Odvikavanje od sedativa mora biti postupno

Sedativni lijekovi koriste se uspješno u tretmanu brojnih psihičkih tegoba, a odvikavanje od njih mora biti postupno. Brojne psihičke tegobe kod kojih se koriste sedativni lijekovi uključuju tjeskobe, depresije, nagle promjene raspoloženja, psihičke tegobe uzrokovane stresom i apstinencijske smetnje alkoholičara te ovisnika o opojnim drogama. Puno je ljudi upoznato s pozitivnim djelovanjem tih lijekova, a manji broj ih uzima same ili u kombinaciji s drugim sredstvima u svrhu drogiranja.

Sedativni lijekovi su u medicinskoj upotrebi od šezdesetih godina 20. stoljeća. U početku su shvaćeni kao „čarobni lijekovi“ za rješavanje životnih teškoća, no to ne mora biti tako; istraživanja su pokazala da je do pet posto osoba koje su koristile benzodiazepine o njima postalo i ovisno. Velik problem u sklopu ovisnosti o benzodiazepinima je njihova laka dostupnost. Ako ne postoji dobar nadzor, umanjena je ili čak onemogućena liječnička paska nad bolesnikom i njegovom terapijom.

Osnovno o benzodiazepinima

Benzodiazepine dijelimo na visokopotentne kratko djelujuće lijekove, velike učinkovitosti, ali s većom opasnošću od stvaranja ovisnosti te niskopotentne, koji imaju dulje i manje intenzivno djelovanje. U manjim dozama ti lijekovi djeluju umirujuće, u srednjim dozama umiruju tjeskobu, a u višim dozama djeluju uspavljujuće.

Pojedini lijekovi su bolji kao sredstvo za uvođenje u san, dok drugi ne uspavljuju toliko i djeluju povoljno na tjeskobu i uznemirenost. Nažalost, dugotrajnom primjenom pojedini sedativni lijekovi mogu dovesti do neželjenih učinaka: lijekovi za spavanje mogu izazvati nesanicu, a lijekovi za smirenje mogu izazvati nemir ako se ne uzimaju svakodnevno ili čak više puta na dan.

To ne znači da te lijekove treba izbjegavati u situacijama koje su medicinski opravdane, već je bitno strogo se pridržavati liječničkih uputa. Ti lijekovi mogu biti vrlo učinkoviti. Za organizam, ako se kontrolirano rabe, nisko su toksični, u toj mjeri da pojedine lijekove mogu koristiti i trudnice.

Zanemarivanje savjeta

Česta je situacija da liječnik propiše lijek, navede da ga treba kratkotrajno primjenjivati, a pacijent ga, unatoč preporuci jer se uz lijek osjeća bolje, nastavi uzimati po svom nahođenju dulje razdoblje. Početni pozitivan učinak se s vremenom gubi zbog promjena u kemiji mozga (neurotransmiteri, posebice GABA). Uslijed toga se javljaju tjeskoba, nemir, mišićna napetost, moguće su nagle promjene raspoloženja, zaduha, mučnina i poremećaji spavanja. Ako se jave ti simptomi, ne smije se naglo prekidati s uzimanjem lijeka, već se pristupa postupnoj redukciji doze ili se ordinira zamjenski lijek. Ako je za isti učinak potrebno sve više lijeka – tada je riječ o povišenoj toleranciji na benzodiazepine.

Kod vrlo visokih doza koje su deset i više puta veće od početne, potrebno je u liječenju primijeniti vrlo specifične lijekove, odnosno stabilizatore raspoloženja, antidepresive s anksiolitičkim djelovanjem te postupno reducirati benzodiazepin, često uz zamjenu kratko djelujućih s dugo djelujućima. To je potrebno raditi uz liječnički nadzor jer su apstinencijski simptomi ponekad jako izraženi.

Zloporaba sedativa i predoziranje

Preporuke bliskih osoba koje koriste lijekove za određene tegobe, pa daju „na probu“ neki od lijekova ili kad djeca i adolescenti uzimaju lijekove iz kućne ljekarne, može biti početni korak prema zlouporabi sedativa. Mnogi problemi u braku, obitelji ili na poslu su posljedica neprepoznatih psihičkih smetnji.

Miješanje raznih tableta, kombinacija svega s alkoholom ili drugim psihoaktivnim drogama može dodatno zakomplicirati stvari, a pojedine kombinacije mogu biti i jako toksične. Kada se uzimaju medicinski opravdano, nadzirano i prema uputama, ti lijekovi mogu biti vrlo korisni i sigurni. Nekontrolirano uzimanje može dovesti do intoksikacije na koju upućuju poremećena koordinacija pokreta, nerazgovijetan govor, pospanost, promjena stanja svijesti, usporeno i otežano disanje, drhtavica.

Vrlo visoke doze lijeka mogu biti otrovne te je tada nužna hitna medicinska intervencija. Te su krizne situacije posebno česte kod osoba s jakom tjeskobom, nakon jakog stresa ili kao posljedica duševnih smetnji. Nakon njihova otrežnjenja nužno je provesti psihoterapijsko liječenje, a prema mogućnosti i obiteljsko liječenje.

Obavezan liječnički nadzor

Ako se razvije tolerancija na visoke doze sedativa, moguće su i teže smetnje ustezanja pri naglom prekidu uzimanja sredstva koje uključuju osjećaj psihičke i fiziološke nelagode, epileptične napadaje, osjećaj slabosti, pojačano znojenje, ubrzan puls, drhtanje ruku, jezika i vjeđa, nesanicu, mučninu i povraćanje, obmane i vizije, nemir, tjeskobu i razdražljivost.

Vrijeme koje je potrebno da bi se osjetile smetnje ustezanja ovise o vrsti sredstva te o tome je li kratka ili duga djelovanja. Mogu se pojaviti u roku dva do tri dana kod sredstva koje se brzo izlučuju iz tijela te mogu trajati danima.

Zbog mogućih komplikacija, odvikavanje od sredstva mora biti postupno i strogo liječnički nadzirano. Osobe koje zlorabe ta sredstva bolje odgovaraju na bolničke programe ako prihvaćaju dugotrajniju grupnu terapiju. Dodatna terapija i lijekovi mogu biti potrebne u osobama s mentalnim poremećajima kao što je depresija.

Personalizirani pristup i individualna terapija su izrazito važni, stoga nam se obratite s povjerenjem i dogovorite termin za pregled.

Izvor: Specijalna bolnica Sv. Katarina