Ne uzimajte Lugolovu otopinu na svoju ruku

Jod je ključan element za pravilnu funkciju štitnjače. Jedna od glavnih funkcija štitnjače je akumulacija i organifikacija joda, na što se nadovezuje njegovo ugrađivanje u hormone štitnjače tiroksina (T4) i trijodtironina (T3). Sam broj u nazivlju perifernih hormona odnosi se na broj atoma joda koje molekula hormona sadrži.

Specifičnost štitnjače je i u tome što jedina u našem organizmu ima sposobnost koncentriranja joda. Iznimno se u dojilja jod nakuplja u dojkama te se izlučuje kroz majčino mlijeko, bez čega bi dojenčad bila u značajnijem deficitu joda.

Što je potrebno znati o jodu?

Riječ je o kemijskom elementu iz skupine halogenih elemenata u periodnom sustavu elemenata i u svom elementarnom obliku je vrlo reaktivan. Vrlo je rijedak u tlu i zemljinoj kori, a nešto u većim koncentracijama nalazimo ga u morskoj vodi. Zbog geoloških procesa u razdoblju od nekoliko milijuna godina „ispiranja“ joda iz tla, u kontinentalnim predjelima prisutan je nedostatak joda.

Posljedice deficita joda

S obzirom na važnost samog joda u pravilnom funkcioniranju štitnjače, njegov nedostatni unos ima za posljedicu smanjenje stvaranja hormona. Kod relativno blažeg deficita unosa, naš organizam ima sposobnost nadomjestiti taj manjak kroz pojačano stvaranje tireostimulacijskog hormona (TSH), koji potom potiče rast štitnjače, što određeno vrijeme ipak održava zadovoljavajuće uravnoteženo stanje u vidu održanog lučenja perifernih hormona. Posljedica takvog kompenzacijskog mehanizma je uvećana štitnjača, odnosno gušavost.

Kod značajnijeg deficita unosa joda i nemogućnosti odgovarajuće prilagodbe, javlja se usporeni rad štitnjače ili hipotireoza. Neliječena hipotireoza dovodi do općenito usporavanja metabolizma, a među najčešćim simptomima i znakovima takvog stanja su kronični umor, malaksalost, sklonost debljanju, nepodnošenje hladnoće, usporena peristaltika crijeva, različiti poremećaji spolnog sustava te različiti oblici psihijatrijskih manifestacija depresivnog karaktera.

Ako su deficit unosa joda i posljedična hipotireoza prisutni u fazi rasta i razvoja fetusa i dojenčeta, vrlo često dolazi do zaostajanja u rastu te različitih oblika mentalne retardacije koji nazivamo kretenizmom.

Jodiranje soli

U prijašnjim vremenima u određenim područjima s izrazitim deficitom joda, postojala je relativno visoka učestalost takozvanog „endemskog kretenizma“, koji je vezan za određeno područje. U Hrvatskoj je najpoznatije mjesto Rude kod Samobora, gdje je 85% stanovnika imalo značajno povećanu štitnjaču, odnosno gušu, uz značajno veću učestalost kretenizma u odnosu na opću populaciju. Pokušaji rješavanja ovog značajnog javnozdravstvenog problema su u konačnici urodili plodom kada je 1953. godine donesen zakon o obveznom jodiranju soli s 10 mg kalijevog jodida (KI), nakon više-manje neuspješnog pokušaja jodiranja drugih namirnica. Naknadna istraživanja utvrdila su značajan pad u pojavnosti gušavosti uz gotovo eliminaciju kretenizma.

Dugoročnim praćenjem studije su utvrdile da je i nakon skoro 40 godina i dalje postojao relativni deficit unosa joda te je 1996. godine zakon o obveznom jodiranju izmijenjen, čime se je povisila razina kalijevog jodida na 25 mg u kg soli. Ovim povećanjem je postignut zadovoljavajući unos od oko 0,15 mg joda dnevno, čime je eliminirana endemska gušavost.

Zašto se Lugolova otopina ne preporučuje?

S obzirom na to da su višestruka istraživanja kod nas i u svijetu ustanovila da je kod najvećeg dijela populacije unos joda primjeren, ne preporučuje se unositi dodatne količine joda, odnosno različite preparate. Pretjerani unos joda najčešće dovede do „blokade“ funkcije štitnjače s posljedicom hipotireoze, nerijetko se pogoršava upalna bolest štitnjače (tireoiditis), a u nekim slučajevima se čak razvije i hipertireoza.

Lugolova otopina koja se često promovira u sebi sadrži 50 do 100 puta više joda u samo jednoj kapi od preporučene dnevne doze. Kao takva nikako se ne preporučuje bilo kao aktivni ili bilo koji suportivni oblik liječenja štitnjače. Jedina medicinska indikacija za primjenu Lugolove otopine je teški oblik hipertireoze, kada niti uz visoke doze lijekova tireostatika ne možemo postići urednu funkciju štitnjače. Ako primjena lijekova u skladu s pravilima struke ne dovodi do zadovoljavajućeg kliničkog i laboratorijskog odgovora ili su lijekovi iz nekih razloga kontraindicirani uslijed razvoja potencijalno opasnih nuspojava, tada se u odgovarajućim dozama primjenjuje Lugolova otopina pod strogim liječničkim nadzorom, ne dulje od 15 dana. U tom se roku mora pristupiti definitivnom liječenju -operativnom zahvatu (totalna tireoidektomija).

Od čak vitalnog je značaja pridržavati se liječničkih preporuka s obzirom na težinu hipertireoze i sve pridružene rizike, a i operacija kao takva je svakako većeg rizika.

Zaključno

U moru različitih informacija i dezinformacija o principima liječenja štitnjače, važna je dobra informiranost naših pacijenata o sigurnom uzimanju različitih preparata i dodataka prehrani. Uz kvalitetnu i uravnoteženu prehranu, do deficita unosa joda ne bi smjelo doći.

Preporuke na razini Svjetske zdravstvene organizacije govore o potrebi unosa 150 μg joda dnevno, iznimno kod trudnica do 250 μg, što se korištenjem uobičajenih dodataka prehrani kod trudnica i postiže. S obzirom na razlike u prehrambenim navikama, svakoj trudnici bi se u ranoj fazi trudnoće morala procijeniti funkcija štitnjače određivanjem TSH i T4/FT4 te u slučaju deficita funkcije štitnjače na vrijeme krenuti s hormonalnom nadoknadom. Od iznimne je važnosti izbjegavati preparate poput Lugolove otopine i sličnih otopina s višestruko većim koncentracijama joda od preporučenih jer su rizici narušavanja zdravlja štitnjače i općeg zdravlja vrlo izgledni.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.