Lijekovi i terapije - 30. kolovoza 2021.
AUTOR ČLANKA - Marija Martinović, dr. med., ADIVA Plus sadržaj

Monoklonska antitijela i njihova primjena u liječenju

Za razne bolesti poput artritisa ili, primjerice, Crohnove bolesti propisuju se lijekovi čiji naziv završava prefiksom „-mab“. Doznajmo nešto više o takozvanim monoklonskim protutijelima

Monoklonska antitijela protutijela

Da bismo pokušali objasniti što su to monoklonska protutijela (antitijela), za početak moramo ukratko ponoviti priču o imunosnom sustavu.

Dakle, imunosni sustav izgrađuju organi i stanice razmješteni po čitavom tijelu. Njihova osnovna funkcija je zaštita organizma od oštećenja i stranih tvari. Imunost se dijeli na prirođenu i stečenu imunost, a osnovne komponente stečene imunosti su stanična i humoralna imunost.

Crohnova bolest: Kako izaći na kraj s opasnim “razaračem” crijeva

Kod stanične imunosti stanice imunosnog sustava, uglavnom T-limfociti, štite organizam od mikroorganizama, stranih stanica, uključujući tumorske stanice i transplantate te stanica zaraženih virusima.

Kako protutijela djeluju?

Kod humoralne imunosti protutijela inaktiviraju strane tvari i sudjeluju u njihovom uništavanju. Protutijela ili imunoglobulini su glikoproteinske molekule koje izlučuju plazma stanice. Plazma stanice nastaju aktivacijom, proliferacijom i diferencijacijom B-limfocita nakon dolaska u doticaj s epitopima antigena. Protutijela se specifično vežu na antigenske determinante odnosno epitope, a dio protutijela odgovoran za vezanje na epitop se naziva paratop. Specifičnost vezanja paratopa na epitop je osnova za upotrebu protutijela u terapijske svrhe.

Razlikujemo monoklonska i poliklonska protutijela.

  • Monoklonska protutijela su protutijela nastala iz pojedinačnog klona B-limfocita, tj. plazma stanice. Imaju identične paratope te se vežu na pojedinačni epitop pojedinačnog antigena
  • Poliklonska protutijela su protutijela koja se vežu na različite epitope antigena ili čak na različite antigene koji su bili prisutni u imunizirajućem agensu, a izlučuju ih B-limfociti različitih staničnih linija

Primjena u liječenju

Monoklonska protutijela, proizvedena in vitro, prepoznaju specifične ciljne antigene, vežu se za njih po principu ključ-brava te se tako koriste u liječenju solidnih i hematopoetskih tumora, kao i upalnih bolesti. Zbog svojih mnogih prednosti predstavljaju brzo rastuću skupinu lijekova značajnog terapijskog potencijala i široke primjene. Koriste se u liječenju tumora, autoimunih, kardiovaskularnih i infektivnih bolesti, astme i za sprječavanje odbacivanja transplantata te u dijagnostici in vivo. Očekuje se da će se razvojem novih monoklonskih protutijela primjena širiti i na druga terapijska područja.

Moguće je razviti monoklonsko protutijelo za gotovo svaki antigen, a specifičnost vezanja protutijela na ciljani antigen visokim afinitetom je osnova za njihovu upotrebu u terapijske svrhe.

Monoklonska protutijela bila su među prvim terapijskim molekulama dobivenima modernim biotehnološkim postupcima. Iako su danas brzo rastuća skupina terapeutika, i dalje nailaze na mnoge poteškoće. S ciljem optimizacije monoklonskih protutijela i povećanja djelotvornosti nastoji se smanjiti njihova imunogenost te povećati afinitet vezanja na antigen.

ljekarna, lijekovi, biološki lijekovi protiv teških bolesti

Biološki lijekovi: Napredna biotehnologija u liječenju teških bolesti

Liječenje biološkim lijekovima zasad je još prilično skupo, prije svega zbog iznimno složenog i tehnološki zahtjevnog postupka dobivanja te...

SAZNAJTE VIŠE

Neki imunoterapijski lijekovi u kliničkoj primjeni su:

  • Elotuzumab – multipli mijelom
  • Alirocumab – povišeni kolesterol
  • Golimumab – reumatoidni i psorijatični artritis, ankilozantni spondilitis
  • Ekulizumab – paroksizmalna noćna hemoglobinurija
  • Infliksimab – Crohnova bolest
  • Basiliksimab – prevencija odbacivanja bubrežnog presatka

Skenirajte QR kod i preuzmite ADIVA mobilnu aplikaciju:

adiva app qr code

Aplikaciju možete preuzeti i na:

ADIVA_app_app_store_button ADIVA_app_google_play_button