Sindrom prenaprezanja i kako ga uspješno prevenirati

Za početak, vrlo je važno znati razliku između ozljeda i sindroma prenaprezanja. Ozljeda se obično događa naglo i trenutno, posljedica je djelovanja pretjerane sile na naš lokomotorni sustav (mišiće i fascije, ligamente i kosti zglobne čahure) te dolazi do djelomičnog ili potpunog pucanja struktura.

Sindromi prenaprezanja, s druge strane, nastaju postupno, kroz dulji vremenski period. Osoba ih registrira kao ozljedu tek kada bol postane jača ili ih onemogući u nastavku aktivnosti, a uzrok je zapravo nastao puno prije. Najčešći scenarij je da se blaga, neometajuća bol pojavi nakon aktivnosti i brzo prođe. Bol se može pojaviti i na početku aktivnosti, pa nestane nakon zagrijavanja. Postepeno se bol sve dulje zadržava tijekom i nakon aktivnosti, a naposljetku boli stalno, nevezano uz aktivnost. Mnogi tek tada potraže pomoć.

Iako su i ozljede i sindromi prenaprezanja prisutni u profesionalnom, kao i u rekreativnom bavljenju sportom, može se reći da profesionalcu veći rizik predstavljaju sindromi prenaprezanja, a rekreativcu ozljede jer često kreću sa sportskim aktivnostima nakon dulje pauze, fizički nespremni.

Zašto dolazi do sindroma prenaprezanja?

Ako se stalno ponavljaju isti obrasci pokreta, što je najčešći slučaj kod sportaša, previše se koristi jedna mišićna skupina, dok je druga „uspavana“ te dolazi do disbalansa. Osim mišića koji se prenaprežu i nemaju dovoljno vremena za oporavak, dolazi i do neravnomjernog „trošenja“ zglobova. Javlja se ponavljanje mikrotrauma koje prelaze sposobnost tijela u oporavljanju tkiva.

Treba naglasiti da se sindromi prenaprezanja mogu javiti i kod rekreativnih sportaša, pogotovo kod ljudi koji inače imaju problema s posturom i mišićnim disbalansom.

Sindromi prenaprezanja se javljaju i kod osoba koje se ne bave sportskim ili rekreativnim aktivnostima ali rade ponavljajuće pokrete u radnom procesu (na primjer, zavijanje vijaka, udarci čekićem ) ili kod osoba koje imaju toliko narušenu posturu da su sile oslonca na stopalu pomaknute prema sredini osovine tijela što stvara prenaprezanje u planti/tabanu, ali i kostima donožja.

Sindromi ramena i koljena

U području ramena pak susrećemo impigement sindrom i sindrom duge glave mišića bicepsa što se očituje uz bol i smanjenu pokretljivost ili/i zvučni fenomen „krckanja“ kalcifikata o tetivu. Izložene su osobe koje učestalo ponavljaju pokret podizanja ruku iznad glave – rukometaši, tenisači, plivači, kao i niske osobe koje peru visoke prozore.

Najvažnije je napomenuti sjedilački način života koji zatvara prsni koš te povlači lopatice unaprijed, pa skraćuje miofascijalno tkivo prednje strane nadlaktica i prsnog koša.

U području koljena dijagnosticira se takozvano skakačko koljeno s pojavom bola na prednjoj strani vrha potkoljenice. I to je najčešće posljedica mišićnog disbalansa kod kojeg je presnažan prednji natkoljenični mišić, a mišići stražnjice i stražnje strane natkoljenice su previše slabi. Svakako je potrebno naglasiti lošu poziciju gležnja, fibule (vanjske potkoljenične kosti koja daje tijelu ravnotežu) i zdjelice koja je baza za gornji dio tijela.

Kako spriječiti pojavu sindroma prenaprezanja

U sprečavanju pojave sindroma prenaprezanja nužna je i primarna i sekundarna prevencija; prepoznati mišićne disbalanse prije pojave bola i ozlijede.

Za početak je najbitnije proći odgovarajuću fizioterapijsku procjenu te ustanoviti postoje li kakve blokade u zdjeličnom ili ramenom obruču, kakva je baza oslonca, postoje li značajni mišićni disbalansi, koliko su stabilni gležnjevi te kakva je stabilnost trupa.

U prevencijskim tretmanima najčešće počinjemo s miofascijalnim oslobađanjem blokirane i istezanjem skraćene muskulature. Razlog takvog redoslijeda je jednostavan: mišić koji nema odgovarajuću elastičnost nema ni punu funkciju te je pod većim rizikom od ozljede, odnosno sindroma prenaprezanja.

Sukladno tome, potrebno je aktivirati inhibirane „uspavane“ mišiće specifičnim vježbama snaženja. Najčešće se to odnosi na mišiće lopatica, stražnjice i takozvane duboke stabilizatore trupa. Bitno je proći i odgovarajući proprioceptivni trening kojim se vraća stabilnost u gležnjeve, ali i ostale zglobove.

Ljudi se često okreću teretani s ciljem prevencije. Međutim, treba naglasiti da koliko god teretana može biti korisna, toliko može i naštetiti ako se ne slijede neka pravila. Osnovna je činjenica da vježbe moraju biti funkcionalne (sprave to nisu!) , da moraju pozitivno utjecati na posturu te da ne smiju izazivati bol tijekom ili nakon izvođenja.

Sve ove mjere zajednički mogu spriječiti nastanak sindroma prenaprezanja, ali i uvelike smanjiti rizik od ozljeda.