Rehabilitacija govora djece s rascjepom usne i nepca

Mnogi roditelji pri suočavanju s rascjepom usne i nepca imaju brojna pitanja, a najčešće ih zanima što će biti s govorom. Da razjasnimo teškoće u govoru prilikom rascjepa usne i nepca, krenimo od samog početka.

Ako dijete ima rascjep usne i nepca, svakako ima i teškoće u artikulaciji glasova u svom jeziku, njihovoj rezonanciji te slušnom i motoričkom obliku glasova. Sama semantika, odnosno značenje rečenica, se razvija normalno; dijete razumije govor i uči ga koristiti. No izrazito je važna rana logopedska intervencija te da se kroz nju prati faza fiziološkog razvoja jer tako doprinosimo da se same osnovne funkcije razvijaju na vrijeme te da se potisnu negativne posljedice.

Rascjepi usne i nepca u većini slučajeva uzrokuju teškoće govora, odnosno izgovora i nakon same operacije. Kod djece su najčešće izraženi poremećaji artikulacije i rezonancije, tj. postoji pojačana nazalnost. Sama kvaliteta govora djece s rascjepom ovisi o vremenu kada je učinjen operativni zahvat, kao i o tipu te veličini samog rascjepa.

Očekivane teškoće u govoru

Rascjep usne se vrlo rano sanira, upravo zbog važnosti usana za hranjenje i sisanje. Kod ovoga tipa rascjepa distorzirani su bilabijali (b, p, m) jer zahtijevaju okluziju usana. Usneni glasovi (o, u, š, ž, č, dž) su također iskrivljeni, ali u puno manjoj mjeri.

Ono što je evidentno jest to da djeca s rascjepom usne vrlo često reduciraju pokrete mišića lica, upravo zbog specifičnog stanja muskulature koja je uvjetovana rascjepom. Oskudnija mimika lica smanjuje i pokrete jezika. Usni otvori nisu dovoljno veliki, sakupljanja i rastezanja usana su minimalna, pa je i cijela artikulacija neodgovarajuća te vrlo tiha.

Što se tiče rascjepa nepca, on može zahvatiti samo meko nepce ili meko i tvrdo nepce, a rascjep se može protezati od desni do usana. Tada je zračna struja u manjoj mjeri usmjerena u usnu šupljinu, gdje se zapravo tvori većina glasova u našem jezičnom sustavu. Samo kod nazala (m, n, nj) zračna struja prolazi kroz nosnu šupljinu.

Važno je istaknuti da dijete s rascjepom nepca teško artikulira okluzive ( p, t, b, d, k, g) upravo zbog nemogućnosti stvaranja opstrukcije između usne i nosne šupljine. Tada se dešava da umjesto glasova čujemo nazalnost. Djeca s rascjepom vrlo često stvaraju takozvane kompenzacijske glasove koji su grleni te služe kao zamjena za sve suglasnike osim nazala. Ponekad se događa da kod djece dolazi i do promuklosti, upravo zbog pojačane napetosti fonacijskog mehanizma. Ali treba znati da je to stanje prije operacije nepca ili palatoplastike.

Zašto je važno operirati prije razvoja govora

Nakon palatoplastike govor se razvija spontano jer ovisi o vremenu kada je učinjen operativni zahvat i o postoperativnom stanju nepca. Djeca koja imaju rascjep nepca nemaju distorziranu samo artikulaciju glasova, već je promijenjena zvučna realizacija govora upravo zbog nazalnosti. Nazalnost je u većini slučajeva prisutna ako je palatoplastika učinjena kasnije.

Djeca s rascjepom razviju dobar govor ako je operacija učinjena na vrijeme, dakle, prije razvoja govora, te ako su roditelji savjetovani kako pristupati djetetu. Ako je operacija učinjena kasnije, u dobi kada je govor već trebao biti razvijen (oko treće godine kad je osnova govora usvojena) tada su u većini slučajeva govor i jezik distorzirani.

Kada se javiti logopedu?

Logopedske intervencije su vrlo dugoročne jer je logoped stalni član tima za rascjepe te je prisutan od samog otkrivanja teškoća do potpune rehabilitacije. No, ipak se zna dogoditi da određeni broj djece započinje logopedsku terapiju vrlo kasno, kada se govor već razvio i u tim slučajevima je logopedska terapija vrlo dugotrajna i sa slabijim napretkom. Upravo zbog toga je važno uključiti dijete od rođenja.

Najvažnije je da roditelji „prihvate“ teškoću koju dijete ima te da im se pruže podrška i savjetovanje kako bi mogli učinkovito s djetetom vježbati. Logoped savjetuje roditelje na koji način stimulirati djetetov govor koji je u početku pasivan, a kasnije aktivan. Važno je naglasiti pravilno hranjenje, gutanje, disanje, a i pokretljivost mišića usana i lica za razvoj čim kvalitetnijeg govora. 

Naposljetku, djeca s rascjepom se ne razlikuju od svojih vršnjaka, iako u početku „traže“ više pažnje. Tako im treba i pristupiti jer je to važno ne samo za njihov govorno-jezični razvoj, već i za pozitivniju te bolju sliku o sebi.