Upute i savjeti za pacijente na antikoagulantnoj terapiji

Milijuni ljudi diljem svijeta dožive moždani udar svake godine, a tu je i tromboembolija. Većina moždanih udara, a svakako i tromboembolija nastaje zbog krvnog ugruška koji začepi krvnu žilu. Bez odgovarajuće opskrbe krvlju, šteta može biti trajna, a, nažalost, moguć je i fatalan ishod.

Jedan od načina kojim se sprečava stvaranje ugruška jest korištenje lijekova koji razrjeđuju krv, a koji se zovu antikoagulansi. Ako su djelotvorni, onda se negativne posljedice mogu izbjeći.

Glavni je problem antikoagulansa što mogu uzrokovati krvarenje koje ponekad može biti vrlo ozbiljno. Kada danas pričamo o antikoagulantnoj terapiji, poglavito mislimo na varfarin. Međutim, na raspolaganju su i nova oralna antikoagulantna sredstva (NOAK) koja imaju bolje karakteristike i veću terapijsku širinu od varfarina. Iako su velika krvarenja uz nove oralne antikoagulanse vrlo rijetka, to su hitna stanja koja zahtijevaju brzo uklanjanje antikoagulantnog učinka.

Indikacije za antikoagulantnu terapiju

Antikoagulansi su lijekovi koji pomažu u sprječavanju ili liječenju tromboze tako da smanjuju moć zgrušavanja krvi. Jedna su od najznačajnijih terapijskih skupina u suvremenoj medicini. Riječ je o snažnim lijekovima po djelovanju, ali pažljivim propisivanjem i kontroliranjem njihova upotreba je uspješna i sigurna.

Svrha antikoagulantne terapije je umanjenje rizika od tromboembolijskih incidenata kod bolesnika s:

• atrijskom fibrilacijom,
• akutnim koronarnim sindromom,
• dubokom venskom trombozom,
• hiperkoagulabilnim stanjem i
• endoprotezom.

Kada se terapija treba „pauzirati“

Intervencije koje ne nose klinički značajan rizik od krvarenja (neki dentalni zahvati, intervencije za kataraktu ili glaukom, ablacijski zahvati, postavljanje elektrostimulatora srca) mogu se raditi pri minimalnim koncentracijama NOAK-a bez prekida terapije.

Endoskopski postupci niskog rizika ne zahtijevaju ukidanje antikoagulantne terapije, a tu se ubrajaju svi dijagnostički postupci (gastroskopija, kolonoskopija, enteroskopija).

Visokorizični postupci kao što su polipektomije i ultrazvučno vođene punkcije i biopsije, zahtijevaju korekciju ili obustavu antikoagulantne terapije.

S obzirom na sve veći broj bolesnika koji uzimaju navedene lijekove, svakodnevni je problem liječenje komplikacija i nuspojava tog liječenja. Također je velik klinički problem potreba za pravilnom procjenom kada se antikoagulantna terapija treba prekinuti, a kada je sigurno učiniti neku pretragu ili zahvat kod pacijenta koji uzima te lijekove.

Interakcije s hranom, lijekovima i dodacima prehrani

Edukacija bolesnika i članova njihovih obitelji o važnosti strogog pridržavanja antikoagulantne terapije od ključnog je značaja.

Tijekom primjene oralnih antikoagulanata treba misliti ne samo o mogućim interakcijama s hranom, već i s drugim lijekovima, ali i dodacima prehrani. Potrebno je savjetovati se s liječnikom prije početka primjene novih lijekova i dodataka prehrani.

Pacijenti koji uzimaju antikoagulantnu terapiju mogu imati epizode spontanog krvarenja iz gastrointestinalnog trakta. Kod takvih je bolesnika samo iznimno potrebno ukidanje terapije i davanje antagonista ili prokoagulantnih lijekova, a u većini je slučajeva dovoljno učiniti odgovarajuću hemostazu. U slučaju masivnog krvarenja iz gastrointestinalnog trakta, danas postoje specifični antidoti (vitamin K) ili se daju faktori protrombinskog kompleksa ili cjelovita svježe smrznuta plazma.