Jaslice i vrtić: Korisni savjeti kako prebroditi period adaptacije

Dio roditelja pri ostavljanju djece u vrtiću plaču zajedno s njima te im tako poručuju: “Jako sam tužan jer te ostavljam na mjestu gdje ti neće biti dobro.” Takvim ponašanjem zbunjujemo dijete

Obitelj je prirodno okruženje svakog djeteta, a polazak u vrtić, odnosno jaslice događaj je koji najčešće obilježava prvo izdvajanje djeteta iz njemu sigurnog i poznatog miljea. Upis djeteta u vrtić zasigurno je velika promjena u životu djeteta, ali i roditelja. Potpuno je pogrešno razmišljanje da je prilagodba na vrtić potrebna samo djetetu jer je ponekad potrebnija upravo roditeljima.

Kvalitetan razgovor s roditeljima važan je preduvjet za lakši ulazak djeteta u ustanovu jer na temelju njega pedagog dobiva početnu sliku o djetetu te tako, zajedno s odgojiteljima, smišlja individualni program prilagodbe djeteta na vrtić/jaslice

Kada roditelji odluče upisati dijete u predškolsku ustanovu, iznimno je važno da se upoznaju s programom rada vrtića i pristupom djeci kako bi već na početku mogli donijeti valjanu odluku o odabiru vrtića. Stručni suradnik pedagog bit će prva osoba s kojom ćete ostvariti kontakt i koja će vas upoznati sa svim detaljima. Detalji razgovora i pristup ovise, naravno, o svakom vrtiću pa ovdje možemo pisati samo o iskustvu iz našeg vrtića, no smjernice će sigurno biti korisne svim zabrinutim roditeljima novopečenih jasličaraca i vrtićaraca.

Kvalitetan razgovor s roditeljima važan je preduvjet za lakši ulazak djeteta u ustanovu jer na temelju njega pedagog dobiva početnu sliku o djetetu te tako, zajedno s odgojiteljima, smišlja individualni program prilagodbe djeteta na vrtić/jaslice. Kvalitetan i pozitivan odnos vrtića i roditelja te međusobno poštovanje i uvažavanje temelj su njihove dugoročne uspješne suradnje i partnerstva.

Djeca “čuju” osjećaje

Prvi dani u vrtiću mogu biti iznimno stresni za djecu pa je jako važno da roditelji o vrtiću i odgojiteljima imaju pozitivan stav, što podrazumijeva uspostavljanje dobroga kontakta s odgojiteljima jer upravo oni postaju vrlo važne osobe u životu djeteta. Dijete će biti mnogo smirenije, opuštenije, bezbrižnije i osjećat će se sigurnije ako vidi da i mama i tata imaju povjerenje u odgojitelje. No osjeti li da je roditelj nesiguran, zabrinut ili čak preplašen, i ono će se tako osjećati jer su mališani skloni kopirati osjećaje roditelja. Roditelji (i svi odrasli) svojim ponašanjima šalju jasne poruke djeci. Zabrinuti i preplašeni roditelji šalju jasnu poruku: “Ovdje ima nešto zastrašujuće, jako se bojim za tebe.” Neki roditelji pri ostavljanju djece u vrtiću plaču zajedno s njima te im tako poručuju: “Jako sam tužan jer te ostavljam na mjestu gdje ti neće biti dobro.“ Takvim ponašanjem zbunjujemo dijete koje počinje gubiti povjerenje u roditelje.

Prvih dana boravka u vrtiću dijete može oštro protestirati: plakati, odbijati kontakt s odgojiteljima ili se izrazito vezati uz njih, odbijati hranu, aktivnosti i druženje. Često djeca izražavaju ljutnju vrištanjem, dozivanjem mame i tate te agresijom prema drugoj djeci, igračkama ili stvarima. Ponekad je moguća regresija u ponašanju pa se dijete vrati starim navikama – mokrenju u krevet, dudanju dude, sisanju palca i slično. Tada najviše možete pomoći djetetu tako što ćete mu često pokazivati pozitivne emocije, uvjeravati ga da ga volite najviše na svijetu pa će se tako u njemu stvoriti osjećaj sigurnosti i povjerenja.

Što sve može pomoći?

Vrtić je super! – Nakon što smo osvijestili činjenicu da će djeca s lakoćom “pročitati” naš stav o vrtiću, korisno je često spominjanje vrtića i grupe kao mjesta s puno igračaka i djece, s odgojiteljima koji znaju mnogo zanimljivih igara, mjesta gdje djeca zajedno jedu, druže se, igraju, istražuju…

Mama nije nestala – Kako bi dijete steklo sigurnost da će se roditelji po njega vratiti (nisu “nestali”), pomažu i zanimljive igre poput skrivača roditelja i djeteta u poznatom okruženju.

U vrtić naspavani i nahranjeni – Kada djeca dolaze u vrtić, neka budu dobro odmorena i sita kako bi mogla opušteno krenuti u pripremljene aktivnosti.

>>Roditelji, pažnja! Osobine po kojima ćete prepoznati ima li vaše dijete ADHD… Ovdje se informirajte.<<

Budite iskreni i poštujte dogovor – Iznimno je važno da roditelji budu iskreni i jasno kažu djetetu da će ostati u vrtiću i da će doći po njega u dogovoreno vrijeme koje uvijek treba vezati uz konstantne događaje kao što su ručak, užina, spavanje i slično. Primjerice, nemojte objašnjavati djetetu da će ići kući u 12 sati jer ga tako zbunjujete i to mu je zabrinjavajuće jer ne zna gledati na sat. Zato kratka informacija: “Igrat ćeš se u vrtiću do ručka i tada dolazim po tebe“ olakšava djetetovu percepciju vremena dolaska roditelja. Dogovor s djetetom o dolasku roditelj mora poštovati. “Iskradanje“ roditelja iz vrtića može izazvati djetetov strah da je ostavljeno.

Postupna prilagodba – S odgojiteljima treba dogovoriti postupno ostajanje djeteta u vrtiću i osigurati si po sat vremena tijekom minimalno tri uzastopna dana kako biste proveli vrijeme s djetetom u skupini. Kasnije se to vrijeme dogovara i prilagođava ovisno o potrebama mališana. U razdoblju prilagodbe važno je da roditelji zaista budu “dio” skupine, da se druže s ostalom djecom i da ostave prostor odgojiteljima da se približe djetetu u adaptaciji te ostvare kontakt s njim.

Kratki rastanci – Vrlo je korisno osmisliti mali, kratki ritual pozdravljanja jer njegovo ponavljanje djetetu daje do znanja da će se roditelj vratiti. Pri dolasku u vrtić rastanak s djetetom nikako ne treba odgađati jer tada dijete očekuje da će roditelj ostati.

Budite redoviti – Kontinuirani dolazak djeteta u vrtić olakšava djetetovu prilagodbu, osim kada je bolesno. Nakon nekog vremena, kad se dijete prilagodi i oslobodi straha od nepoznatog, vrtić, odnosno jaslice postat će mjesto u koje će dolaziti s radošću i gdje će provoditi vrijeme u igri s prijateljima, u učenju, stjecanju novih vještina i znanja te otkrivanju novih izazova.