Kako nam fizioterapija može pomoći kod hernije diska

Ljudsko je tijelo skladan multisistemski i multifunkcionalan sustav. Svi segmenti su međuovisni i međusobno povezani mekim tkivima među kojima danas ističem fascije. Fascije su vezivna tkiva koje obavijaju, učvršćuju, povezuju i razdvajaju međusobno sve vrste tkiva i organa unutar nama vidljivog tijela. Tako možemo zamisliti da sve kosti „plutaju“ unutar skladnog miofascijalnog sustava.

Da bi svojom čvrstom građom osigurale naš uspravni položaj i mogućnost kretanja, te kosti služe kao poluge, a pomiču se aktivacijom mišića unutar fascija, dok živčani sustav daje kvalitetne naredbe temeljem informacija koje dobije iz tijela.

„Amortizeri“ u kralješnici

Na kralješnici koja se, u pravilu, sastoji od 33 samostalne kosti (kralješka), postoje četiri regije: vratna, torakalna ili prsna, lumbalna ili donji dio leđa, sakrum ili zdjelica i trtična kost. Kralješci su povezani malim zglobovima, a između njih su takozvani intervertebralni diskovi.

Možete ih zamisliti kao jastučiće koji amortiziraju sile te omogućavaju kralješnici da se povija u raznim smjerovima: unaprijed, unatrag, u lijevo i u desno, ali i u rotacije s različitim kombinacijama.

Diskovi svoju zadaću mogu obavljati kada imaju dobru građu koja održava čvrstoću i dovoljno vode koja im omogućava elastičnost. Različite vanjske sile mogu utjecati preko fascija sve do diskova te može doći do pomaka. Tada nastaje trauma tog područja.

Pomak kralješka

Na RTG ili MR snimci je vidljivo da je kralješak izgubio dobru poziciju, pa je malo pomaknut u nekom pravcu. Takva sila može nastati i od kontinuiranog povlačenja muskulature kod forsiranog korištenja jedne grupe mišića. Na primjer, presnažni mišići natkoljenice preko mišića ilopsosasa unutar zdjeličnog obruča povući će kralješke u donjem dijelu leđa prema naprijed. Tada jasno vidimo da se kralješnica blokira prema naprijed, a gubi snagu mišić trbuha.

Svaki pomak kralješka djeluje na disk, pa on može izgubiti svoj vitalitet. Vanjski obruč tada može popustiti u smjeru leđne moždine ili prema korijenu živca i javljaju se simptomi kao što su tupa bol i kočenje pokreta ili pak jaka, intenzivna bol koja putuje duž živca.

Tako se u vratnom dijelu, ovisno o poziciji pomaka diska, mogu javiti bolovi područja glave, vrata, ramenog obruča i duž ruke te trnci od lica, vrata, ramenog obruča, ali i duž ruke sve do šaka.

U donjem dijelu kralješnice razvit će se bolovi tog područja, sa sijevanjem boli i promjenom osjeta preko muskulature stražnjice prema natkoljenici, što može ići s prednje, stražnje ili bočne strane, a često u potkoljenici s vanjske strane, sve do stopala.

Dva terapijska pristupa

Dakle, diskopatija najčešće nije bolest, već posljedica, pa joj tako terapijski možemo i pristupiti. Možemo odabrati dva terapijska pristupa.

Jedan je eliminacija boli što se postiže painkillerima – lijekovima koji sprečavaju da informacija boli s periferije dođe u mozak da bi se tijelu omogućilo samoizlječenje . Fizioterapijski možemo djelovati i fizikalnim agensima. To su: elektroterapija, koja također prekida bolnu informaciju i potiče cirkulaciju da se popravi šteta u tijelu te balneoterapija, da se toplom vodom postigne opuštanje i također potakne cirkulacija.

Drugi pristup je cjelovita funkcionalna fizioterapij. Ona započinje fizioterapijskom procjenom, odnosno traženjem uzroka simptoma. Traže se skraćenja miofascijalnih lanaca koji su mogli uvjetovati pomak diska. Ako je nešto kratko i jako zategnuto, pomaka nema, a strukture su zarobljene. Cilj je fizioterapeuta osloboditi zarobljena miofascijalna tkiva kao što su mišići, fascije, ligamenti i zglobne čašice u bilo kojem dijelu tijela jer je tijelo jedna funkcionalna cjelina.

Oslobađanjem prenapregnutosti mišića prednje strane natkoljenice, a posebno m. iliopsoasa oslobađamo sile koje vuku kralješak naprijed te omogućavamo sljedeći korak – jačanje disfunkcionalne muskulature. Dakle, najprije vježbama istezanja osloboditi, a zatim ojačati mišiće koji će aktivirati sile u suprotnom smjeru od prethodne traume.

Manualne tehnike i terapijske procedure

Kad procjenom ustanovimo koje je područje uzrok i zbog čega su nastali simptomi, možemo specijalnim manualnim tehnikama kao što su, na primjer, osteopatija, miofascijalna relaksacija i druge tretirati uzrok, osloboditi napetosti te stimulirati dobru funkciju. Elektroterapijske procedure kao što su galvanizacija i dijadinamske struje te magnetoterapija pomažu poticanjem mikrocirkulacije, a može pomoći i novija generacija procedura kao što su ciljana radiofrekvencija (TRT), dinamička neuromodulacija (DNM) ili BEMER terapija mikrocirkulacije.

Najvažniji dio liječenja je korisnik usluga ili pacijent. On mora shvatiti razlog nastanka promjene, mehanizme kojima može promijeniti utjecaje te kontinuirano pratiti savjete fizioterapeuta. Fizioterapija nije svemogući čarobnjak koji mijenja svijet i otklanja sve simptome, već je svaka osoba pozvana da uz pomoć znanja i vještine fizioterapeuta korigira svoje životne navike.