Kako koristiti lijekove za želučane tegobe

Problemi gornjeg dijela probavnog sustava često su razlog odlaska liječniku, a još češće bolesnici traže pomoć za svoje želučane tegobe u ljekarni. Uglavnom ih opisuju kao žgaravicu, bol u gornjem dijelu abdomena, nadimanje, podrigivanje i vraćanje sadržaja hrane iz jednjaka (regurgitacija). Uvriježenim terminom „žgaravica“ bolesnici opisuju osjećaj žarenja, bol nastalu zbog izlaganja sluznice jednjaka želučanoj kiselini.

Simptomi se razlikuju u intenzitetu, učestalosti i duljini trajanja, a mogu nastati, primjerice, od premasne hrane, prejako začinjene hrane, previše kave , pušenja, stresa, uzbuđenja, prekomjerne tjelesne mase ili od uzimanja nekih lijekova. No, mogu ukazivati i na bolesti, kao što je peptički ulkus ili gastroezofagealna refluksna bolest (GERB). Mogući su rijetko i opasniji simptomi kao što su gubitak apetita, kontinuirana mučnina i povraćanje, tamna stolica ili krv u stolici. Tada se ne primjenjuje samoliječenje nego je potrebno hitno potražiti liječničku pomoć.

Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB)

GERB je patološko stanje uzrokovano refluksom (vraćanjem) želučanog sadržaja u jednjak. Faktori rizika za nastanak GERB-a su pretilost, starija dob, pušenje, stres, oštećenje sluznice lijekovima, posebice često korištenim nesteroidnim protuupalnim lijekovima (NSAR). Najčešće se manifestira subjektivnim simptomima (žgaravica, regurgitacija, bol u predjelu prsne kosti…), a dugotrajno ponavljanje simptoma može uzrokovati eroziju i ulkuse na sluznici jednjaka i, posljedično, opasne bolesti.

Bolesnicima s GERB-om se savjetuje nekoliko nemedikamentoznih mjera koje mogu pomoći. Kod pretilih bolesnika to je redukcija težine, a svima se preporučuju prestanak pušenja, izbjegavanje neke hrane poput agruma, masne i jako začinjene hrane, čokolade, kao i pića kao što su kava, alkohol, gazirana pića…Treba jesti polako i opušteno, manje obroke, dobro prožvakati, izbjegavati ležanje nakon jela ili treba ležati na podignutom uzglavlju. Također je uputno izbjegavati usku odjeću, kasnovečernje obroke i stres.

Peptički ulkus

Peptički ulkus naziv je za čir (vrijed), tj. ograničeno oštećenje sluznice u dijelovima probavnog sustava gdje postoji želučana kiselina , obično u želucu ili dvanaestniku. Ciljevi terapije ulkusne bolesti su eliminirati simptome, ubrzati cijeljenje ulkusa i spriječiti recidive. Preporučuju se opće dijetetske mjere kao i kod GERB-a, a ako je uzrok infekcija bakterijom Helicobacter pylori, potrebna je trostruka terapija po preporuci liječnika.

Lijekovi za samopomoć

U liječenju opisanih želučanih tegoba, koje se najčešće nazivaju općenitim nazivom „gastritis“, postoje brojne terapijske mogućnosti, no važno je razlučiti radi li se o manjim i prolaznim tegobama ili o ozbiljnoj bolesti. U slučaju manjih tegoba, za početak se može preporučiti neki biljni pripravak ili bezreceptni lijek.

Antacidi

Antacidi su najstarija grupa lijekova koji se još uvijek primjenjuju kod liječenja želučanih tegoba povezanih s povećanom kiselošću. Djeluju simptomatski, neutraliziraju želučanu kiselinu i inhibiraju  peptičku aktivnost. To su spojevi s aluminijem, kalcijem i magnezijem, uglavnom kombiniranog sastava, a razlikuju se u brzini i duljini djelovanja. Aluminijev hidroksid (al-hidroksid) ubraja se među najjače antacide, no može izazvati opstipaciju, pa se zato kombinira s antacidima koji imaju laksativno djelovanje, a to su magnezijeve soli.

Djelovanje antacida nastupa vrlo brzo, ali je kraćeg trajanja, pa su prikladniji za liječenje onih bolesnika kod kojih je potrebno postići trenutačan učinak. Antacidi mogu biti korisni za povremeno ili kratkotrajno uzimanje (do dva tjedna), mogu se nabaviti bez recepta, no njihova uporaba u dugotrajnoj terapiji i kod izraženijih simptoma se ne preporučuje. Uzima se po potrebi, može i više puta dnevno jedna do dvije tablete, jedan sat nakon obroka te pred spavanje. Ulaze u interakcije s mnogim lijekovima tako što im smanjuju apsorpciju, pa korisnika treba upozoriti da se uzimaju s jednim do dva sata razmaka od ostale terapije.

Kao antacid može se koristiti i hidrotalcit (tablete za žvakanje) ili preparat u obliku oralnog gela koji sadrži natrijev alginat i karbonate. Učinak alginata postiže se mehaničkim djelovanjem; kada dođe u kontakt s kiselim pH želuca, natrijev alginat (prirodni polimer ekstrahiran iz smeđih algi) formira gel, odnosno fizičku barijeru koja sprečava refluks (povratak) želučanog soka u jednjak.

Antagonisti H2 receptora

Skupina lijekova tzv. antagonisti H2-receptora (ranitidin, famotidin) također smanjuju lučenje želučane kiseline. U usporedbi s antacidima, učinak im nastaje sporije, ali dulje traje. Korisni su za kratkotrajnu uporabu u bolesnika koji imaju povremene epizode želučanih tegoba. Ne uzimaju se istovremeno s antacidima jer im smanjuju apsorpciju. Ranitidin 75 mg dostupan je kao bezreceptni lijek za kratkotrajno ublažavanje simptoma žgaravice i hiperaciditeta.

Inhibitori protonske pumpe (IPP)

Inhibitori protonske pumpe (IPP) moćni su lijekovi koji svojim mehanizmom djelovanja dovode do gotovo potpunog prestanka lučenja želučane kiseline. Postoje manje razlike u metabolizmu i interakcijama s drugim lijekovima kod predstavnika ove grupe (omeprazol, pantoprazol, lansoprazol i esomeprazol). Propisuju ih liječnici kod ulkusa, dispepsije, GERB-a, preventivno za zaštitu kod terapije NSAR, a imaju posebno mjestu u eradikaciji Helicobacter pylori.

Neki predstavnici IPP dostupni su u manjim pakiranjima i manjim dozama (pantoprazol 20 mg) kao bezreceptni (OTC) lijek za kratkotrajno liječenje simptoma refluksa u odraslih. Preporučeno doziranje je jedna tableta na dan, u razdoblju od jednog do 14 dana. Iako je lijek bezreceptnog statusa, važno je naglasiti da se ne uzima profilaktički i upozoriti da se treba obratiti liječniku ako se simptomi ne povuku nakon 14 dana.

Čajevi i biljni pripravci

I velik broj biljaka ublažava želučane tegobe. Tradicionalno se koriste čajevi s kamilicom, stolisnikom, metvicom i matičnjakom te različiti dodaci prehrani koji sadrže sastojke poput đumbira, kurkume, ulja boražine, noćurka i lana, tu su i ulje crnog kima, probiotici… Ima i više pripravaka koji sadrže kombinacije različitih prirodnih sastojaka s povoljnim učinkom u ublažavanju brojnih simptoma probavnih tegoba.

Zaključno

Samoliječenju želučanih tegoba, tj. bez odlaska liječniku, možemo pristupiti samo kada su one blage i povremene, i to primjenom nekog biljnog pripravka ili OTC lijeka po savjetu ljekarnika, uz napomenu da se treba javiti liječniku ako ne bude poboljšanja simptoma kroz 14 dana

Važno je i izbjegavati hranu koja uzrokuje tegobe (začini, čokolada, masnoće, kava, alkohol…), izbjegavati kasnovečernje obroke (najkasnije jesti dva do tri sata prije odlaska na počinak), jesti više puta na dan manje obroke, spavati s podignutim uzglavljem, prestati pušiti, ne nositi preusku odjeću, izbjegavati nepotrebnu dugotrajnu uporabu NSAR te izbjegavati stresne situacije.

Također je važno upozoriti da se u nekim slučajevima ne uzimaju lijekovi za samoliječenje, već odmah treba potražiti pomoć liječnika:

• ako se želučane tegobe jave naglo i bez jasnoga uzroka,
• ako traju dulje od 14 dana,
• ako se ponavljaju tri do četiri puta godišnje,
• ako se pojave alarmantni simptomi,
• ako nema poboljšanja nakon 14 dana samoliječenja,
• ako je riječ o djetetu mlađem od 12 godina,
• ako je riječ odraslima starijim od 45 godina koji po prvi put imaju tegobe te
• ako je riječ o trudnici ili dojilji.