Kad muški hormoni podivljaju…
Hormonalna neravnoteža uglavnom se spominje u kontekstu ženskog zdravlja, no može se dogoditi i muškarcima
Ravnoteža je uvijek važna, posebice kada je riječ o zdravlju. Na spomen hormonalne neravnoteže, nerijetko pomišljamo na žene, no i muškarci mogu prolaziti svoje „muke po hormonima“. U središtu priče je testosteron, androgeni hormon koji se stvara u Leydigovim stanicama testisa muškaraca. Njegovo je stvaranje uvjetovano aktivnošću luteinizirajućeg hormona (LH) kojeg stvara prednji režanj hipofize.
Muška posla: Svoje grudi smanjuju, a na ženama ipak vole veće
Najčešći endokrinološki poremećaji funkcije i ravnoteže spolnih hormona u muškaraca rezultat su hipogonadizma, odnosno smanjenog lučenja testosterona.
Hipogonadizam, kao i posljedični manjak ovog muškog hormona, povezani su i s drugim patološkim stanjima. Poput oštećene spermatogeneze (razvoja spermija), smanjenog volumena testisa, ginekomastije, smanjene mišićne i koštane mase. Sve je više dokaza i o povezanosti manjka testosterona s metaboličkim komorbiditetima. Odnosno pridruženim metaboličkim bolestima poput debljine, inzulinske rezistencije, metaboličkog sindroma i šećerne bolesti tipa 2.
Smanjeno lučenje testosterona
Smanjeno lučenje testosterona smatramo primarnim ako je patološki supstrat manjka testosterona na razini samih testisa i takav tip manjka spolnih hormona nazivamo hipergonadotropnim hipogonadizmom, jer je praćen pojačanim izlučivanjem gonadotropinima (FSH i LH). Riječ je o hormonima hipofize koji stimuliraju rad spolnih žlijezda.
Sekundarni, odnosno tercijarni hipogonadizam dovode do manjka razine spolnih hormona u okviru različitih patoloških stanja koja pogađaju hipofizu, odnosno hipotalamus, od kojih bih izdvojio nefunkcionalne i hormonski aktivne tumore hipofize, kraniofaringeom, različite infiltrativne bolesti poput sarkoidoze, histiocitoze, različitih infektivnih bolesti, stanja u sklopu nedavnih neurokirurških operacija, kranijalnih trauma i drugih. Zbog nedostatnog lučenja gonadotropina ovaj tip hipogonadizma nazivamo i hipogonadotropnim.
Štetne posljedice pretilosti
Od većeg kliničkog i javnozdravstvenog značaja u svakodnevnoj kliničkoj praksi, kao i u svakodnevnom životu je sekundarni, odnosno hipogonadotropni hipogonadizam.
Pretilost je vrlo snažno povezana s manjkom testosterona kod muškaraca što su pokazale brojne studije, a epidemiološki podaci pretilost definiraju najsnažnijim indikatorom manjka testosterona u krvi, kao i opadanja testosterona uvjetovanog dobi.
Jedno od objašnjenja je u potiskivajućem učinku debljine na lučenje luteinizirajućeg hormona (LH), što dalje dovodi do manjka lučenja testosterona. Spomenuti supresijski učinak dijelom je potaknut proupalnim citokinima koje luči masno tkivo i poremećajima signalnih puteva leptina. Dodatni učinak proupalnih citokina je utjecaj na napredujući gubitak mišićne mase i funkcije, što dalje nepovoljno utječe na manjak tjelesne aktivnosti i rast tjelesne težine.
Debljina i manjak testosterona zajednički imaju nepovoljne učinke na plodnost, opstruktivni „sleep apnea“ sindrom, sposobnost provođenja redovite tjelesne aktivnosti, kronični umor i raspoloženje. Kontrolirani gubitak tjelesne težine dovodi do poboljšanja maloprije spomenutih stanja.
Kada uzimati testosteron?
Zbog nedostatnih podataka, primjena testosterona isključivo u svrhu mršavljenja se ne preporučuje, ali se pokazao korisnim i uz niz povoljnih učinaka (smanjenje masnog tkiva) kod pretilih muškaraca s nedvojbeno utvrđenim manjkom testosterona. Ostvaren gubitak na tjelesnoj težini dovodi do postupnog ponovnog aktiviranja osovine hipotalamus-hipofiza-spolne žlijezde, čime se omogućava lučenje vlastitog testosterona.
To s kliničkog aspekta postavlja dodatni izazov u vidu kada i je li potrebno nadomjesno liječenje testosteronom. Nedvojbeno je najvažnije u kliničkom pristupu i ciljanom liječenju smanjenje tjelesne težine, a o dodatnim povoljnim učincima nadomjesnog liječenja testosteronom potrebna su daljnja istraživanja.
Menopauza na muški način započinje spuštanjem razine testosterona…
Muškarci stariji od 50 godina teško će priznati da imaju probleme s erekcijom. Pa ipak, podaci govore da smetnje...
SAZNAJTE VIŠESveobuhvatniji i interdisciplinaran pristup liječenju je nešto što će biti nužno uključiti u svakodnevnu liječničku praksu. Neprijeporno će veliku ulogu i odgovornost u liječenju imati pacijent, ali uz kvalitetno i stručno vodstvo endokrinologa i dijabetologa, psihologa, kinezioterapeuta, a svakako i uz podršku najbližih (obitelj, prijatelji) učinak će biti vidljiv, održiv i dugotrajan.
Stručni savjet potražite u Poliklinici Perić-Staničić: https://www.poliklinika-ps.hr/lijecnici/bozidar-peric/