativni pristup kako bi se razvile učinkovitije terapije i poboljšala kvaliteta života pacijenata.