Motorički razvoj djeteta treba pomno pratiti do 3. rođendana

Rast i razvoj čovjeka, od rođenja pa do odrasle dobi, ovisan je o nasljeđu i uvjetima koji ga okružuju i u kojima sazrijeva. Ako se pođe od pretpostavke da je naslijeđeni dio zadan i nepromjenjiv, tada se posebno zanimljivim čini utjecaj okružja koji u velikoj mjeri određuje kakav će biti put u razvoju djeteta prema odrasloj osobi.

Stimulaciju koju dijete dobiva kroz svakodnevnu njegu, hranjenje, maženje i njegovi pokreti značajno utječu na razvoj motorike i cjelokupnog živčanog sustava. Dojenačka dob traje od rođenja do kraja prve godine života. Prva se četiri tjedna života označavaju posebno kao novorođenačka dob.

Od rođenja pa do navršene treće godine života mozak prolazi iznimno brz rast i razvoj. U tom razdoblju doseže 80 % volumena kakvog će imati u odrasloj dobi 

Razvoj mozga i moždanih puteva

Od rođenja pa do navršene treće godine života mozak prolazi iznimno brz rast i razvoj. U tom razdoblju doseže 80 % volumena kakvog će imati u odrasloj dobi. Pod utjecajem vanjskih čimbenika (stimulacije), u međudjelovanju s nasljeđem, stanice mozga se umnažaju, premještaju na konačna odredišta, određuje se njihova zadaća i međusobno se povezuju gustom mrežom poveznica – moždanih puteva.

Nama vidljivi odraz ovih zbivanja su promjene koje zapažamo u finoj i gruboj motorici, komunikacijskim sposobnostima, emocionalnom razvoju, ponašanju, učenju, pamćenju i spavanju.

Ovdje će biti nešto više riječi o razvoju grube motorike, no uvijek treba imati na umu da postoji bliska povezanost svih elemenata razvoja. Tako motorička stimulacija ima utjecaja i na ostale funkcije mozga.

Načelna pravila motoričkog razvoja

Postoje načelna pravila kako se odvija motorički razvoj, no zbog dosta velike varijabilnosti normalnih obrazaca, procjenu treba prepustiti stručnjacima. Gruba motorika je ovisna o razvoju mozga i o razvoju snage mišića. 

Od odizanja glavice do oslanjanja na dlanove

Tijekom prve godine dijete prolazi put od položaja u ležećem položaju, bez mogućnosti odizanja trupa od podloge u kojem tek može okretati glavicu u stranu. Potom postupno slijedi mogućnost odizanja glavice od podloge, potom odiže rameni obruč postavljanjem na cijele podlaktice da bi postupno, u idućim mjesecima razvilo mogućnost oslanjanja samo na dlanove.

Okret do sjedenja 

Trup postupno počinje rotirati u bočne položaje, a potom može načiniti i potpuni okret – s trbuha na leđa i obrnuto. Dok leži na leđima, sve više odiže glavicu prema prsima i nastoji se posjesti.

Četveronožni položaj – priprema za puzanje

U potrbušnom položaju, postupno počinje odizati zdjelicu privlačenjem koljena i postavljanjem u četveronožni položaj. On je neobično važan jer iz tog položaja slijedi puzanje i posjedanje pomicanjem trupa unatrag uz pomoć ruku.

Ovdje treba napomenuti da oko 20% djece, tijekom normalnog razvoja, ne puže. Ona imaju drugačiji obrazac kretanja po podlozi – najčešće je jedna noga ispružena ispred tijela a druga iza, te se uz pomoć ruku mogu vrlo brzo kretati po podlozi.

>>Vježbanjem beba utječemo ne samo na razvoj tijela i funkcioniranje mozga, već se jača i emotivna veza majke i djeteta.<<

Klečanje

Nadalje, iz četveronožnog se položaja postupno postavlja u položaj sjedenja na potkoljenicama i ubrzo u klečeći položaj.

Stojeći položaj uz pridržavanje

Prihvaćanjem za ogradicu kreveta ili za roditelja slijedi iskorak jednom nogom i postavljanje u stojeći položaj. U to vrijeme dijete usvaja vještinu posjedanja iz ležećeg položaja okretanjem u polubočni položaj te se uz pomoć ”doljnje” ruke dovodi u sjedenje. Temeljni pokretač ovakvog slijeda razvoja je želja za kretanjem i postavljanjem u uspravni položaj.

Bez preskakivanja faza!

Neobično je važno poštivati ovaj prirodni slijed i ne ”preskakati” pojedine faze.

• Naime, često se događa da, u želji da što prije naučimo dijete stajati, to činimo povlačenjem za ruke. Dojenče će vrlo rano i brzo naučiti oduprijeti se stopalima o podlogu i stati na noge, te potom veselo poskakivati.
• Slična se situacija događa i kod držanja djeteta u naručju dok sjedimo. Ono će uz pridržavanje trupa ubrzo početi veselo poskakivati u našem krilu. Tim smo postupkom dijete naučili pogrešnom mehanizmu kako se dospijeva u uspravni položaj i ono više nema želje (a niti razloga) usvajati puzanje i klečanje.

Zdrava djeca, u konačnici, ipak usvoje samostalno i ispravno ustajanje, no ipak kasnije motoričke sposobnosti su nešto lošije (spretnost u aktivnostima na podu i slabije obrane pri padovima). U djece s poteškoćama motoričkog razvoja je pogotovo važno poštivati prirodni slijed i slušati upute stručnjaka.

Bez hodalice

Prije navedeno je jedan od razloga zbog kojih se ne preporučuje uporaba hodalica. Osim što su hodalice i značajni izvor opasnosti za ozljeđivanje djeteta, nije moguća niti kontrola pokreta nogu očima koja je potrebna za razvoj koordinacije.

Osim što su hodalice i značajni izvor opasnosti za ozljeđivanje djeteta, nije moguća niti kontrola pokreta nogu očima koja je potrebna za razvoj koordinacije

Savjeti za male “skoro-hodače” 

• Dakle, u fazi dok dijete ne ustaje samostalno treba provoditi igre na podlozi. To može biti pod ili veći krevet, s time da prednost imaju tvrđe podloge.
• U stojećem položaju neka se djeca većinom postavljaju na prste, i u tim slučajevima se preporučuje koristiti čvrste duboke cipelice koje će osigurati postavljanje na puno stopalo.
• Djeca koja se oslanjaju na puna stopala mogu biti bosa ili u čarapicama s protukliznom površinom.
• S obzirom na to da se u prve dvije godine u stopalu još uvijek nalaze masni jastučići, nije potrebno koristiti cipelice s uloškom koji podupire uzdužni svod stopala. 

Usvajanje novih vještina

U daljnjem razvoju dijete usvaja nove vještine, može ustati iz čučnja bez pomoći ruku, počinje trčati (u početku raširenih ruku loveći ravnotežu, a poslije koordinira pokrete ruku s pokretima tijela), spretno se spuštati s kreveta, hodati po stubama (prvo stubu po stubu s obje noge, a potom samo s jednom) te bacati i loviti loptu.

Poštivajući mjere opreza, dijete se može igrati na spravama i poligonima koji su primjereni za njegovu dob (igrališta u parkovima, igraonice). Načelno, djeca nužno trebaju puno prostora, kretanja i različitih mogućnosti učenja i uvježbavanja motoričkih vještina.

Visoka cijena suvremenog načina života

Nije rijetkost vidjeti mlađe školsko dijete koje većinu vremena boravi u školi i stanu, učeći, gledajući TV ili igrajući igrice što uzrokuje značajne motoričke poteškoće kao što su manjak snage i koordiniranosti pokreta.

Suvremeni način života i visoki stupanj radnog opterećenja roditelja ne omogućavaju njihovo dostatno angažiranje na odvođenju djece na tjelesne aktivnosti. Jedna od posljedica ovih promjena je i nevjerojatno povećanje učestalosti debljine djece. Debljina, osim što donosi povećani rizik od mnogih bolesti, značajno ograničava i mogućnost bavljenja tjelesnim aktivnostima što dovodi do daljnjeg debljanja i usporavanja razvoja motorike. 

Ranim uključivanjem u stručne programe programiranih tjelesnih aktivnosti (postoje u nekim vrtićima) i u sportske klubove postižu se odlični rezultati u unapređenju tjelesnog i duševnog zdravlja djece.

Razvoj fine motorike

Fina motorika predstavlja skup radnji koje angažiraju male skupine mišića i zahtijevaju dobru koordiniranost djelovanja pojedinih skupina moždanih stanica. U postotku je najveći broj stanica kore velikog mozga koje su zadužene za motoriku radnji koje obavljaju prsti.

Stoga se u razvoju djeteta, sukladno razvoju mozga, mogu zapaziti promjene kao što je hvatanje predmeta s obje ruke, potom samo s jednom, prinošenje predmeta ustima, prebacivanje iz ruke u ruku, hvatanje vrškovima palca i kažiprsta, biranje gumbića na mobitelu i daljinskom upravljaču, listanje slikovnice, pokreti odvrtanja i zavrtanja, hvatanje olovke – prvo punom šakom, a potom ispravno, zatvaranje patentnog zatvarača, otkopčavanje i zakopčavanje gumba, vezivanje vezica na cipelama, urednost u ispunjavanju bojanke, pisanju i sl.

Ponekad se dogodi da dijete zbog poteškoća u finoj motorici izbjegava određene radnje, npr. ne voli crtati i pisati, neuredno popunjava bojanku, ružno i sporo piše

U ove se djece može zamijetiti nespretnost, predmeti češće ispadaju iz ruke i postoje nepreciznosti u izvođenju pojedinih pokreta. Ponekad se dogodi da dijete zbog poteškoća u finoj motorici izbjegava određene radnje, npr. ne voli crtati i pisati, neuredno popunjava bojanku, ružno i sporo piše. Često se ovaj znak ne prepozna dovoljno rano, tumači se pogrešno da dijete nema sklonost za određene fine radnje te se one zapostavljaju. Dolaskom u školu, gdje je normirana brzina i urednost pisanja, dijete se može suočiti s problemima. Stoga treba obratiti pozornost na navedene sposobnosti i u slučaju sumnje treba upozoriti liječnika kako bi se pravovremeno počelo liječenje.

Budite uzor u kretanju

Kretanje je jednako važno za naše zdravlje kao što su prehrana, voda i zrak. Roditelji će vlastitim tjelesnim aktivnostima unaprijediti vlastito zdravlje, spriječiti nastanak mnogih bolesti, ali i stvoriti naviku kod svoje djece. Preporuka je Svjetske zdravstvene organizacije osigurati djeci dnevno minimalno 1 sat tjelesnih aktivnosti.