Streptokok: neugodna bakterija čija učestalost u svijetu neobjašnjivo raste
Ova nas bakterija prati od najranije dobi te, među ostalim, uzrokuje gnojnu anginu i šarlah. Pojedini sojevi mogu biti izrazito agresivni, a neki su promijenili narav
Gnojna angina ili upala mandula (krajnika), koju često možemo vidjeti kod djece predškolske dobi i školaraca, prouzročena je bakterijom koja se zove beta hemolitički streptokok skupine A.
Prenosi se kapljičnim putem, najčešće neopranim rukama ili zajedničkim predmetima kojima se djeca služe i igraju. Inkubacija traje jedan do tri dana, a nakon tog se javljaju prvi simptomi.
Beta hemolitički streptokok izlučuje nekoliko otrova (toksina) zbog kojih se javljaju malaksalost i mučnina. Neki od njih izazivaju crvenilo kože te karakterističan sitnozrnasti osip
Često prisutni simptomi
Bolest je obilježena grloboljom, vrućicom, mučninom i lošim općem stanjem. Ponekad se javljaju i bolovi u trbuhu. Krajnici su vidljivo povećani, a nakon nekoliko dana bolesti budu prekriveni bijelim gnojnim naslagama. Cijelo je ždrijelo zagasito crveno, a na nepcu se katkad vide točkasta krvarenja. I jezik je crven, a njegovi pupoljci povećani pa nalikuje na malinu (“malinasti” jezik). Limfni čvorovi na vratu povećani su i bolni. Beta hemolitički streptokok izlučuje nekoliko otrova (toksina) zbog kojih se javljaju malaksalost i mučnina. Neki od njih izazivaju crvenilo kože te karakterističan sitnozrnasti osip, najizraženiji na mjestima gdje je koža izložena jačem pritisku (u području pazuha, unutarnjeg dijela nadlaktice, u području gaćica i naročito na stražnjici). Katkad se javlja blaga bolnost i otok pojedinih zglobova, a u kasnijoj fazi i ljuštenje kože dlanova i tabana. Obrazi su crveni, a područje oko usta je blijedo. Tada je riječ o šarlahu, o streptokoknoj upali ždrijela popraćenoj kožnim manifestacijama. Kod odraslih se ne zapaža pojava osipa.
Komplikacija koje više nema
Streptokokna infekcija liječi se antibioticima i ne ostavlja trajnu imunost – dakle, može se oboljeti više puta. Oboljeli najčešće prestaje biti zarazan unutar prva dva dana liječenja. U narodu još postoji velik strah od streptokoknih angina jer se nerijetko javljala teška posljedica – reumatska groznica. Naime, iz određenog razloga streptokok uzrokuje pogrešku u radu imunosnog sustava čija je temeljna zadaća prepoznati vlastito i sačuvati ga te prepoznati strano i eliminirati ga.
Zbog pogreške uzrokovane streptokoknom infekcijom imunosni sustav počinje prepoznavati vlastite dijelove tijela kao strano tijelo i počinje ih napadati (zglobove, srčani mišić i zaliske, kožu, bubrege i živčani sustav). Stoga se nekada davno nakon svake infekcije morala napraviti analiza krvi i urina te elektrokardiogram (EKG). No već nekoliko desetljeća ta se komplikacija ne događa (samo ekstremno rijetko) pa se ne provode. Pretpostavlja se da ove teške komplikacije nema jer se bakterija promijenila i ne izaziva više pogrešku u imunosnom odgovoru. Osim toga, čini se da streptokokna infekcija treba dulje buktati kako bi uzrokovala tu pogrešku, a danas se terapija primjenjuje u prvim danima bolesti.
Pravilno liječenje i cijepljenje
Katkad se u obrisku ždrijela izolira beta hemolitički streptokok skupine A (ponekad se naziva piogeni streptokok), a da nema nikakvih znakova bolesti. Tada je riječ o kliconoštvu. Zaražena osoba (domaćin) nije ugrožena i ne smatra se zaraznom pa dijete može pohađati kolektiv. Nisu opravdani pokušaji antibiotskog liječenja kliconoštva, a najčešće su i bezuspješni.
Često se u svakodnevnom radu susreće zabuna i zamjena sa streptokokom pneumonije – pneumokokom. Ta bakterija ne izaziva gnojnu anginu, vrlo je česta u nosovima predškolske djece, naročito one koja pohađaju jaslice ili vrtić. Uzrokuje dugotrajni mliječnobijeli sluzavi iscjedak iz nosa, a ako je to jedini simptom, riječ je o naseljavanju (kolonizaciji) te bakterije na sluznici gornjih dišnih putova. U tom slučaju antibiotska terapija također nije opravdana – potrebno je samo učestalo čistiti nos fiziološkom otopinom.
Pojedini sojevi ove bakterije mogu biti vrlo agresivni. Lako prodiru kroz sluznicu dišnih putova uzrokujući teške infekcije: upala moždanih ovojnica, sepsa, gnojna upala uha ili pluća. Protiv tih sojeva se dijete može učinkovito zaštititi cjepivom. Nezgodno je obilježje ove bakterije što vrlo lako i brzo postaje otporna na sve antibiotike pa se danas preporučuje strogo pridržavanje stručnih postupnika za liječenje.
Antibiotske kapi koje se katkad kapaju u nos su neučinkovite (nosna šupljina predstavlja složeni labirint u koji ovako primijenjeni antibiotik ne može jednakomjerno doprijeti) te se stvaraju idealni uvjeti za nastanak otpornosti na antibiotike – bakterije dolaze u kontakt s njima i preživljavaju.
Rekordna učestalost infekcije
Unatrag godinu dana bilježimo neuobičajen porast učestalosti infekcija beta hemolitičkim streptokokom skupine A. Riječ je o pojavi koja se bilježi u većini europskih zemalja, a u nekim regijama zabilježena je pet puta veća učestalost od uobičajene pa se govori o rekordnoj učestalosti unatrag 50 godina. Nažalost, uzroci te pojave još su nepoznati. Prema najnovijim izvješćima laboratorija koji proučavaju obilježja te bakterije, čini se da nije došlo do promjene u njezinoj strukturi ili zaraznosti pa se pokušavaju identificirati drugi čimbenici (iz okoliša?) koji pogoduju širenju infekcije. Svakako su iznimno važne preventivne mjere (pojačane mjere higijene), redovito prijavljivanje streptokoknih infekcija i suradnja s epidemiolozima koji nastoje suzbiti epidemiju u vrtićkim skupinama i školskim razredima.
Važnost pravilne higijene
- Često se zaboravlja da treba promijeniti četkicu za zube – najbolje je to učiniti nakon pet dana antibiotske terapije. U protivnom, četkica može ponovno uzrokovati zarazu nakon završetka liječenja.
- Također treba iskuhati dude i bočice, a igračke temeljito oprati i dezinficirati odgovarajućom otopinom.