Fizikalna terapija kao pomoć kod raznih tegoba dišnih putova

Disanje je jedina spontana fiziološka aktivnost u tijelu koja se može naučiti. Ostale funkcije ne možemo svjesno usporiti ili ubrzati (niti probavu, niti srce, ni hormonalnu ravnotežu…). Disanje je aktivnost respiratornog sustava koji se sastoji od svima znanih pluća, ali i pomoćne respiratorne muskulature kao što su naoko pasivne koštane strukture prsnog koša i aktivni respiratorni mišići. Tu ne ubrajamo samo međurebrene mišiće, već i podizače ramenog obruča koji se sastoji od ključne kosti, nadlaktice i lopatica, u spoju s prsnom kosti s prednje strane. Klizanje koštanih struktura je moguće ako su slobodne i funkcionalne fascije.

Što su to fascije?

Fascije su dijelovi tijela o kojima se najmanje priča, a najvažnije su u našem životu jer obavijaju svaku strukturu tijela, od unutarnjih organa, mišića, mozga i živčanog sustava, preko kapilara i krvnih žila i da ne nabrajamo dalje. Građene su od kolagena koji daje čvrstoću, elastina koji daje elastičnost te bazične supstance s 80% vode što je i ukupna tekućina u našim tijelima. Fascije trebaju međusobno slobodno klizati i time daju pokretljivost našem tijelu.

Fascije su dijelovi tijela o kojima se najmanje priča, a najvažnije su u našem životu jer obavijaju svaku strukturu tijela, od unutarnjih organa, mišića, mozga i živčanog sustava, preko kapilara i krvnih žila i da ne nabrajamo dalje. Građene su od kolagena koji daje čvrstoću, elastina koji daje elastičnost te bazične supstance s 80% vode što je i ukupna tekućina u našim tijelima. Fascije trebaju međusobno slobodno klizati i time daju pokretljivost našem tijelu.

Za disanje je najvažnija velika fascija-mišić koja dijeli prsni koš od probavnog sustava i nazivamo je dijafragma. Ona je baza pluća i srca s gornje strane, a na donjoj strani je povezana s nizom organa kao što su jetra, žučnjak, gušterača, slezena, ali i želudac te dio crijeva. Kod kvalitetnog disanja, dijafragma se povlači dolje te time povećava plućni kapacitet.

Učenje kvalitetnog disanja

Kad gledamo osobu koja kvalitetno diše, ne vidimo podizanje ramenog obruča, već naziremo povećanje trbuha ispod rebrenog luka. Tako se i uči kvalitetno disanje. Postavite dlan na trbuh, a drugi na prsnu kost. Kod udaha pratite njihove spontane pokrete. Ona ruka koja se značajnije podiže, označava kvalitetu disanja.

• Ako se podiže dlan na prsnom košu, znači da dišete aktivirajući i pomoćnu muskulaturu s podizanjem ramena i pluća se pune više u gornjem dijelu.
• Ako se pomiče dlan na trbuhu znači da pomičete dijafragmu dolje i povećavate plućni kapacitet doslovno razvlačeći pluća prema dolje i u stranu kao što se razvlači i dijafragma.

To sve možete saznati od fizioterapeuta koji u svojim aktivnostima pomažu osobama s problemima dišnih puteva.

Ciljevi fizioterapije za bolje disanje

Osim učenja različitih načina disanja kojima možete utjecati na san, smirenje, usporavanje ritma srca, smanjenje znojenja, ubrzavanje periferne cirkulacije, popravljanje fizičkih sposobnosti kod rada, treninga ili u sportu, fizioterapeuti dostupnim fizikalnim agensima, uz znanje i aparaturu, mogu popraviti i funkciju disanja.

Ciljevi fizioterapije mogu biti različiti:

• sprječavanje respiratornih komplikacija,
• evakuacija sekreta (nakon upalnih procesa ili kod cistične fibroze),
• održavanje prohodnosti dišnog puta,
• poboljšavanje odnosa ventilacije i perfuzije – izmjena plinova, odnosno kisik kroz udah ulazi u tijelo, a ugljični dioksid izlazi kroz izdah,
• povećanje snage respiratorne muskulature te
• povećanje fleksibilnosti toraksa (prsnog koša).

Redoslijed postupaka kod respiratorne terapije je relaksacija, posturalna drenaža, perkusija (lupkanje) i vibracija grudnog koša (ručno ili uz pomoć aparata) te vježbe disanja.

Relaksacija

Relaksacija dovodi do potpunog opuštanja mišića, posebice respiratornih, a također i do psihičke opuštenosti. Provodi se u ležećem, sjedećem i stojećem položaju, u prozračnoj i tihoj prostoriji.  Nužna je dobra pozicija lopatica koje trebaju biti čim više uz kralježnicu i dolje s opuštenim mišićima.

Provodi se barem dvaput dnevno u trajanju od 15 do 20 minuta, a može se kombinirati sa specijalnim manualnim tehnikama osteopatije, miofascijalne relaksacije, Emmett tehnike i slično.

Posturalna drenaža

Ako postoji sekret koji priječi izmjenu plinova u plućima te lijepi plućne alveole i fascije, koristi se pozicioniranje pacijenta u drenažni položaj. U tom se položaju omogućuje da sluz iz bronha spontano može kliziti pod utjecajem gravitacije.

Položajna (posturalna) drenaža provodi se u ustanovama ili kod kuće. Pacijent se namješta u ležeći položaj tako da je segment koji treba drenirati u što okomitijem (uzdignutom) položaju u odnosu na glavne bronhe.

Vibracija i perkusija

Vibracija i perkusija (lupkanje) su metode za odljepljivanje sekreta od stijenke bronha i pokretanje iz manjih u glavne bronhe. Vrijeme vibracije za svaki segment je tri minute. Perkusija se vrši u drugoj trećini izdaha da bi izdah bio što potpuniji i čišći.

Vježbe disanja

Vježbe disanja provode se uvijek nakon relaksacije i položajne drenaže.

Vrste disanja orijentacijski dijelimo na dijafragmalno i torakalno disanje. Pritom treba naglasiti da se u oba slučaja zrak udiše na nos, a izdiše na usta.

• Vježbe dijafragmalnog disanja – pacijent leži na leđima s lagano savinutim nogama u koljenima ispod kojih je podložen jastučić. U sjedećem položaju bolesnik sjedi s leđima oslonjenim na naslon stolca, s malo razmaknutim koljenima i nogama savinutim pod pravim kutom. U početku je brzina udisanja jednaka brzini izdisanja (1:1), a onda se nastoji produljiti vrijeme izdisanja na 1:3. Vježbu treba ponoviti pet do deset puta.
• Torakalno disanje se može trenirati u sjedećem i stojećem položaju. Dlanovi se oslone na rebrene lukove. Vježba počinje dubokim udisajem. Prsni koš se širi, zatim se, koliko god je moguće, uvuče prsni koš i izdahne, a pri samom kraju izdaha se dlanovima potisnu donja rebra kako bi se istisnulo što više zraka.

Pomoć tehnologije

Tijekom respiratorne fizioterapije u ustanovi i kod kuće se može koristiti niz priručnih sprava koje omogućavaju pacijentu da uoči pravilno provođenje terapije. Ohrabruju pacijenta da duže, sporije i dublje diše. Sprječavaju atelektazu (stanje u kojem dio pluća ostaje bez zraka pa se stisne) poslije operacije ili zaduhu kod post-COVID pacijenata. Vježbaju pacijentova pluća i cijeli respiratorni sustav.

Od elektroterapijskih metoda ističem različite oblike magnetoterapije, BEMER tretmane mikrocirkulacije u ambulantnom tretmanu. Također, primjenom DNM-a (dinamičke neuromodulacije) programom za pluća, potiče se odljepljivanje fascija i deblokada živčano mišićnih spojeva za bolju funkciju.

U bolnicama specijalizirani fizioterapeuti za respiratornu fizioterapiju koriste još niz specijaliziranih pomagala i aparata kod značajne opstrukcije disanja.

Dodatno, fizioterapeuti vrše različite manualne tehnike od lupkanja, miofascijalnih relaksacija, osteopatskih tretmana kojima se potiče vitalitet ugroženog područja.

Naučiti kvalitetno disati je primarni zadatak korisnika tretmana i fizioterapeuta, a samo znanje i dosljedno provođenje uputa fizioterapeuta daju zadovoljavajuće rezultate.

Savjet za sve

Priroda je izvor zdravlja i daje nam mogućnost da se relaksiramo, udišemo više kvalitetnog zraka -kisika, potiče na aktivnost kojom popravljamo smanjene funkcije tijela te pruža zadovoljstvo. Stoga je najvažniji savjet fizioterapeuta: izađite u prirodu, vježbajte sa zadovoljstvom i osnažite svoje tijelo.

Stručne savjete fizioterapeuta potražite u Privatnoj praksi fizikalne terapije Jadranka Brozd.