Što trebamo znati o adsorbensima, drevnim pomoćnicima kod trovanja i proljeva

Adsorbensi su, prema Hrvatskoj enciklopediji, čvrste tvari, rjeđe i kapljevine, koje imaju sposobnost adsorpcije, odnosno upijanja. Koriste se u mnogim industrijskim granama, a sve je češća njihova uporaba u zaštiti okoliša. No adsorbensi imaju i svoje mjesto u medicini te su, zapravo, poznati od davnina. Adsorbensi se mogu koristiti kao oralni adsorbensi, a pored toga postoje i adsorbensi koji se koriste za  vezanje toksičnih tvari u izravnom dodiru s krvlju (hemoperfuzija): peritonealna dijaliza, kemosorpcija, hemodijaliza, plazmafereza i dr.

Kratka povijest adsorbensa

Upotreba adsorbensa u medicini poznata je od davnina. Povijesni izvori daju podatke o upotrebi drvenog ugljena, drvenog pepela i glina na istoku, u staroj Rusiji, starom Egiptu, Grčkoj te Indiji u slučaju raznih trovanja, u liječenju žutice, proljeva, dizenterije i drugih bolesti.

Avicena (čuveni islamski filozof koji je živio na prijelazu iz 10. u 11. stoljeće te je, među ostalim, studirao i medicinu) u svojim je dokumentima po prvi put predložio korištenje metoda adsorpcije i za liječenje i za prevenciju.

Osim toga, adsorbensi na bazi lignita našli su široku primjenu u liječenju njemačkih vojnika tijekom Drugog svjetskog rata od dispepsije, a također su se prilično uspješno koristili tijekom černobilske katastrofe u zoni radioaktivne kontaminacije. U prošlom stoljeću, aktivni ugljen je također prihvaćen kao službeno registrirani certificirani oralni adsorbens, ali i za liječenje kroničnih rana.

Do danas su oralni adsorbensi klinički ispitani za liječenje velikog broja bolesti i njihovih komplikacija.

Invazivne metode adsorpcije

U ovom članku ćemo uglavnom govoriti o oralnim adsorbensima. S obzirom na to da se invazivne metode adsorpcije koriste svakodnevno, spomenut ćemo i njihovo značenje i ulogu, ali one se koriste za specifična stanja, u bolnicama s posebnim uređajima i posebno obučenim osobljem.

Peritonealna dijaliza i hemodijaliza se uglavnom koriste kod bubrežnih bolesnika kojima se odstranjuju tvari koje su toksične za organizam u prevelikim koncentracijama: kalij i ureja. Također se u hemodijalizi i peritonealnoj dijalizi može odstraniti i višak vode nakupljen u organizmu. Prednost peritonealne dijalize je u tome što ju pacijent može koristiti samostalno te nije ovisan o bolničkim resursima.

Hemodijaliza i hemoperfuzija se koriste i u slučaju trovanja određenim tvarima. Za uklanjanje teških metala iz krvotoka koriste se i kelatni agensi koji mogu biti organskog ili anorganskog sastava i koji za sebe vežu određeni metal te ga, nakon vezivanja, izbacuju iz organizma putem jetre ili bubrega. Kelatni agensi se mogu primjenjivati na usta te venski ili intramuskularno, što određuje liječnik. Najpoznatiji kelat je D-penicilamin, ali u uporabi je još niz kelatnih agensa.

Oralni adsorbensi

Oralni adsorbensi su skupina materijala koji uključuju aktivni ugljen, anorganske minerale, polimerne smole i smole koje sadrže silicij.

Sve češće se koristi i izraz enterosorpcija za opisivanje procesa u kojem enterosorbent (oralni adsorbens) prolazi kroz gastrointestinalni trakt, tijekom čega može adsorbirati određene molekule, ali se on ne apsorbira iz crijeva u sistemsku cirkulaciju (dakle, ne ulazi u krvotok), niti se metabolizira, pa se zato izlučuje iz tijela nepromijenjen.

Aktivni ugljen

Jedan od najpoznatijih oralnih adsorbensa je drveni ugljen koji je korišten u medicini kroz mnoga stoljeća, ali tek se je od 1940-ih njegov gastrointestinalni adsorpcijski kapacitet demonstrirao.

Kod akutnog trovanja, uporaba aktivnog ugljena je intervencija izbora za uklanjanje otrova iz gastrointestinalnog trakta i sprečavanja ulaska u organizam. Aktivni ugljen se koristi kod trovanja lijekovima te trovanja pesticidima, živom, olovom i drugim kemikalijama. Može se koristiti i kod „trovanja“ hranom, ali nije znanstveno dokazana učinkovitost jer je trovanje hranom nastalo uglavnom zbog prisustva bakterija i virusa u hrani.

Iako na nekim Internet stranicama možete dobiti informacije o uporabi aktivnog ugljena za smanjenje apsorpcije masnoća, za mršavljenje i nadutost, izbjegavajte njegovu primjenu u velikom luku. Iz uputa proizvođača o lijeku istaknula bih: „Dugotrajno liječenje aktiviranim medicinskim ugljenom može izazvati probavne poremećaje zbog vezanja enzima i vitamina iz hrane. Aktivni ugljen boji stolicu u crno što je medicinski beznačajno, osim ako se u isto vrijeme ne dogodi krvarenje iz gornjih dijelova probavnog trakta, što također dovodi do pojave crne stolice. Prisutnost aktiviranog ugljena u probavnom sustavu može ometati eventualnu potrebu za hitnom pretragom probavnog sustava (endoskopijom) te otežati otkrivanje parazita u stolici, pa u slučaju sumnje na parazitima uzrokovan proljev treba prije liječenja aktiviranim medicinskim ugljenom pregledati stolicu.“

Polimetilsiloksan polihidrat

Pored aktivnog ugljena, za oralnu adsorpciju može se koristiti i polimetilsiloksan polihidrat. Prednost ovog lijeka je u tome što ne boji stolicu. Ne preporučuje se kod trovanja kemikalijama.

Kod uzimanja je potrebno voditi računa o hidraciji, odnosno potrebno je uzimanje veće količine tekućine nego što je uobičajeno. U uputama o lijeku se nalaze sve druge potrebne informacije. Kao ni aktivni ugljen, ni ovaj lijek se ne smije koristiti kroz dulje vrijeme.