Odobren novi antibiotik za urinarne infekcije

Rezistencija mikroorganizama, odnosno njihova otpornost na antibiotike danas je općepoznata pojava i o tome se može čuti u stručnim krugovima, ali i u javnim medijima. Zapravo, pravih, potpuno novih antibiotika nema i ne otkrivaju se.

Poznajemo nekoliko skupina antibiotika koji su nastali kemijskom preinakom prirodnih tvari, uglavnom plijesni: peniciline, cefalosporine, tetracikline, aminoglikozide, makrolide, a novije antibiotike dobivamo uglavnom manjim izmjenama u  kemijskoj strukturi postojećih.

Kako djeluju antibiotici

Antibiotici djeluju različitim mehanizmima na bakterije – ometanjem sinteze stanične stijenke, povećanjem propusnosti stanične membrane, ometanjem sinteze bjelančevina ili inhibicijom sinteze nukleinskih kiselina. Neki antibiotici djeluju bakteriostatski, što znači da sprečavaju rast bakterijskih stanica te one odumiru, a neki djeluju baktericidno, što znači da ubijaju bakteriju.

Komplicirane urinarne infekcije i kod žena i kod muškaraca, dakle one koje ne reagiraju na postojeće antibiotike, velik su zdravstveni problem. Ponekad se iznimno teško i dugotrajno liječe, a nerijetko, posebno kod starijih osoba s drugim kroničnim bolestima čiji je imunosni sustav narušen, a organizam preslab za oporavak, uzrokuju i smrt.

Koje urinarne infekcije razlikujemo

Pod nazivom urinarne infekcije razlikujemo upalu mokraćnog mjehura, odnosno cistitis te upalu mokraćne cijevi, odnosno uretritis. I jedna i druga upala, ako se zakompliciraju, mogu se proširiti na bubrege, a mogu prouzročiti i sepsu. Cistitis je pretežito uzrokovan bakterijom Escherichia coli, a drugi uzročnici mogu biti Proteus mirabilis, Pseudomonas aeruginosa, Enterococcus faecalis i Streptococcus agalactiae.

Primjena urinarnog katetera kod starijih ili neuroloških bolesnika ili nakon operativnih zahvata povećava rizik od infekcije zbog otvorenog puta u mokraćni mjehur. Oboljeli od šećerne bolesti imaju veći rizik od urinarnih infekcija jer je oslabljena funkcija mokraćnog mjehura, a izlučivanjem šećera u urinu nastaje pogodna podloga za rast bakterija. Osim toga, sve bolesti kod kojih posljedično slabi funkcija mjehura, odnosno dolazi do inkontinencije, povećavaju rizik od razvoja komplicirane urinarne infekcije.

Podjela kompliciranih urinarnih infekcija

Za liječenje kompliciranih urinarnih infekcija postoje kliničke smjernice – u Hrvatskoj se zovu ISKRA smjernice za antimikrobno liječenje i profilaksu infekcija mokraćnog sustava (IMS). Dijele se na IMS muškaraca, komplicirane IMS uz funkcionalne ili anatomske abnormalnosti urotrakta, bolničke IMS i IMS uz prisutnost stranog tijela (kateter), IMS trudnica i IMS žena u postmenopauzi. Idealan antibiotik trebao bi postići djelotvornu koncentraciju, imati nisku toksičnost, nizak rizik za razvoj rezistencije, ne bi trebao utjecati na druge lijekove koje pacijent prima i trebao bi biti cjenovno povoljan.

Protokol liječenja

Tako za svaki tip komplicirane urinarne infekcije postoji protokol liječenja, odnosno redoslijed odabira antibiotika prema nalazu uzročnika infekcije u urinu, od antibiotika prve linije do rezervnog antibiotika koji se koristi kad drugi nisu imali zadovoljavajući učinak. No zbog već spomenute rezistencije mikroorganizama, sve je teže pronaći odgovarajuće antibiotike.

Nedavno je Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) odobrila novi antibiotik za liječenje kompliciranih urinarnih infekcija, pod nazivom cefiderocol, koji pripada skupini cefalosporinskih antibiotika koji djeluju posebno na gram negativne uzročnike, a koji je zasad pokazao veliku učinkovitost u liječenju.

Prati se učinkovitost cefiderocola

No, kao i svi drugi lijekovi, i ovaj ima nuspojave, posebno kod starijih pacijenata s pridruženim bolestima. Tijekom sljedećih mjeseci primjene na većem broju pacijenata pratit će se njegova učinkovitost i sigurnost te razvoj rezistencije različitih uzročnika. Ako rezultati kliničke primjene budu zadovoljavajući, u liječenju kompliciranih urinarnih infekcija bit će još jedan mogući antibiotik koji će povećati mogućnost izlječenja te smanjiti rizik komplikacija infekcije. Ako se lijek pokaže zadovoljavajućim, obično Europska agencija za lijekove vrlo brzo odobrava primjenu na europskom tržištu te se nadamo uspjehu daljnjih kliničkih studija.