Poremećaj glasa: što se može učiniti?

Često čujem pitanja ljudi zašto je ponekad njihov glas promukao ili gotovo nečujan, previše tih. Važno je znati da je većinom riječ o vokalnim profesionalcima, što odgajateljima, učiteljima, profesorima, pjevačima. Poznat je naziv „zloupotreba glasa“ ili, blaže rečeno, kriva upotreba glasa. No, da krenemo od početka – kako glas nastaje?

Što je to glas?

Zanimljiv zvuk kojeg zovemo glasom rezultat je interakcije između brojnih dijelova tijela. Larinks je važan u normalnoj glasovnoj produkciji, ali glasovna produkcija nije ograničena samo na njega. Cjelokupan vokalni mehanizam uključuje trbušne i leđne mišiće, rebra, pluća, farinks, oralnu i nosnu šupljinu. Svaka komponenta obavlja važnu funkciju u produkciji glasa iako je moguće producirati glas i bez larinksa.

Produkcija glasa počinje u moždanoj kori. Mnogi centri u mozgu uključeni su u slanje prikladnih impulsa u živce i mišiće koji su zaduženi za fonaciju. Na početku svakog fonacijskog ciklusa, glasnice su spojene. Kad se nagomila zračni pritisak, one se odvajaju pa zatvaraju. Glas se producira tijekom zatvaranja glasnica.

Disfonija ili promuklost

Promukao glas je hrapav, grub i najčešće je uzrokovan abnormalnostima na vibrirajućim rubovima glasnica. Može uključivati izbočine, hrapavost zbog upale, izraslina, ožiljaka ili bilo čega što ometa simetričnost i periodičnost vibracija. Bezvučnost glasa je uzrokovana lezijama koje onemogućavaju kompletno zatvaranje glasnica zbog paralize, slabosti mišića, ozljede krikoaritenoida, čvorića na glasnicama ili atrofije glasnica. Ove abnormalnosti dopuštaju izlazak zraka onda kad su glasnice trebale biti čvrsto zatvorene.

Važno je da djeca nauče dobre vokalne navike i da izbjegavaju zloupotrebu glasa. Ovo je posebno važno kod djece koja su uključena u aktivnosti poput pjevanja, glume ili navijanja.

Što utječe na lošu govornu upotrebu glasa?

Problemi su pogoršani navikama koje oštećuju mehanizam produkcije glasa kao što je sjedenje u lošem položaju. Podsvjesni napor u prevladavanju ovih govornih mana često stvara dovoljno zloupotrebe glasa što uzrokuje vokalni napor, promuklost, čak i nodule. Prepoznavanje i eliminiranje uzročnih faktora obično rezultira nestankom nodula i poboljšanjem glasa.

Problemi u disanju posebno su problematični za pjevače i druge osobe koje profesionalno upotrebljavaju glas, osobe koje sviraju puhačke instrumente, ali mogu uzrokovati probleme glasa kod bilo koga. Ograničene plućne bolesti mogu oštetiti potporu tako da smanjuju plućni volumen i učinkovitost disanja.

Endokrini problemi također utječu na glas, primarno time što uzrokuju nakupljanje tekućine u gornjem sloju lamine proprie (tanki sloj vezivnog tkiva koji čini dio vlažnih obloga poznatih kao mukoza ili sluznica) i tako mijenjaju vibracijske karakteristike. Slabi hipotireoidizam obično uzrokuje prigušen glas, lagani gubitak niza i sporost glasa.

Kada je osnovni uzrok glasovne disfunkcije uznemirenost, liječnik može postići više uvjeravajući pacijenta da nisu prisutne organske teškoće i navesti dijagnozu: reakcija na zabrinutost. Pacijente treba savjetovati da su glasovni problemi vezani s uznemirenošću česti i da prepoznavanje uznemirenosti kao osnovnog problema često dopušta da poremećaj bude otkriven. Ako su uznemirenost ili drugi psihološki čimbenici važni uzroci glasovnih poremećaja, njihovu terapiju provode psiholozi ili psihijatri. Ova terapija se treba javiti zajedno s glasovnom terapijom.

Može li zloupotreba glasa stvoriti probleme?

Zloupotreba glasa obično dovodi do promuklosti, glasovne slabosti, boli i drugih teškoća. U nekim slučajevima, mogu se pojaviti i strukturalne promjene kao što su vokalni noduli, ciste i polipi. Zbog sve boljih razumijevanja komponenata funkcije glasa, razvijene su tehnike koje rehabilitiraju glas kod govora i pjevanja. Takva glasovna terapija poboljšava disanje i abdominalnu potporu, smanjuje pretjeranu mišićnu aktivnost larinksa i vrata.

Logopedska terapija

Logopedska terapija se određuje pod nadzorom logopeda koji je usredotočen na probleme glasa. Terapija obično počinje s procjenom u kojoj se analizira problem glasa. Proces analize uključuje subjektivnu procjenu logopeda dok pacijent govori i izvodi različite glasovne zadaće. Objektivna analiza glasa također je izuzetno važna i raspoloživa u većim centrima. U procesu se koriste razne vrste instrumenata za mjerenje, količinu i analizu različitih aspekata sustava produkcije glasa. Informacije dobivene iz analize glasa mogu biti od pomoći kada se priprema terapija glasa koja će postići željene ciljeve optimalno i brzo. Osoba mora vježbati i između terapija da bi postigla željene rezultate te se tako dolazi do poboljšanja kvalitete glasa. U nekim slučajevima, terapija može rezultirati i izlječenjem strukturalnih abnormalnosti kao što su noduli.