Bolna i uporna erekcija zbog koje hitno morate liječniku

Prijapizam je bolna i uporna erekcija, koja ne ovisi o želji ili seksualnom uzbuđenju. To je iznenadna, neprovocirana, neželjena bolna erekcija kod koje su kavernozna tijela spolovila ispunjena krvlju pod tlakom, dok su glans penisa i spužvasto (spongiozno) tijelo uredna statusa. Dakle, ovo je oblik erektilne disfunkcije u kojoj penis ostaje u stanju ukrućenosti više sati bez ikakve stimulacije. Naziv „prijapizam“ dolazi iz Starogrčke mitologije u kojoj je bog plodnosti Prijap (Priapus) prikazan s velikim i ukrućenim spolovilom.

Ove erekcije nisu odgovor na poticaj ili seksualnu želju i, iako se dogodi orgazam, one ne nestaju. Problem se može razviti u bilo kojoj životnoj dobi, no većina se slučajeva opaža kod djece u dobi od 5 do 10 godina te kod muškaraca u dobi od 20 do 30 godina.

Vrste prijapizma

Postoje dvije glavne vrste prijapizma:

• ishemijski (nizak protok) i
• neishemijski (visoki protok).

Ishemijski prijapizam je nedostatak detumescencije penisa (vraćanje u mekano i opušteno stanje) zbog nedovoljnog protoka venske krvi, pa krv ostaje zarobljena u organu. U slučaju arterijskog prijapizma, koji je najčešći, najčešći simptomi su erekcija duža od četiri sata, bol i ukočenost tijela penisa.

Neishemijski prijapizam nastaje zbog odsustva drenaže krvi u kavernozno tijelo.  U ovom obliku prijapizma čovjek se suočava s erekcijom koja traje maksimalno četiri sata, spolovilo je uspravno, ali ne i kompletno ukrućeno.

Vrlo je važno razlikovati ove dvije prijapizma budući da neposredna taktika liječenja bolesti ovisi o tipu bolesti. U oba slučaja, prijapizam zahtijeva hitnu medicinsku pomoć jer može dovesti do potpune i nepovratne seksualne disfunkcije.

Uzroci prijapizma

Cirkulacija krvi u penisu ne može se sama poremetiti. Da bi se to dogodilo, organizam mora biti podvrgnut nekim faktorima.

Najčešći uzroci poremećaja krvotoka u zdjelici su:

• neurološke bolesti kralježnične moždine i mozga (multipla skleroza, tumori, razne kraniocerebralne traume, odnosno ozljede lubanje i mozga),
• tromboza u maloj zdjelici,
• farmakoterapija erektilne disfunkcije (peroralna primjena lijekova za erektilnu disfunkciju te intrakavernozno injiciranje alprostadila),
• lijekovi (antidepresivi, psihotropni lijekovi, varfarin, heparin),
• osobe na hemodijalizi,
• bolesti krvnog sustava (leukemija, anemija srpastih stanica),
• ozljede penisa, zdjelice i uretre, upale i tumori penisa,
• otrov nekih životinja (npr. škorpiona, crna udovica),
• danas je sve češći uzrok konzumacija alkohola i droga (samih ili u kombinaciji s nekim od ranijih uzročnika).

Simptomi

Prijapizam nije jedna od onih bolesti koje se mogu pohvaliti obiljem kliničkih simptoma. Bol i „produžena“ erekcija glavni su simptomi bolesti. Izuzetno je važno da se bolesnik čim ranije javi liječniku zbog liječenja.

Prema našem iskustvu, manje od 50% pacijenata se javlja na vrijeme, na specijalistički pregled, a kao razlog najčešće navode sram.

Dijagnostika

Kao i kod svake dijagnoze, najbitnije je uzeti odgovarajuće anamnestičke podatke o nastupu bolesti. Potreban je adekvatan androloški pregled, analiza krvi te analiza uzorka krvi iz kavernoznog tijela. Dijagnostika se zatim nadopunjava color doppler pregledom. Ako je u pozadini bolesti trauma, neophodno je učiniti radiološku obradu i pregled hematologa kako bi se isključile bolesti krvnog sustava.

Liječenje

Glavni postulat kod liječenja prijapizma je hitnost.

Primjena tretmana ovisi  o kojem tipu prijapizma je riječ – o ishemijskom ili neishemijskom tipu – a da bi se nastavilo s odgovarajućim liječenjem, neophodni su što raniji pregled i dijagnostička obrada specijalista urologa.

Neishemijski prijapizam često nestaje bez ikakvog liječenja. Budući da ne postoji opasnost od oštećenja penisa, predlaže se pristup „čuvaj i pričekaj“. Stavljanje leda i pritisak na perineum (međica, prostor između anusa i skrotuma) te davanje analgetika moglo bi pomoći u prekidu erekcije.

Kod ishemijskog tipa preporučuje se aspiracija 50 ml krvi i aplikacija alfa-agonista (fenilefrin) u kavernozno tijelo svakih pet minuta. U slučaju da navedeno liječenje ne daje odgovarajući rezultat, preporučuje se operativni zahvat, najbolje unutar šest sati od pojavljivanja.

Osnovni cilj jest usmjeriti krv iz bazena višeg venskog tlaka kavernoznog tijela u bazen krvi s nižim venskim tlakom (spužvasto tijelo uretre). To se postiže punkcijom debelim iglama kroz glans penisa u kavernozno tijelo. Na taj se način omogućuje istjecanje krvi iz bazena višeg tlaka (kavernozno tijelo) u spužvasti bazen glansa i uretre.

Ako uslijedi recidiv prijapizma, odnosno ako se stanje ponovi, operacijskom metodom može se izvesti šant (spoj) između kavernoznih tijela i vene safene (takozvana Graychakova operacija).

Dođe li do težih komplikacija, kod osoba zrele životne dobi može se ugraditi penis-proteza.

Rehabilitacija

Vrlo često mlađi pacijenti koji su razvili prijapizam razvijaju psihičke simptome koji se očituju u vidu straha od sljedećeg spolnog odnosa. Tim bolesnicima potrebna je ozbiljna psihološka rehabilitacija, a što se prije s njom otpočne, brže će se osoba stabilizirati. Tretman treba provesti u suradnji sa psihologom. U slučaju težeg psihološkog stresa, u terapiju se može uvesti i psihijatar.

Komplikacije prijapizma

Samo poznavanje pojma prijapizam nameće kao glavnu posljedicu bolesti nastanak erektilne disfunkcije.

Ako je prijapizam trajao više od četiri sata, dolazi do razvoja tromboze, nekroze mišića, fibroznih promjena, gangrene spolnog organa.

Zbog navedenog se i javlja potreba što ranijeg javljanja specijalistu urologu na pregled i tretman, a po potrebi i operativni zahvat.