Prepoznajte simptome mucanja i potražite pomoć logopeda

Mucanje je poremećaj govornog ritma koji uključuje česte i značajne probleme s normalnim protokom govora. Djeca ili osobe koje mucaju znaju što žele reći, no imaju poteškoća u izgovaranju misli. Primjerice, mogu ponavljati ili produljivati riječ, slog ili određeni glas ili mogu zastati usred govora jer su naišli na „problematičnu“ riječ ili glas.

Mucanje kod male djece često se javlja kao normalan dio procesa učenja govora. Mališani mogu mucati kada njihove jezične i govorne sposobnosti govora i jezika nisu dovoljno razvijene da bi pratile ono što žele reći. Većina djece ipak preraste ovu vrstu mucanja kao razvojne faze u procesu učenja govora.

Ponekad, međutim, mucanje preraste u kronično stanje koje se protegne u odraslu dob. Ovaj tip mucanja može utjecati na samopouzdanje osobe koja muca te njenu interakciju s drugim ljudima.

Djeca i odrasli koji mucaju mogu se podvrgnuti govornoj terapiji kako bi ublažili mucanje (uz pomoć logopeda i elektroničkih uređaja koji će im pomoći kod poboljšanja tečnosti govora), a mogu se okoristiti i prednostima kognitivno-bihevioralne terapije.

Simptomi

Simptomi mucanja mogu uključivati:

• teškoće u započinjanju riječi, fraza ili rečenica,
• produljivanje riječi ili zvukova unutar riječi,
• ponavljanje nekih glasova, slogova ili riječi,
• kratke pauze kod određenih slogova ili riječi ili zastajkivanje unutar riječi (prekinuta riječ),
• umetanje dodatnih prijelaznih glasova kada se treba prijeći na riječ koju je teže izgovoriti,
• povećanu napetost lica ili dodatne pokrete lica i gornjeg dijela tijela kako bi se izgovorila riječ,
• anksioznost vezanu uz govor,
• ograničenu sposobnost komuniciranja.

Govorne poteškoće mucanja može pratiti:

• brzo treptanje očiju,
• drhtanje usana ili čeljusti,
• tikovi lica,
• trzajni pomaci glave,
• stiskanje šaka.

Mucanje često postaje izraženije kada je osoba uzbuđena ili umorna, kada je pod stresom ili pritiskom, kada se osjeća nesigurno ili je u žurbi. Posebno teške mogu biti situacije kao što su javni nastup pred publikom ili razgovori na telefonu.

Međutim, većina osoba koje mucaju mogu govoriti bez problema kada razgovaraju sa samima sobom ili kada pjevaju ili govore ujednačenim ritmom s nekom drugom osobom.

Kada posjetiti liječnika ili logopeda?

Uobičajeno je da djeca između 2. i 5. godine života prolaze kroz periode mucanja ili zamuckivanja. Za većinu djece, to je dio procesa učenja govora i s vremenom se govor spontano poboljšava. Međutim, mucanje koje perzistira najčešće zahtijeva terapiju s ciljem poboljšanja tečnosti izgovora.

Primijetite li da vaše dijete ili netko od vaših ukućana muca, nazovite liječnika ili se izravno obratite logopedu kako biste dogovorili pregled ako:

• mucanje traje dulje od šest mjeseci,
• prate ga i drugi govorni ili jezični problemi,
• postaje učestalije ili se nastavlja kako dijete raste,
• prati ga stezanje mišića ili vidljiva borba djeteta za izgovor riječi, fraza, rečenica,
• utječe na sposobnost komunikacije u školi, na poslu ili u društvenim interakcijama,
• izaziva anksioznost ili emocionalne probleme poput straha ili izbjegavanja situacija u kojima je potrebno govoriti,
• ako se odjednom pojavi kod odraslog člana vaše obitelji.

Razvojno mucanje – uzroci

Znanstvenici još uvijek proučavaju temeljne uzroke razvojnog mucanja za koje se sada misli da bi mogli biti:

• Nepravilnosti u kontroli govornih pokreta. Neka znanstvena istraživanja sugeriraju da bi mogle biti uključene nepravilnosti u kontroli govornih pokreta, poput vremenske, senzorne i motoričke koordinacije.
• Genetsko nasljeđe. Mucanje je česta pojava u nekim obiteljima pa je izgledno da na njega utječu i naslijeđene (genetske) nepravilnosti.

Mucanje uzrokovano drugim čimbenicima

Narušena tečnost govora, odnosno mucanje, ne mora imati samo razvojnu podlogu. Primjerice, može ga uzrokovati moždani udar, traumatična ozljeda mozga ili neki drugi neurološki poremećaj, što za posljedicu može imati spori govor, zastajkivanje pri izgovoru ili pojavu ponavljajućih glasova (neurogeno mucanje).

Tečnost govora može biti narušena i u kontekstu emocionalnog stresa. Govornici koji inače ne mucaju, mogu doživjeti disfluentnost u govoru kada su nervozni ili pod pritiskom pa zbog toga počinju mucati.

Poteškoće u izgovoru koje se javljaju nakon nekog traumatičnog emocionalnog iskustva (npr. psihogeno mucanje) rijetke su i nisu iste kao razvojno mucanje.

Čimbenici rizika za mucanje

Zanimljivo je da su muškarci znatno skloniji mucanju od žena. Čimbenici koji povećavaju rizik za mucanje mogu biti:

• Zakašnjeli razvoj u djetinjstvu. Djeca koja imaju odgođeni razvoj ili druge govorne probleme mogu biti sklonija mucanju.
• Genetska sklonost mucanju u obitelji. Mucanje se često javlja u pojedinim obiteljima kao nasljedni faktor.
• Stres. Napetost u obitelji, visoka očekivanja roditelja ili drugi oblici pritiska mogu pogoršati mucanje.

Komplikacije

Osim što je po sebi neugodan govorni problem, mucanje može dovesti i do:

• problema u komunikaciji s drugima,
• pojave anksioznosti vezane uz govor,
• izbjegavanja govorenja ili zaobilaženja situacija koje zahtijevaju govor,
• manjka socijalnih, radnih ili školskih interakcija, pa time i uspjeha u ovim aktivnostima,
• viktimizacije ili zadirkivanja osobe koja muca,
• nižeg samopouzdanja.

Najbolji način izbjegavanja komplikacija je, dakako, pravovremeni početak terapije mucanja koja se treba provesti u suradnji s liječnikom i logopedom.

Korišten izvor: https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/stuttering/symptoms-causes/syc-20353572