Plemenit i nesebičan čin: presađivanje organa od živih darivatelja

Transplantacija (presađivanje) je metoda liječenja pri kojoj se oboljeli ili oštećeni dio ljudskog tijela – organ ili tkivo, zamjenjuje zdravim. Napredak kirurgije, imunologije i cjelokupne medicinske znanosti otvorio je vrata razvoju transplantacijskog liječenja. Te uspjehe pratimo tek od druge polovice prošloga stoljeća. Presađivanje je pružilo nadu brojnim skupinama bolesnika u kojih druge metode nisu postizale uspjeh. U takvih osoba, pitanje presađivanja ujedno je i pitanje izbora između života i smrti, ili o navedenom postupku liječenja ovisi kvaliteta i duljina bolesnikova života.

Danas je moguća transplantacija brojnih organa, dijelova organa i tkiva. Govoreći o organima, najčešće se provodi transplantacija bubrega, srca, jetre, pluća, gušterače i tankog crijeva. Ovisno i o dijelu tijela o kojemu je riječ, presadci mogu potjecati od preminulog darivatelja (osobe kojoj je utvrđena smrt mozga), ili od žive osobe.

Kada živi darivatelj može darovati organ?

Kad se radi o živome darivatelju (donoru), razumljivo, darivanje organa ne smije ugroziti život, sposobnosti i kvalitetu njegova života. Zato je dopušteno darivanje jednog od parnih organa – bubrega, ili dijelova organa – dio jetre (čemu pogoduje sposobnost regeneracije toga organa) ili pluća (što je vrlo rijetko).

Organ živoga darivatelja uzima se jedino ako nije moguće dobiti odgovarajući organ koji potječe od preminule osobe, ili ako se ne može jednako dobro provoditi liječenje na drugi način. Obično je imunološki povoljnije presađivanje organa krvnoga srodnika. Nastoji se pronaći odgovarajući darivatelj u krugu uže obitelji – i to među članovima koji izraze želju za darivanjem.

U nekim slučajevima potencijalni darivatelj organa je i osoba koja nije u krvnome srodstvu. Najčešće osoba emocionalno vezana s primateljem (kao prijatelj ili supružnik), ali i potpuni stranac.

Procedura koju živi darivatelj prolazi prije transplantacije

• Utvrđivanje motiva – O uzimanju organa živoga darivatelja odluku („dopuštenje“) donosi etičko povjerenstvo zdravstvene ustanove u kojoj se obavlja transplantacija. Iako bi darivanje organa u suštini trebalo biti vrlo plemenit i nesebičan čin, potrebno je isključiti upravo one slučajeve u kojima altruizam nije motivacija. Već se radi o mogućoj financijskoj dobiti darivatelja, prijetnji ili bilo kojem drugom obliku prisile ili pritiska.
• Procjena zdravstvenog stanja – Budući da se radi o operacijskom zahvatu, te o uklanjanju dijela ili cijelog organa, ne može se u potpunosti isključiti rizik za darivatelja. Stoga se osobita pažnja pridaje procjeni zdravstvenog stanja osobe koja želi darivati organ. Općenito govoreći, rizik pojave neželjenih posljedica darivanja organa (primjerice bubrega) za zdravu osobu je malen. No procjenjuje se za svakog potencijalnog darivatelja organa ponaosob. Da bi rizik za darivatelja bio što manji, ali i vjerojatnost uspješnog „prihvaćanja“ organa u primatelja bila što veća, potencijalni darivatelji organa prolaze opsežnu medicinsku procjenu. Podvrgavaju se brojnim pregledima i pretragama. Dakako, osobe za koje je rizik veći od prihvatljivog i uobičajenog, isključuju se iz postupka darivanja.

Rizici transplantacije i testovi

• Detaljno upoznavanje s rizicima i mogućnost odustajanja – Potencijalnog darivatelja upoznaje se i s mogućim posljedicama zahvata. Osoba tada može svojim potpisom dati informirani pristanak. Stoga je pravilo da se darivatelje obično traži među punoljetnim osobama koje nemaju određene prepreke u rasuđivanju bilo kojeg uzroka. U iznimnim slučajevima odlučuje roditelj ili skrbnik osobe koja ne pripada navedenoj skupini. Svakom darivatelju se ujedno i pruža mogućnost odustajanja u bilo kojem trenutku.
• Testovi prije zahvata – Uz pretrage kojima se nastoji procijeniti je li darivatelj „dovoljno zdrav“ da bi rizik darivanja za njega bio relativno malen, provode se i testovi kojima se osigurava da je organ koji će se presađivati „pogodan za primatelja“. Pretragama se utvrđuje određena imunološka podudarnost. Provode se i testovi kojima se provjerava stanje samoga organa (presađeni organ bi u tijelu primatelja morao biti sposoban valjano obavljati svoju funkciju). Budući da je nakon presađivanja organa primateljev imunosni sustav dodatno oslabljen lijekovima kojima se nastoji spriječiti odbacivanje transplantiranoga organa (imunosupresivima), darivanim organom se ne bi smjeli prenijeti i neki uzročnici zaraznih bolesti (primjerice, virus hepatitisa C, citomegalovirus) koji bi mogli ozbiljno narušiti primateljevo zdravlje. Stoga se provode i testovi koji ukazuju na prisutnost određenih uzročnika bolesti u tijelu darivatelja.

Tek kad se zadovolje potrebni uvjeti, pristupa se postupku uzimanja organa darivatelja i presađivanja primatelju, ne bi li se primatelju pružila prilika za poboljšanjem zdravlja, ne narušivši pritom kvalitetu života darivatelja i nakon plemenitoga čina darivanja organa drugoj osobi.

Darivanje koštane srži i krvotvornih matičnih stanica

Na kraju, ne smije se zaboraviti, ipak, da za razliku od transplantacije navedenih organa koji mogu potjecati i od preminulih, darivatelji koštane srži i krvotvornih matičnih stanica su upravo žive osobe. S obzirom na to da se u brojnim slučajevima ne može pronaći odgovarajući i imunološki pogodan darivatelj među srodnicima, iznimno dragocjen izvor je registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica.

U Hrvatskoj već više od desetljeća uz nezamjenjivu zaslugu Zaklade Ana Rukavina djeluje Hrvatski registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica. Postupak prikupljanja krvotvornih stanica može uključivati uzimanje koštane srži (operacijom), uzimanje krvotvornih matičnih stanica iz periferne krvi leukaferezom (posebnim aparatom koji podsjeća na aparat za hemodijalizu), te prikupljanje krvi iz pupkovine neposredno nakon rođenja djeteta (što je za majku i dijete potpuno neinvazivan postupak).

Mrežne stranice Zaklade (link: https://zaklada-ana-rukavina.hr/kako-postati-darivatelj/) koristan su izvor informacija za one koji bi se željeli upisati u Registar i možda jednom dobiti priliku spasiti nečiji život i zdravlje darivanjem krvotvornih matičnih stanica.