Lijekovi koji mogu izazvati ovisnost

Lijekovi koji mogu izazvati ovisnost, a primjenjuju se u terapiji psihičkih poremećaja pripadaju skupini benzodijazepina, tj. anksiolitika i hipnotika. Treba naglasiti da se ovi lijekovi primjenjuju kao simptomatska terapija, tj. da djeluju ograničeno vrijeme na određene simptome, a ne na uzrok.

O anksioliticima i hipnoticima

Anksiolitici ili sedativi su lijekovi koji se koriste za umirivanje, smanjenje tjeskobe, straha, nemira i napetosti. Anksiolitici imaju veliku učinkovitost te relativno brzo ublažavaju simptome. Hipnotici su pak lijekovi koji se koriste kod nesanice i poremećene dinamike spavanja.

Anksiolitici i hipnotici su lijekovi koji se većinom primjenjuju kao pomoćna terapija uz drugu osnovnu terapiju (koja nema ovisnički potencijal) pri liječenju depresije, anksiozno depresivnog poremećaja, anksioznog poremećaja, generaliziranog anksioznog poremećaja, paničnog poremećaja, socijalne anksioznosti, posttraumatskog stresnog poremećaja, opsesivno kompulzivnog poremećaja i drugih.

Anksiolitici i hipnotici koji su u upotrebi pripadaju skupini benzodijazepina. Učinak benzodijazepina je vrlo srodan njihovim prethodnicima – barbituratima koji su se također koristili u iste svrhe. Barbiturati su postali opsolentni („zastarijeli“) pri dolasku benzodijazepina s obzirom na to da u usporedbi s njima imaju manje nuspojava, stupaju u manje interakcija s drugim lijekovima koji se propisuju te je u slučaju predoziranja manji rizik od fatalnog ishoda. Prednosti benzodiazepina u odnosu na barbiturate su velika terapijska širina, mala toksičnost, dobra podnošljivost i brzo djelovanje.

Međutim, najveći nedostatak ove skupine lijekova je upravo razvoj tolerancije i ovisnosti, velik potencijal zlouporabe te ulaženje u interakciju s alkoholom i drugim tvarima koje su depresori središnjeg živčanog sustava.

Treba naglasiti da su to jedni od najpropisivanijih lijekova u svijetu, a ovisnost mogu izazivati samo i isključivo ako se primjenjuju pretjerano dugo te ako se koriste kao jedina terapija te se primjenjuju u vrlo visokim dozama kod osoba koje se ne pridržavaju liječničkih smjernica i preporuka o njihovom uzimanju. No s obzirom na učestalost propisivanja ove terapije, ovisnost se relativno rijetko javlja.

Podjela benzodijazepina

Benzodijazepine dijelimo na:

• anksiolitike kao što su: alprazolam (Helex, Misar, Xanax), bromazepam (Lekotam, Lexaurin, Lexillium), diazepam (Apaurin, Diazepam, Normabel), oksazepam (Oksazepam, Praxiten) i lorazepam (Lorsilan)
• hipnotike kao što su: midazolam (Dormicum, Midazolam), nitrazepam (Cerson), flurazepam (Fluzepam)
• antikonvulzive koji se koriste i kao anksiolitici kao što je klonazepam (Rivotril)

Prema dužini djelovanja dijele se na one s kratkim djelovanjem (midazolam), srednje dugim djelovanjem (oksazepam, lorazepam, bromazepam, alprazolam, nitrazepam) i dugim djelovanjem (diazepam, flurazepam).

Midazolam, nitrazepam i diazepam imaju najbrži nastup djelovanja (pola sata do sat), dok se učinak flurazepama očituje najsporije od svih benzodiazepina (nakon tri do četiri sata).

Uzimanje anksiolitika kroz dulje vrijeme može dovesti do tolerancije, što znači da je nakon dužeg vremenskog razdoblja korištenja lijeka potrebna sve veća doza kako bi se postigao isti učinak. U slučaju dugotrajnog uzimanja benzodiazepina, osim razvoja tolerancije, može doći i do fizičke, ali i psihičke ovisnosti.

Apstinencijski sindrom

Kod naglog prestanka uzimanja benzodijazepina koji su se uzimali dugotrajno pa je već došlo do fizičke ovisnosti, javljaju se apstinencijski simptomi. Simptomi se najčešće javljaju u roku od 12 do 24 sata nakon prekida uzimanja lijeka.

Apstinencijski simptomi su:

• anksioznost,
• nemir,
• razdražljivost,
• tremor/drhtanje,
• grčevi u mišićima,
• agitacija,
• nesanica i
• znojenje.

Dakle rizični faktori za razvoj ovisnosti i apstinencijski sindrom su uzimanje benzodiazepina dulje vrijeme, visoke doze i korištenje benzodiazepina kratkog ili srednje dugog djelovanja. Apstinencijski simptomi mogu trajati do 20-ak dana, a mogu se gotovo potpuno izbjeći ako se planski postupno ukida doza lijeka i/ili se zamijeni za neko drugo sredstvo sličnog djelovanja, a manjeg potencijala razvoja ovisnosti.

Ako se prekid terapije ne provede na pravi način, psihijatrijski simptomi kao što su anksioznost i nesanica, mogu biti i teži nego prije početka uzimanja benzodiazepina i mogu potrajati dugo.

Liječenje

Liječenje ovisnika o sedativima i hipnoticima uključuje plansko i u dogovoru s pacijentom postupno smanjenje korištenog lijeka kroz nekoliko tjedana uz psihološku i socijalnu podršku.

Terapeutski tretman i odvikavanje od anksiolitičke ovisnosti u praksi se provodi u specijaliziranim bolničkim ustanovama, a koje imaju mogućnost napraviti uredan protokol utemeljen na postupnom smanjivanju doze lijeka uz nadzor znakova apstinencije. Pri takvom protokolu ključna je suradnja između liječnika, pacijenta i obitelji pacijenta. Kod blažih oblika postupna redukcija doze benzodijazepina može se provoditi i ambulantno.

Dugogodišnja praksa i iskustva vezana uz ovu problematiku ukazuju na veliki postotak recidiva kod anksiolitičke ovisnosti.

Zaključak

U Republici Hrvatskoj anksiolitici i hipnotici su strogo kontrolirani i jedino se mogu isporučiti na liječnički recept. Takav postupak bitno prevenira neodgovarajuću uporabu ovih lijekova, no još uvijek postoji velika odgovornost samih pacijenata zbog pitanja upotrebljavaju li lijek na odgovarajući način te slijede li liječničke upute o korištenju lijeka.