Virtualna stvarnost kao obećavajuća metoda u liječenju mentalnih bolesti

Virtualna ili prividna stvarnost temelji se na kompjuterski proizvedenim slikama, zvukovima, opipima i drugom, koji djeluju na čula tako da se korisnik osjeća kao da se uistinu nalazi u situaciji ili scenariju koje  kompjuter simulira. 

Svakodnevno opuštanje jedan je od uvjeta za dobro psihičko i opće zdravlje, no mnogi se ne uspijevaju opustiti u slobodno vrijeme jer su previše anksiozni zbog prethodnih i predstojećih obaveza. Međutim, čini se da kompjuterski simulirana ugodna i smirujuća okruženja, kojima korisnik pristupa pomoću displeja na glavi, uspijevaju opustiti i vrlo napet um.

Simulirana priroda ljekovita poput stvarne

Kako virtualna stvarnost postaje moćnija i sveprisutnija, njene mogućnosti za promicanje zdravlja rastu. Časopis Psychological Medicine objavio je meta-analizu 285 istraživanja učinaka tretmana virtualnom realnošću protiv anksioznosti i shizofrenije. Autori meta-analize zaključili su da „virtualna stvarnost ima potencijal za unapređenje procjenjivanja, razumijevanja i liječenja poremećaja psihičkog zdravlja“.

Istraživanja su potvrdila ono što većina zna iz iskustva, da čest boravak u prirodi uvećava duševno blagostanje. Primjerice, ekipa s australskog Sveučilišta u Queenslandu otkrila je 2016. da ljudi koji posjećuju prostore sa zelenilom imaju nižu incidenciju depresije i anksioznosti. Programeri aplikacija za virtualnu stvarnost nadahnjuju se medicinskim spoznajama poput spomenute za stvaranje virtualnih opuštajućih okruženja s terapijskim učinkom. Takve aplikacije sadrže smirujuću glazbu i prizore stvarnih ili animiranih prirodnih okruženja – plaža, mora, jezera, vodopada, šuma, planina, snježnih terena i drugog. 

Primjena kod fobija, shizofrenije, PTSP-a

Fobije, podvrsta anksioznih poremećaja, liječe se postupnim izlaganjem pacijenta stvarima ili situacijama koje uzrokuju fobičnu reakciju, obilježenu jakim strahom i gađenjem. Terapija kontroliranim izlaganjem dovodi do pacijentove desenzibilizacije, odnosno otupljivanja na izvor fobije. Psihijatri su posegnuli za virtualnom stvarnošću kao sredstvom za terapiju izlaganjem tako što navode pacijenta da „uranja“ u virtualni scenarij koji uključuje fobični podražaj. To može biti simulirani uspon na brdo ili visoki neboder, let avionom, susret s paukom i slično. Virtualni je tretman korisnicima puno draži od izlaganja stvarnim situacijama jer se odvija u najsigurnijim zamislivim uvjetima. Korisnik ima mogućnost prekinuti simulaciju kad god želi skidanjem displeja s glave. 

Sličan se postupak primjenjuje i kod shizofrenije, čiji simptomi uključuju pacijentovo uvjerenje da su drugi ljudi neprijateljski nastrojeni prema njemu. Ta paranoja javlja se i bez racionalnog temelja te značajno otežava živote bolesnika i bližnjih. Virtualna stvarnost simulira scenarije u kojima se pacijent osjeća nelagodno, primjerice vožnju javnim prijevozom. Ponavljanje takvog tretmana usađuje mu spoznaju da je zabrinutost u situaciji koje se grozio bila neutemeljena jer mu nije nanijela nikakvu štetu. Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) još je jedno područje na kojemu su opaženi terapijski potencijali virtualne stvarnosti.

Doživljaj kao u opipljivoj stvarnosti   

Terapija tehnologijom virtualne stvarnosti djelotvorna je iz više razloga. Scenariji koji se vrte pred korisnikovim očima pružaju vrlo jake senzorne podražaje, koji gotovo onemogućuju lutanje pozornosti. Malo je vjerojatno da će vam pasti na pamet provjeravati poruke na mobitelu dok ste uronjeni u simulaciju šetnje podno planine ili slušanja valova kako se razbijaju o stijene u suton.

Ako ste već održali nekoliko virtualnih seansi, već će vas i sam čin stavljanja uređaja s displejem na glavu pripremiti na ulazak u stanje opuštenosti. Virtualni doživljaji toliko slični opipljivoj stvarnosti, izbrisat će vašu tjeskobu i napetost, ostajući s vama još satima poslije seanse.