Moje dijete krivo izgovara riječi: Je li to razlog za zabrinutost?

Iako mnogi roditelji „prepoznaju“ što njihova djeca govore, mnogo puta čak i oni traže od djeteta da ponovi što je reklo jer ga nisu razumjeli. Ako se to često događa, dijete može razviti određenu „frustraciju“ na ponavljanje te jednostavno prestati govoriti ili ponavljati izgovoreno.

Da bismo vas upoznali s teškoćama artikulacije, krenimo od samog početka.

Greške izgovora

Govor male djece rezultat je procesa učenja koji, nakon nekog vremena, postaje sve sličniji govoru odraslih u određenoj govorno-jezičnoj zajednici. Naravno, ako govor u bilo kojem vidu odstupa od govora zajednice, tada se narušava njegova razumljivost i otežava se komunikacija.
Greške izgovora su prisutne vrlo često u svakodnevnim situacijama. Bilo da uđemo u dućan, pa nas posluži prodavačica s “francuskim” načinom izgovaranja glasa R, bilo da u vrtiću čujemo kod djece mnogobrojne zamjene međusobno sličnih glasova. Tako će riba možda postati liba, wiba ili jiba, saša – sasa ili šaša, leptir – reptil, klavir – kravil, žaba-zaba slično.

Najčešće nemogućnosti ili nepravilnosti u izgovoru

Poremećaji izgovora su u gotovo cijeloj govornoj patologiji prateći simptom. Najčešće se javljaju tijekom razvoja govora, no mogu nastati i u zreloj, pa i staračkoj dobi.

Dislalija, nemogućnosti ili nepravilnosti u izgovoru pojedinih glasova, poremećaj artikulacije ili, jednostavno, poremećaj izgovora, najčešće se javlja u vidu:

• Omisija (ispuštanje glasova ili samo nekih njegovih dijelova). Na primjer, dijete koje nije usvojilo glas r nadomjestit će skupinu vokal+r produljivanjem glasova ispred ili iza poremećenog glasa. Tako će riječ trava izgovarati kao taava, a marama će postati maama.
• Supstitucija (međusobna zamjena glasova – najčešće nerazvijenog glasa s glasom koji već postoji iz istog izgovornog sustava). Na primjer zamjena glasa lj glasom j. Tako će dijete umjesto riječi ljubav izgovarati jubav.
• Distorzija (iskrivljen način izgovora glasova) – često nam se može dogoditi da dijete kaže: “Mama vidi kako je kava vejika”, a mama će na to “Misliš dijete, krava je velika”. Dijete nam najčešće na to odgovori: “Da mama pa to sam i jekao”.

Kako usvajamo glasove?

Važno je poznavati sam razvoj glasova u odnosu na kronološku dob djeteta, jer je to važno u dijagnostici poremećaja izgovora.

Dob do 3. godine – U razvojnoj liniji prvi se javljaju vokali (samoglasnici) a, e, i, o, u te konsonanti (suglasnici) p, b, m, t, d, n, k, g. Kao primjer možemo navesti trogodišnje dijete koje neke od tih glasova izostavlja ili zamjenjuje drugim glasom ili ih izgovara iskrivljeno te tada možemo govoriti o poremećaju glasa ili skupine glasova.

Nadalje, dijete u toj dobi može pravilno izgovarati slijedeće glasove: j, f, v, h, l, a, e, i, o, u, a glasovi: s, z, c, š, ž, č, ć, đ, dž, r, lj, nj još uvijek mogu biti nejasni, odnosno mogu biti iskrivljeni. Ali i ti se glasovi u starijoj dobi “čiste”, pa i to dolazi po skupinama u određenoj kronološkoj dobi.

Dob od 3. do 5. godine – Glasove s, z, c bi djeca u dobi od četiri i pol godine morala pravilno izgovarati, a glasovi š, ž, č, ć, đ, dž bi se morali čisto izgovarati u dobi od pet godina.

Pogrešan izgovor glasa lj i njegova supstitucija, odnosno zamjena (najčešće glasom l), tolerira se do kraja četvrte godine, a glasa nj i njegove zamjene glasom n do tri i pol godine. Glas r se tolerira do dobi od četiri i pol godine. Dijete od pet godina trebalo bi sasvim ispravno izgovarati sve glasove materinjeg jezika.

Čim ranije započeti s terapijom

Važno je naglasiti da na trajanje i rezultat terapije znatno utječe životna i mentalna dob djeteta. Iako terapija pojedinih glasova i skupina glasova kod starije djece kraće traje, čim ranije uključimo dijete u terapiju otklanjanja poremećaja izgovora, to ono prolazi “bezbolnije” i daje bolje rezultate.

Naravno, s obzirom na dob djeteta procijenit ćemo radi li se uopće o poremećaju izgovora ili o neispravnom izgovoru karakterističnom za određene razvojne faze govora. S obzirom na to da se u predškolskoj dobi govor još intenzivno razvija, a glasovi se usklađuju jedan prema drugome, terapija ispravljanja poremećaja izgovora tada će dati i najbolje rezultate. Ispravljeni glas ili skupine glasova potpuno će se harmonično uklopiti u već postojeći izgovorni sustav djeteta.

Kasnije ispravljeni sigmatizmi i rotacizmi vrlo često ostavljaju nekakav trag, pa nerijetko nisu dobro uklopljeni u artikulacijski sustav pojedinca te iz njega strše svojom savršenošću.

Općenito govoreći, na rezultate terapije utjecat će motivacija i karakterne crte djeteta, redovitost pohađanja logopedskih vježbi, dobra suradnja s terapeutom, ali i s roditeljima. Posebno je važna njihova pomoć kod kuće prilikom ponavljanja naučenog te stjecanja radnih navika. Sve s ciljem očuvanja dobrog zdravlja mališana.