Opustite se u šetnjama prirodom bez straha od uboda zaraženog krpelja

Krpelji (Ixodidae) su nametnici koji parazitiraju na sisavcima, prije svega na glodavcima i drugim životinjama, a povremeno na čovjeku. Prenose brojne zarazne bolesti, među kojima i krpeljni meningoencefalitis (KME).

U Hrvatskoj je najrasprostranjeniji šumski ili obični krpelj (Ixodes ricinus)  koji se hrani krvlju domaćina. Krpelji su najaktivniji od ožujka do lipnja te od rujna do listopada. Većinom se nastanjuju u šumama i na proplancima, ali moguće ih je naći i na gradskim zelenim površinama. Osobe koje često borave u prirodi su pod povećanim rizikom od kontakta s krpeljom.

Krpeljni meningoencefalitis virusna je bolest koju čovjek može dobiti ubodom zaraženoga krpelja. Uzročnik je virus iz roda Flavivirusa koji se može podijeliti na tri subtipa – europski, sibirski i dalekoistočni virus krpeljnog meningoencefalitisa. Bolest je rasprostranjena širom Europe i Azije.

Gdje je povećan rizik?

Krpelji se zaraze pri hranjenju na šumskim životinjama (mali šumski glodavci, jež, krtica, ptice…), a zarazu svojim ubodom mogu prenijeti i na čovjeka. Svojeg domaćina ne traže aktivno, kao komarci, nego na vlatima trave, granama i listovima grmlja čekaju prolazak životinje ili čovjeka. Potrebno im je vrijeme dok na tijelu ne pronađu odgovarajuće mjesto za sisanje krvi i hranjenje (i po  48 sati) pa je važno nakon povratka iz prirode pregledati kožu i na vrijeme uočiti te skinuti krpelja.

Prirodna žarišta u Hrvatskoj su gorske i nizinske listopadne šume između Save i Drave, na području Koprivnice, u okolici Zagreba, Varaždina, Bjelovara, Našica pa sve do Vinkovaca. U posljednje vrijeme se i u Gorskom kotaru bilježe sporadični slučajevi, osobito u području doline Kupe, koja Gorski kotar dijeli od Slovenije. U našim je žarištima broj zaraženih krpelja tri na tisuću.

Godišnje se u Hrvatskoj registrira između 10 i 50 oboljelih od KME, a u posljednje dvije godine broj je oboljelih nešto manji – 2016. godine zabilježeno je šest, a 2017. deset slučajeva krpeljnog meningoencefalitisa.

Prirodna žarišta u Hrvatskoj na kojima je povećan rizik uboda zaraženog krpelja – procijenite imate li povećan rizik

Dvije faze razvoja bolesti

Krpeljni meningoencefalitis je bolest koja se razvija u dvije faze. Nakon razdoblja inkubacije koje traje od 7 do 14 dana počinje prva faza bolesti slična gripi – povišena temperatura, bolovi u mišićima, glavobolja, gubitak apetita, mučnina i povraćanja.

Nakon toga slijedi oporavak, no kod 20-30% oboljelih počinje druga faza bolesti koju karakterizira ponovni porast temperature i znakovi zahvaćenosti živčanog sustava upalom moždanih ovojnica (jaka glavobolja, kočenje vrata, mučnina, povraćanje). Može doći i do upale mozga s poremećajem svijesti, pospanošću, oštećenjima i paralizom živaca te tremorom.

Dug oporavak

Nakon druge faze bolesti oporavak je dug te znaju ostati posljedice u obliku neuroloških oštećenja (kod 10-20% oboljelih). Smrtni ishodi su rijetkost, u otprilike 1 do 2% slučajeva. Kod najvećeg broja bolesnika bolest ima blag tijek. Liječenje je simptomatsko, a u slučaju teže kliničke slike osoba se liječi u bolnici.

Zaštita neobaveznim cijepljenjem

Od krpeljnog meningoencefalitisa moguće je zaštititi se cijepljenjem u tri doze. Cijepljenje se preporučuje početi u zimsko doba te do proljeća primiti dvije doze. Druga doza daje se jedan do tri mjeseca nakon prve, a treća pet do 12 mjeseci nakon druge.

Preporučuje se docjepljivanje, što ovisi o životnoj dobi. Ako je osoba mlađa od 60 godina, prvo docjepljivanje preporučuje se tri godine nakon posljednje doze, a dalje se docjepljuje svakih pet godina. Ako je osoba starija od 60 godina, docjepljivanje se provodi svake tri godine.

Ne cijepi se nakon uboda krpelja nego prije planiranog boravka u prirodi. Cijepljenje se osobito preporučuje osobama koje profesionalno ili rekreativno borave u prirodi – šumskim radnicima,  vojnicima, izletnicima, kamperima, planinarima, lovcima i turistima.

Prevencija i savjeti za zaštitu

• Odaberite prikladnu odjeću i obuću za boravak u prirodi (dugi rukavi i nogavice uvučene u čarape, zatvorene cipele). Izbjegavajte odjeću tamnih boja na kojima se krpelj teže uočava te materijale s dlačicama poput vune i flanela.
• Hodajte obilježenim stazama, izbjegavajte provlačenje kroz grmlje, ležanje na tlu i odlaganje odjevnih predmeta na grmlje.
• Primijenite repelente na gole i izloženije dijelove tijela te eventualno na odjeću. Repelenti djeluju nekoliko sati, ovisno o znojenju kože, pa ih treba koristiti prema uputi proizvođača.
• Svaka dva-tri sata tijekom boravka u prirodi i nakon povratka iz nje pregledajte imate li na koži ili odjeći krpelja kako biste ga što prije odstranili. Nakon povratka iz prirode pažljivo pregledajte cijelo tijelo, posebno dijelove tijela s nježnijom kožom (iza uha, zatiljak, vrat, prepone, dojke, pazuhe…). Kod djece se često krpelj nađe na glavi.
• Otuširajte se nakon povratka iz prirode i ponovno pregledajte kožu.

Kako ukloniti krpelja?

Krpelja je važno ukloniti što prije jer je rizik od infekcije veći što je krpelj dulje pričvršćen. Krpelja je lakše odstraniti u prvih nekoliko sati nakon uboda.

1. Ako se krpelj pričvrstio, odmah ga izvadite pincetom. Najprije operite ruke, a pincetu prebrišite antiseptikom. Zahvatite krpelja što bliže glavici, uz kožu i laganim ga povlačenjem bez suvišnih manipulacija izvucite. Nemojte ga premazivati ni s čim – kremom, uljem, alkoholom, lakom za nokte, petrolejem i sličnim ili “paliti” plamenom i ne povlačite naglo, ne stišćite i ne gnječite krpelja.
2. Nakon odstranjivanja krpelja, preporučuje se mjesto uboda dezinficirati – premazati antiseptikom.
3. Izvađenog krpelja po mogućnosti odložite u kutijicu ili vrećicu te bacite u smeće.
4. Informirajte se kod liječnika o bolestima koje mogu prenositi krpelji i načinima zaštite. Javite se liječniku ako uočite simptome ili ako crvenilo i ranica na mjestu uboda ne prođu nakon tri dana.
5. Ako nikako ne možete izvaditi krpelja, javite se liječniku.

>> Kliknite za više informacija o savjetodavnim kampanjama u ADIVA ljekarnama <<