Ima li moje dijete nedostatak pažnje?

Roditelji često kod djece primjećuju da im je pažnja kratka i nisu sigurni kakva bi ona trebala biti s obzirom na kronološku dob te je li ta pažnja unutar granica ili nije. Da bismo pojasnili kad dijete ima nedostatak pažnje ili je pažnja uredna, najprije trebamo znati što je pažnja, kakav je njezin razvoj te, ako je doista skraćena, kako poraditi na njoj.

Pažnja se povećava s godinama

Pažnja je usmjerenost mentalne aktivnosti na određene podražaje, te se često koristi i izraz koncentracija – koncentriranje naše svijesti jest srž pažnje.

Ono što je važno jest da pažnja ima središnju ulogu u tome koje će podatke naš um dobiti, a koje neće. Tako je i kod djece – pažnja i budnost utječu na njihovo opažanje svijeta.

Kako dijete raste, tako se pojačava i pažnja, što znači da se povećava njezino trajanje, a smanjuje lakoća s kojom je pažnju moguće skrenuti. Kao primjer spomenimo da ako malom djetetu damo igračku, ona može odvratiti pažnju od gledanja crtića na televiziji, dok je, s druge strane, starije dijete prilično teško odvojiti od ekrana. Starija djeca bez teškoća usmjere svoju pažnju na određeni zadatak i pri tome ne pridaju važnost stvarima i događajima koji nisu od važnosti za rješavanje zadatka.

Djeca nisu ista

Važno je naglasiti da je pažnja  kod svakog djeteta urođena te je potrebno samo da se nešto zanimljivo dogodi kako bi se uključio okidač koji će privući djetetovu pažnju i probuditi njegova osjetila. To može biti bilo koji podražaj, neki novi miris, zvuk, okus, slika. Kod manjeg djeteta pažnja nije odraz njegove volje i odluke, već je usmjerena prema onome što ga neposredno privlači, što mu je na neki način zanimljivo.

Kod predškolarca pažnja je prvenstveno usmjerena prema sadržajima koji ga emocionalno privlače i koji su mu zanimljivi kao što su to igračke i crtići. Važno je znati da je djetetova pažnja u ovoj dobi kratka i lako ju može omesti bilo kakav vanjski podražaj poput pokreta, zvuka ili slike. Svakako treba imati na umu individualne razlike u razvoju pažnje kod djece. Svako dijete taj proces prolazi svojim tempom, no u tome mu možemo pomoći poticanjem razvoja pažnje.

Poticanje pažnje

Na pažnju se izravno može djelovati okolinom te se ona  može postupno povećavati u domu punom ljubavi i sigurnom vezom između roditelja i djeteta. Takvi uvjeti omogućuju da se djeca već od rane dobi mogu intenzivno i ustrajno igrati.

Velika je važnost igre jer kroz nju dijete uči, među ostalim, i da slijedi pravila. Roditelji trebaju na svaki način poticati koncentriranu igru; ako je moguće, trebali bi pustiti dijete da se igra do kraja kad je sav u igri. Ako ga stalno prekidate (ručak, spavanje), ponovo započeta aktivnost nije više zanimljiva i ne može se završiti s istom pažnjom. U takvim situacijama poželjno je upozoriti dijete koliko mu je još vremena ostalo za igru.

Djeca vole stalnost i predvidljivost, jer im daje osjećaj sigurnosti. Informacije koje dajete djetetu neka budu jasne i jednoznačne. Roditelji djeci trebaju dati vrijeme te im se posvetiti. Što im se roditelj više posvećuje, to će bolje protjecati njihov cjelokupni razvoj. Pravovremeni odlazak na spavanje i ustajanje, redovito pranje zubića, spremanje obuće i pospremanje igračaka su navike koje treba podržavati i vlastitim primjerom. Vrlo je važno naglasiti da na pažnju utječe i ono što jedemo.

Aktivnosti za poticanje pažnje u predškolskoj dobi

• slagalice – domino s brojevima ili slikama, puzzle, memory, prema predlošku izrezati i sastaviti sliku,
• bojanje bojanki,
• pronalaženje skrivenih likova i traženje razlika na sličnim slikama, vježba usporedbi dvije (ili više) slika – što je promijenjeno, izostavljeno ili dodano,

• precrtavanje različitih predložaka – prvo jednostavnijih, a kasnije i složenijih,
• zadatci opažanja – promatrati tijek radnje ili događaja (dati djetetu da jednu minutu promatra sliku i poslije postaviti pitanja),
• zadatci razvrstavanja – razvrstavanje kockica, pomaganje u razvrstavanju posuđa kod kuće, razvrstavanje novčića, kuglica po boji i veličini, pravljenje ogrlica po određenom redoslijedu, skupljanje kamenčića, sličica i slično,
• opisivanje svog dana,
• čitanje i pričanje priča.