Iz urološke ambulante: što su varikokela i hidrokela

Varikokela (lat. varicocoellae) je naziv za proširene krvne žile testisa, a nastaje kao posljedica anatomske malformacije utoka testikularnih vena u veće vene. Najčešće je riječ o proširenju vena lijevog, a moguće i oba testisa (u 2% slučajeva).

Najčešće se javlja kod pacijenata koji se bave napornijim fizičkim poslovima, aktivnih sportaša i rekreativaca te kod pacijenata kod kojih postoji pojavljivanje proširenih vena u obitelji. Javlja se kod šestine muškaraca, najčešće u mlađoj životnoj dobi, ali nije isključeno pojavljivanje i kasnije.

Varikokela se razvija tijekom duljeg razdoblja. Ako je prisutna dulje i ne liječi se, može dovesti do smanjenja testisa.

Simptomi

Kod samopregleda bolesnici opisuju popunjavanje skrotuma tijekom napora i stajanja te osjećaj da imaju zadebljane žile. Kažu da skrotum izgleda kao „vrećica puna glista“. U naprednijem stadiju uzrokuje tupi bol pri naprezanju ili duljem stajanju, a oteklina obično nestaje dok pacijent leži ili nakon što se odmori.

Ta je promjena u znatnoj mjeri povezana s promjenama u kvaliteti sjemenske tekućine (spermiogramu) te može dovesti do neplodnosti u 30 do 40 posto slučajeva.

Postavljanje dijagnoze i liječenje

Dijagnostika se uglavnom temelji na liječničkom fizikalnom pregledu te ultrazvučnom (CD) pregledu mošnji i testisa, a moguća je i složenija radiološka dijagnostika, odnosno CT krvnih žila.

Varikokelom se smatra ako su vene proširene više od tri milimetra. Ako se bolovi javljaju samo povremeno te nema posljedica na kvalitetu sjemenske tekućine, liječenje je samo simptomatsko, uglavnom povišeni položaj spolovila pomoću slip gaćica.

No ako su simptomi i dalje prisutni, treba provesti podvezivanje vene spermatike ili njezinu embolizaciju. Nakon operacije kod 60% pacijenata koji su imali problema s plodnošću došlo je do poboljšanja spermiograma.

Simptomatske varikokele treba dodatno obraditi jer mogu biti posljedica nekih težih bolesti poput tumora. Ako imate neki od sljedećih simptoma, svakako se javite liječniku:

• osjećaj punoće skrotuma
• ponavljajuća i uporna bolnost
• vidljivo proširenje vena u mošnjama
• otok mošnji
• izraslina u jednom testisu (razlika u veličini testisa).

Indikacije za operaciju u adolescentskoj dobi su perzistirajuća bolnost, abnormalni nalazi spermiograma te progresivno smanjenje testisa.

Oticanje mošnji

Hidrokela testisa je pak nakupina tekućine u ovojnicama testisa i uzrokuje bezbolno oticanje mošnji, a nastaje zbog nesrazmjera između produkcije i resorpcije tekućine između dva lista (ovojnica) testisa.

Bolesnici su obično zabrinuti zbog sumnje da je riječ o tumoru testisa, no ova se promjena razvija postupno i bezbolna je. Samo rijetko dolazi do akutnog (naglog) nastanka hidrokele. Ponekad je hidrokela prateći simptom upale testisa, traume, zračenja, tumora testisa, srčanog popuštanja i drugih bolesti. Kod djece se može javiti odmah nakon rođenja i najčešće nestaje do kraja prve godine. Može se pojaviti na jednom, ali i na oba testisa istodobno. Kod odraslih se najčešće javlja nakon 40. godine.

Pregled kod liječnika je obavezan jer se samo tako može otkriti o kojem tipu hidrokele je riječ i koji je najbolji tretman bolesti.

Simptomi

Hidrokela kod odraslih može biti prouzročena ozljedom testisa, infekcijom ili podizanjem teških predmeta. Osnovni simptom je oticanje mošnji, blaga bolnost ili osjećaj težine u području testisa. Oteklina nerijetko mijenja veličinu pa je veća uvečer, a manja ujutro.

Postavljanje dijagnoze i liječenje

Dijagnoza se postavlja na temelju fizikalnog pregleda bezbolne, palpabilne mase u mošnjama koja je na prosvjetljavanje (dijafanoskopski) prozirna, a potvrđuje se ultrazvukom. Oticanje mošnji mogu izazvati i neke druge bolesti i stanja pa dijagnostički treba isključiti:

• tumor testisa
• tumor u mošnjama
• preponsku herniju
• hematom mošnji
• spermatokelu
• varikokelu III. ili IV. stupnja.

Kod manjih hidrokela liječenje nije potrebno, a u slučaju većih, liječenje se može provesti operativno, sklerozacijom ovojnica ili punkcijom hidrokele. Sklerozacija i punkcija provode se uglavnom kod starijih pacijenata, onih lošijeg zdravstvenog stanja, neoperabilnih bolesnika i gotovo uvijek se bolest ponovno javlja.