Dijete teško uči? Reagirajte što prije i izbjegnite ozbiljne probleme

Mnoga djeca koja imaju specifične poteškoće u učenju do upisa u školu ne razlikuju se od svojih vršnjaka, odnosno njihovi nedostaci nisu toliko izraženi da bi se roditelji zabrinuli pa često ostaju neprepoznati.

U praksi sam često čula rečenice poput ‘Mučimo se s lektirom, poviješću, prirodom, matematikom’, ‘Satima smo nad knjigom, čitamo i ništa, kao da ne razumije što pročita’… Roditelji su zabrinuti i pitaju se kako pomoći djetetu. Kada dijete ima takvih poteškoća sa školskim gradivom, odmah bi trebalo ispitati je li riječ o specifičnim poteškoćama u učenju – poteškoćama s čitanjem, sposobnošću sinteze glasova u slogove, poteškoćama s računanjem ili usvajanjem školskih vještina.

Ranije otkrivanje specifičnih smetnji u učenju iznimno je važno jer omogućuje njihovo rano ublažavanje ili otklanjanje

Posebno treba naglasiti da takvi deficiti nisu posljedica drugih poremećaja kao što su mentalna retardacija, oštećenje središnjeg živčanog sustava, poremećaji vida i sluha ili emocionalni poremećaji, ali može se istodobno dogoditi i postojanje tih poteškoća. Specifične smetnje u učenju često se povezuju s drugim kliničkim sindromima kao što su poremećaji ponašanja ili drugi razvojni poremećaji, poput specifičnih razvojnih poremećaja motornog funkcioniranja ili poremećaja govora i jezika. Sama etiologija specifičnih smetnji u učenju je nepoznata. Postoji, naime, pretpostavka o postojanju bioloških faktora koji stupaju u interakciju s nebiološkim faktorima (poput okolnosti za učenje i kvalitete nastavnog procesa).

Iznimno je važno na vrijeme otkriti da dijete ima specifične smetnje u učenju kako bi se što ranije uključilo u logopedsku obradu, a po potrebi i psihološku te se uključilo u terapiju.

Drukčiji od drugih

Poznato je da se, uz smetnje u učenju, javljaju i poteškoće u čitanju i pisanju te niz tzv. popratnih simptoma poput smanjene koncentracije, smanjenog tempa rada, manjka verbalnog, odnosno vizualnog pamćenja, poteškoća u orijentaciji u prostoru, djetinjastog ponašanja, nedostatka koordinacije u finoj motorici, deficita percepcije sličnih crteža i simbola te poteškoća pri pokretima u pisanju i crtanju udesno.

Mnoga djeca koja imaju specifičnih poteškoća u učenju do upisa u školu ne razlikuju se od svojih vršnjaka, odnosno njihovi nedostaci nisu toliko izraženi da bi se roditelji zabrinuli pa često ostaju neprepoznata. No neki roditelji kod svojih predškolaraca uočavaju poteškoće, a neke od njih su:

• nemirno spavanje, svojeglavost, neozbiljnost, neposlušnost, promjenjivo ponašanje, nervoza
• brbljavost, odgovaranje, vikanje, zatvaranje u sebe, šutljivost, dijete slabo izgovara neke glasove, riječi izgovara napola, i to plačljivo
• neposlušnost, ne sluša, manjak koncentracije
• previše mirno, plašljivo, sanjalica
• nespretnost
• drukčije doživljava okolinu od vršnjaka
• slabo pamćenje, zaboravljivost
• zaigranost, djetinjasto ponašanje
• tvrdoglavost, preosjetljivost
• nema apetita
• pretjerano se znoji
• ljubomorno je na sestru/brata.

Svako dijete ima barem jedan od simptoma, a ne mora imati specifične poteškoće u učenju. Zato postoji identifikacija i klasifikacija koja se temelji na klasifikaciji zajedničkih karakteristika djece sa specifičnim smetnjama u učenju, a koja se zasniva na psihičkim procesima kao što su percepcija, predodžba, pamćenje i zaboravljanje, mišljenje, pažnja i koncentracija, govor, motivacija i samopouzdanje s obzirom na učenje, emocije, socijalnu zrelost, rad, radne navike i iskustva, kao i na koordinaciji motorike.

Pomoć postoji

Potrebno je napomenuti da mnogi stručnjaci smatraju kako su ova djeca individualisti, odnosno da su teška za kontakte, da im nedostaju unutarnji ‘faktori reda i poretka’, kao i da su disleksična i disgrafična te sklona infantilizmu. Neki navode da kod te djece postoje i nevoljki odlazak u školu, strah, zabušavanje na nastavi, nervoza, školsko mokrenje, smetnje u prehrani u smislu regresije te aktivne kompenzacije u smislu prkosa, ometanja nastave te agresivnosti prema vršnjacima.

Ranije otkrivanje specifičnih smetnji u učenju iznimno je važno jer omogućuje njihovo rano ublažavanje ili otklanjanje. Djeca s dijagnosticiranim specifičnim poteškoćama u učenju u pravilu ih imaju i zbog smetnji u ponašanju, no ona s visokom inteligencijom lakše ih svladavaju.

U petom razredu dolazi do ozbiljnijih problema – novi predmeti, opširnije gradivo i panika stoga je važno pravodobno reagirati i tražiti savjet stručnjaka kako bi se djetetu olakšalo školovanje

Budući da se kod neke djece javljaju teškoće u svladavanju školskoga gradiva, socioemotivni i problemi ponašanja, treba ih razlikovati od sindroma ‘nespretnog djeteta’ koji se često dijagnosticira i kao ‘minimalna cerebralna disfunkcija’ te ga treba razlikovati od poremećaja hoda i pokretljivosti te pomanjkanja koordinacije kao posljedice mentalne retardacije i specifičnog neurološkog poremećaja.

Uoče li se simptomi, iznimno je važno što prije javiti se logopedu zbog točne procjene djeteta kako bi se utvrdilo ima li poteškoća u čitanju i pisanju, disleksiju i disgrafiju, diskalkuliju ili specifične poteškoće u učenju.

Kod djeteta je dovoljno prepoznati da ima poteškoće u sintezi glasova u slogove te da i nakon duljeg vježbanja i učenja spajanja glasova u slogove, pa u riječi, i dalje ima problema. Osim toga, dijete može uzastopno čitati tekst (gradivo), no ne uspijeva razumjeti to što je pročitalo pa ne razumije pojam broja, odnosa, pa ni računske operacije… To se sve događa od prvog do četvrtog razreda, no u petom dolazi do ozbiljnijih problema – novi predmeti, opširnije gradivo i panika. Treba zapamtiti godine u povijesti, događaje, a dijete ne zna što je pročitalo i ne razumije. Stoga je važno pravodobno reagirati i tražiti savjet stručnjaka kako bi se djetetu olakšalo školovanje.