Nestrpljivo očekujete djetetove prve riječi? Govor se vježba razgovorom

Da bi dijete ovladalo govorom, treba postojati organska osnova za njegov razvoj. To prije svega podrazumijeva dobar sluh, normalnu inteligenciju, govornu motoriku, zvukovno zahvaćanje glasova, međusobno razlikovanje pojedinih glasova i jezične sposobnosti.

Dijete usvaja osnovne elemente jezika od svojih fizičkih i psihičkih sposobnosti te potreba (kao što uči hodati, crtati ili trčati). Sposobnost vladanja jezikom razvija se iz njegove potrebe da komunicira i shvati svijet u kojem živi. Nakon nekoliko mjeseci života, najčešće tijekom četvrtog ili petog mjeseca, glasanje djeteta počinje se mijenjati. Ono postupno počinje sadržavati sve više glasovnih sklopova tipičnih za njegovu govornu okolinu.

Bitno obilježje prvih riječi jest da dijete ne imenuje samo neki predmet, osobu ili situaciju, nego istodobno izražava i svoj odnos prema određenoj osobi ili situaciji. Među djecom u dobi do dvije godine postoje velike razlike kad je riječ o ovladavanju govorom. Neka djeca već na prvi rođendan izgovaraju kratke rečenice, a druga to ne čine ni na drugi. Ipak, većina djece progovara do drugoga rođendana.

Kašnjenje u razvoju govora

Ponekad se može dogoditi da dijete od pune dvije godine ne govori ili govori samo nekoliko, u pravilu loše artikuliranih riječi. Razumije li dijete veći dio jednostavnih verbalnih naloga vezanih uz predmete i osobe iz svoje najbliže okoline (npr. “Daj mi ruku“, „Mahni i reci pa-pa“ ili „Pokaži gdje je mama!”), ako zna pokazati tri do četiri mjesta na tijelu koja odrasli imenuje i slično, ono najvjerojatnije nema teškoća u razumijevanju govora, pa će se i izražajna strana govora vjerojatno doskora razviti.

Nerazvijeni govor odgovara djeci od dvije do šest godina čije su lingvističke relacije u zaostatku. Takvo je dijete u većini slučajeva motorički nespretnije od druge djece. Pokreti su slabo koordinirani, crteži su nevješti, dijete nije sigurno u odnose lijevo – desno, tjelesna shema je slabo uklopljena.

Kada su sposobnosti djeteta da razumije govor ili samo da govori znatno ispod očekivane razine za njegov mentalni razvoj, tada govorimo o kašnjenju u razvoju govora. Kašnjenje koje je veće od šest mjeseci može se očitovati i u razumijevanju i u govoru u različitom stupnju. No češće kasni samo sposobnost govorenja, a u razumijevanju nema većih teškoća.

Kako prepoznati problem

Imajući uvijek na umu usporedbu s normalnim razvojem govora u skladu s kronološkom dobi, usporeni razvoj govora se u najtežim slučajevima može prepoznati već kod djeteta od godine i pol. Dijete u toj dobi već bi trebalo razumjeti mnogo toga od svakodnevnih rečenica, a situacijski i mnogo više.

Dijete koje ne razumije govor i ne govori ponašat će se drugačije od ostale djece. Svoje će potrebe i želje izražavati ekstremnim ponašanjem (plačem, vriskom, agresijom, autoagresijom i sl.) te će u svojoj komunikaciji upotrebljavati geste i izražavati se mimikom. Što je dijete s takvim stupnjem govornog oštećenja starije, ponašanje će biti manje primjereno njegovoj dobi.

Kad roditelji posumnjaju na takva zaostajanja u razvoju govora, trebali bi se odmah obratiti stručnjaku logopedu radi utvrđivanja uzroka kašnjenja u govoru te eventualnog upućivanja specijalistima kako bi se otklonile neke sumnje na uzrok kasnijem progovaranju djeteta. Ako je dijete još premalo za rehabilitaciju, roditelji će dobiti potrebne informacije i savjete za rad kod kuće.

Pravodobno traženje pomoći, nakon čega slijedi dijagnosticiranje i otkrivanje uzroka u govornom razvoju, može pomoći otklanjanju uzroka ili barem ublažavanju poremećaja. Važno je raditi na vezi zvuk – slika te tako poticati dijete na govor putem onomatopeja, davati mu slikovnice s velikim slikama bez mnogo detalja.

Treba pridružiti i zvučne stimulanse, tako da dijete može prepoznati životinju sa slike i pomoću zvuka. Važno je naglasiti da su uvjeti koje roditelji pružaju djetetu za igru iznimno važni za razvoj njegova govora. Dijete treba imati posebno mjesto za igračke, a roditelj mu treba omogućiti igranje u pijesku, s vodom, da mijesi kolače i slično. Iznimno je važno da roditelj riječima izražava svoje zadovoljstvo djetetom, da ga hvali te pokazuje ljubav riječima i dodirima.

Majčinski govor

S druge strane, roditelji koji kontroliraju dijete, ali mu ne govore spontano ili ne počinju razgovore, ne djeluju poticajno na razvoj njegova govora. Postoji specifičan način na koji se majke obraćaju djeci, takozvani majčinski govor i uglavnom je poznat kao dječji govor. Odrasli se pojednostavljeno obraćaju djeci kako bi ih dijete moglo lakše razumjeti. Mnoge majke ne razgovaraju s djecom na isti način na koji razgovaraju s odraslima. Prilagođavaju svoje izražavanje kako bi djetetu omogućile da s njima komunicira te da usvaja jezik i uči.

Način govora s djetetom postupno se prilagođava kako ono postaje starije. Bitno je naglasiti da je važan sadržaj izrečenoga, a ne sama forma. Obično se govor brže razvija kod one djece koja su više poticana da govore, kojima su roditelji postavljali mnogo pitanja i davali opširne odgovore na njihova pitanja. Treba znati da svaki poticaj, pa bio on i malen, povećava šansu za što uredniji govorno-jezični razvoj djeteta.