Jesu li se i vama uši popele na vrh glave ili vam je samo dosta tih napasti?

Uši ne predstavljaju nikakvu opasnost po zdravlje jer ne mogu prenositi druge bolesti, no izazivaju svrbež, a nažalost prati ih i potpuno neopravdan glas da su vezane uz socijalni status.

Uši su mali, oku vidljivi, obligatni ektoparaziti (Pediculus humanus capitis) koji žive isključivo na vlasištu čovjeka. Dugi su od 2 do 4 mm. Ne mogu živjeti na životinjama, niti životinje mogu biti njihovi prijenosnici. Ne ukopavaju se u kožu, nego se drže za vlasi i po njima se kreću. Žive uši hrane se krvlju domaćina sišući kožu glave nekoliko puta dnevno, na kojoj ostaju mala ispupčenja crvenkaste boje.

Prilikom hranjenja ispuštaju tekućinu kojom izazivaju snažan svrbež glave te se osoba cijelo vrijeme češe po glavi. Životni vijek im je oko 30 dana, a tijekom života ženka izleže od 200 do 300 jajašaca – gnjida, kojima treba 8 do 10 dana da dostignu stupanj spolne zrelosti i nastave ciklus razmnožavanja.

S glave na glavu

Uši se najčešće prenose izravnim dodirom glave o glavu. Najviše ih ima na mjestima gdje je najtoplije – gdje je kosa najgušća. Na tim mjestima nalazimo i najviše njihovih gnjida. Uši nemaju krila i ne mogu ni letjeti ni skakati kako se često misli, ali se mogu prenijeti na drugu glavu. Mogu se prenijeti i preko kapa, češljeva, preko jastuka, ručnika… Nije moguće prenošenje putem vode u bazenu, niti je moguća zaraza preko kućnih ljubimaca. Uši se pojavljuju i u bogatim i u siromašnim sredinama skoro po cijelom svijetu. Često se nađu kod školske i vrtićke populacije, mogu se „pokupiti” u igraonicama, na priredbama, u tramvaju i kolektivima.

Uši nemaju krila i ne mogu ni letjeti ni skakati kako se često misli, ali se mogu prenijeti na drugu glavu. Mogu se prenijeti i preko kapa, češljeva, preko jastuka, ručnika…

Kako ih prepoznati i odstraniti

Pažljivim pregledom vlasišta mogu se otkriti žive pokretne uši ili samo gnjide. Uši su sive ili svijetlosmeđe boje, imaju tri para nogu koje završavaju „kandžicama” kojima se drže za vlas, a usta su im prilagođena usisavanju hrane. Najviše ih ima ondje gdje je kosa najgušća. Pri traženju ušiju uvijek je zgodno poslužiti se povećalom.

Kada se uši detektiraju, bitno je što prije prekinuti njihov reproduktivni ciklus i odstraniti ih s glave. Uši su vrlo otporne i ne postoji instantno rješenje za njihovo uklanjanje. Odstranjivanju treba pristupiti sustavno i s puno strpljenja. Na tržištu je dostupna velika količina preparata, različitih cijena i ponekad je roditelju teško izabrati prikladan. Veliki dio preparata sadrži određene toksične supstancije pa se ne smiju primjenjivati na maloj djeci i slično. Uklanjanje ušiju moguće je i mehaničkim putem, bez opasnosti po zdravlje, i to češljanjem električnim češljem za eliminaciju ušiju koji ujedno služi i kao detektor za uši u kosi. Takva vrsta proizvoda vrlo je korisna jer i nakon što se riješite ušiju njime možete nastaviti preventivno detektirati i uništavati uši ako ih dijete iz vrtića ili škole ponovo dobije. Električni češalj koristi cijela obitelj, što ga čini proizvodom broj jedan u borbi protiv ušiji i gnjida.

Šamponi i sprejevi bez toksičnih sastojaka

Gnjide je potrebno mehanički ukloniti pomoću vrlo gustog, po mogućnosti kvalitetnog metalnog češlja, a postupak je efikasniji i puno lakši ako se pritom koristi i šampon za iščešljavanje koji služi upravo za otapanje i slabljenje ljepila kojim su gnjide pričvršćene uz dlaku. Bitno je da šampon ne sadrži toksične sastojke te se može primjenjivati svaki dan i kod jako male djece. Gusti metalni češljevi, zahvaljujući vrlo kvalitetnoj i čvrstoj konstrukciji, mogu se opetovano čistiti iskuhavanjem, što je vrlo poželjno nakon svake upotrebe. Kosu treba iščešljavati temeljito, pramen po pramen, a uši i gnjide otkloniti s češlja da ne bi došlo do prijenosa na drugi dio kose.

Gnjide je potrebno mehanički ukloniti pomoću vrlo gustog, po mogućnosti kvalitetnog metalnog češlja, a postupak je efikasniji i puno lakši ako se pritom koristi i šampon za iščešljavanje

Kada se riješite ušiju, kako biste zaštitili svoje dijete i sebe, a posebno ako su uši još prisutne u okolini, preporučljivo je upotrebljavati sprejeve za odbijanje ušiju. Postoji nekoliko vrsta takvih sprejeva, a najbitnije je da ne sadrže nikakve štetne sastojke, da su ugodnog mirisa i da je njihova upotreba jednostavna. Sprej za odbijanje ušiju koristi se i preventivno, kako vaše dijete uopće ne bi dobilo uši.

Epidemije ušljivosti ne posustaju

Epidemiološki podaci ne otkrivaju pravo stanje rasprostranjenosti iako se ušljivost, kao i svaki parazitizam, odnosno zaraza, prijavljuje epidemiološkoj službi. Da broj pojava ušljivosti ne opada, pokazuju podaci o porastu prodaje proizvoda koji služe u borbi protiv ušiju, kao i činjenica da su u zadnjih nekoliko godina neke škole i vrtići bili primorani na određeno vrijeme zatvoriti svoja vrata. Prilikom pojave uši u školama ili vrtićima, te ustanove trebaju obavijestiti cijeli razred ili odgojnu skupinu o potrebi provođenja raskuživanja svih članova. U suradnji sa školskim specijalistom i epidemiologom, svim roditeljima trebaju podijeliti pisane naputke kako to učiniti. Ako se odmah reagira nakon što se primijeti pojava uši u zajednici, osobito ako se svi pojedinci u kolektivu temeljito prihvate posla, ovaj će problem biti jednostavnije i brže riješiti.

Moje dijete ima uši! Što sada?

Za početak, ne brinite. Svi smo barem jednom u životu imali uši i utješna je činjenica da, iako neugodne, uši ne prenose druge bolesti i nisu opasne po zdravlje djeteta.

Kada ste detektirali zarazu primijetivši gnjide ili uši na glavi svog djeteta, potrebno je pristupiti njihovu uklanjanju, ali i obavijestiti kolektiv koji dijete pohađa jer je, u cilju sprečavanja daljnje zaraze, nužna brza reakcija svih nadležnih službi kao i raskuživanje kolektiva i vaše obitelji. Zato, kada ih primijetite, obavezno javite razredniku u školi ili odgajateljima u vrtiću koji će potom obavijestiti sve roditelje o njihovoj prisutnosti i tako će cijeli kolektiv, zajedno sa školskim liječnikom ili pedijatrom te epidemiološkom službom moći pratiti tijek zaraze.

Za početak, ne brinite. Svi smo barem jednom u životu imali uši i utješna je činjenica da, iako neugodne, uši ne prenose druge bolesti i nisu opasne po zdravlje djeteta

Nakon odstranjivanja uši tretiranjem kose i vlasišta (mehanički ili specijalnim sredstvima) djeteta kod kojeg su se pojavile uši, potrebno je dobro oprati sva pokrivala koje dijete stavlja na glavu, ali i ručnike, jastučnice, posteljinu i pokrivače svih ukućana. Taj postupak treba provesti i u vrtićima, tj. u odgojnim skupinama u kojima se pojavila ušljivost.