Igre za svaki dan koje pomažu u razvoju govora i širenju vokabulara

Ritam – pokret – govor, „zlatno“ je pravilo stimuliranja razvoja govora i jezika kod djece. Kroz pokret i ritam (glazbu), dolazimo do poticanja govora. Roditelj se tako na zabavan način, kroz glazbu i pokret, može „poigrati” s djetetom te tako stimulirati njegov govor.

Predverbalni razvoj govora

Važno je naglasiti da se govor ne počinje razvijati s izgovorom prve riječi, već s prvim danom rođenja kada započinje i prva faza predverbalnog razvoja.

Razvojna faza govora započinje s rođenjem i traje do drugog mjeseca života. Nazivamo je fazom fiziološkog krika. U toj fazi dijete se spontano i refleksno glasa, odnosno odražava svoje fiziološko i emocionalno stanje. Ako izostane reakcija odraslih na djetetove potrebe, može doći do socijalnih i komunikacijskih teškoća u djece.

Druga faza, faza gugutanja i glasanja, započinje s drugim mjesecom i traje do šestog mjeseca života. Tijekom tog razdoblja djeca proizvode sve moguće glasove ljudskog govora. Uspostavlja se i emocionalna komunikacija, pa je važno da pričamo i pjevamo s djetetom te da ga mazimo.

Igra je daleko više od zabave

Igra je dio ljudskoga života i ne igramo se samo tijekom djetinjstva. S razvojem ljudskog društva, mijenja se i način igranja.

Važno je znati da igra mijenja dijete, odnosno čini ga jačim, sposobnijim, društvenijim i razvijenijim u mnogim razvojnim fazama. Dokazano je da je igra temelj dječjeg razvoja, tjelesnih, socijalnih, intelektualnih i socio-emocionalnih sposobnosti. Dječji razvoj ovisi o kvaliteti, kvantiteti i raznovrsnosti dječjih igara.

Igrom se proširuju dječje sposobnosti i vrlo je važna za razvoj tjelesnih sposobnosti. Osim što je potrebno zadovoljiti osnovnu dječju potrebu za kretanjem, treba intenzivno razvijati govor i bogatiti vokabular djeteta. Mnogi znanstvenici koji su istraživali povezanost djeteta i igre, kažu da igra potiče razvoj moralnih osobina, prijateljstvo, suradnju, pomaganje, izdržljivost, ustrajnost i toleranciju kod djece.

Za psihofizički razvoj djeteta važne su kinestetičke i didaktičke igre. Kako bi se dijete normalno razvijalo, mora vježbati i usavršavati svoje sposobnosti. Svojom vlastitom aktivnošću stječe iskustva, ulazi u različite odnose, uči komunicirati i ponašati se, što mu omogućuje da postane dio društva.

Dijete predmete i pojave u okolini treba opipati, osjetiti, isprobati, omirisati, rastaviti i sastaviti kako bi uočilo njihova svojstva, razlike ili primjenu. Takvi doživljaji potiču djecu na razmišljanje i zaključivanje, što čini osnovu intelektualnog razvoja. Dijete s igrama raste, ali i igre rastu s njim. Igra je prirodna ljudska aktivnost, prostor u kojem se odrasli i djeca oslobađaju i u kojem stvarno uživaju, te putem intuicije savladavaju pravila, te taj način usvajaju sposobnost u skladu s postavljenim pravilima ili ta ista mogu svjesno prekršiti.

Jezične igre

Jedna od najčešćih igara su jezične u koje ubrajamo sve one igre kojima je izražajno sredstvo jezik. Ako spojimo igru kao prirodnu dječju aktivnost i jezik koji je jedan od osnovnih načina sporazumijevanja u svijetu, tada djeci omogućujemo neopterećeno učenje i ovladavanje društvenim i jezičnim ulogama, mogućnost korištenja naslijeđenog iskustva, individualnosti te kreativnosti.

Važno je naglasiti da se je s djecom nekada puno više razgovaralo, zajednički sudjelovalo u mnogim aktivnostima te su se igrale pokretne igre, pjevale razne brojalice koje su se prenosile usmenim putem te su se tako djeca uvodila u govor.

Prepričavanje, pričanje i pjevanje

Jednom kada dijete nauči sa prstima raditi figurice i razne oblike od glinamola ili plastelina, ono je spremno prepričavati priče, smišljati priče ili bajke koje prate pokrete ruku/nogu, ali i raditi male predstave sa svojim ukućanima.

Važno je da odrasle osobe s djetetom čitaju, pjevaju i sudjeluju u razgovoru, da uključuju dijete, što s namjerom, a što spontano, u međusobnu komunikaciju. Tako se dijete može samostalno i slobodno izraziti.

Rima je također važna za jednu od faza razvoja govorno-jezične komunikacije jer uočavanje rime pomaže djetetu u razvijanju osjetljivosti za glasovnu strukturu riječi. Tako djeca uče pjesmice koje se rimuju te primjećuju različite riječi koje mogu imati isti završetak. To im omogućuje shvaćanje da se riječi mogu raščlaniti na glasove. Najprije se uče jednostavne pjesmice, a zatim se prelazi na složenije. Rimu je najlakše uočiti kod brojalica, kratkih pjesmica koje se izvode u jednom tonu. Brojalice su glazbeni govor koji je često popraćen pokretima, kratke su i rimovane te su stoga djeci vrlo zanimljive i lake za naučiti. Brojalice su važne za razvoj glazbenog pamćenja, rima i ritma koji su važni pri usvajanju govora.