Znate li što je to sindrom karpalnoga kanala?

Sindrom karpalnoga kanala češći je kod žena. Može se javiti na obje šake, ali simptomi su obično izraženiji na dominantnoj ruci, odnosno onoj koju češće koristimo.

U današnje doba bez računala ne možemo, ona predstavljaju osnovno sredstvo za rad na većini radnih mjesta. Nedvojbeno je da su računala pridonijela znatnom poboljšanju i povećanju učinkovitosti poslovanja na brojnim područjima, a i privatne su koristi velike. No postoji i druga strana, a to je njihov utjecaj na zdravlje.

>>„Predoziranje“ plavim svjetlom – nova epidemija zbog digitalnog

načina života<<

Tako se već godinama govori, primjerice, o prikladnoj visini ekrana u odnosu na oči kako bi se zadovoljili kriteriji ergonomije radnoga mjesta, a nezaobilazna tema je i sindrom karpalnoga kanala. Naime, taj sindrom nije samo posljedica rada na računalu, no njemu svakako duguje popularnost u 21. stoljeću.

Pojačana upotreba zgloba šake

Sindrom karpalnoga kanala predstavlja najrašireniju kompresivnu patologiju perifernog živca u ljudskom tijelu. Nastaje zbog pritiska okolnih struktura na središnji živac u području korijena šake.

Karpalni kanal čini osam sitnih kostiju ručnoga zgloba s donje strane, a gornju stranu zatvara čvrsto vezivno tkivo, odnosno ligamentarna struktura. Kroz taj tunel, iz podlaktice u šaku, ulazi živac medianus, ali i tetive mišića koje pokreću prste. Tetive su pak obložene tankom sinovijalnom ovojnicom.

Sindrom karpalnoga tunela nastaje prije svega zbog pojačane upotrebe zgloba šake, odnosno zbog preopterećenja tetiva u karpalnom kanalu koji uzrokuje, primjerice, prekomjerni rad na tipkovnici, a često se viđa i kod manualnih radnika, kirurga, fizioterapeuta, masera i drugih struka.

Preopterećenje ubrzano pridonosi stvaranju sindroma karpalnoga kanala pa je stoga prevencija nastanka tog sindroma neobično važna. Svi procesi koji utječu na zadebljanje tetiva, na oticanje u području karpalnoga kanala ili na njegovo suženje mogu dovesti do pojačanog pritiska na živac.

Po čemu se prepoznaje sindrom karpalnoga kanala

Prije svega prethodno treba isključiti određene sustavne bolesti kao što su dijabetes, reumatoidni artritis, endokrine bolesti, potom tumor, nakupljanje tekućine u organizmu kao posljedicu trudnoće ili menopauze, uzimanje određenih lijekova i slično.

Spomenimo i takozvani posttraumatski sindrom karpalnoga kanala, stanje koje nastaje zbog prijeloma palčane kosti na tipičnome mjestu te ima za posljedicu, zbog promijenjenih anatomskih odnosa, preuranjeno stvaranje pritiska na središnji živac.

Sindrom karpalnoga kanala javlja se češće kod žena. Može se javiti na obje šake, ali simptomi su obično izraženiji na dominantnoj ruci, odnosno onoj koju češće koristimo.

Kod sindroma karpalnoga kanala razvijanje simptoma obično počinje kao prolazno trnjenje u prstima tijekom noći ili ujutro, a kasnije je prisutno cijeli dan. Utrnutost prva tri prsta šake, oticanje prstiju (osobito palca) i šake, smanjivanje pokretljivosti, a kasnije i bolovi te mišićna slabost odlike su ovoga kanalikularnog sindroma.

Ako je stanje uznapredovalo, često oboljelima zbog mišićne slabosti ispadaju predmeti iz ruke, otežano je zakopčavanje dugmadi, grudnjaka i slično, a bolovi ne prestaju.

Dijagnoza i liječenje

Zbog kliničke slike sindroma karpalnoga kanala koja se može preklapati s kliničkom slikom bolesti vratne kralježnice nužan je detaljan specijalistički pregled. Dijagnoza sindroma karpalnoga kanala postavlja se na temelju kliničkoga pregleda i elektromioneurografije (EMNG).

Riječ je o elektrofiziološkoj pretrazi funkcije mišića i perifernih živaca koja može ukazati na njihovo oštećenje. Osim rendgenske (RTG) obrade, ponekad se može napraviti i magnetska rezonancija šake koja otkriva sve promjene mekih tkiva u tom području. Razumljivo, što ranije započnemo liječenje sindroma karpalnog kanala, ishod je bolji.

No ako je prisutan gubitak osjeta i atrofija (propadanje) mišića palca, pacijent ima lošiju prognozu. Liječenje sindroma karpalnoga kanala može biti konzervativno i operativno. Neuspješno konzervativno liječenje, koje često uključuje i injekcije kortikosteroida te udlage, ima za posljedicu nužnost operativnog liječenja.

Operativni zahvat izvodi se pri lokalnoj anesteziji primjenom takozvane „blijede staze“, odnosno kompresivne poveske koja pritiskom na krvne žile omogućuje bolju vizualizaciju tijekom zahvata. Svrha je operacije presijecanje ovojnice tetiva kroz koju prolazi živac. Konačni rezultat zahvata ovisi o samom tijeku operacije te, svakako, iskustvu specijalista ortopeda, odnosno plastičnog kirurga.

Iako izveden prema najboljim pravilima struke, samo ponekad nakon operativnog zahvata postoji mogućnost smanjene pokretljivosti prstiju, smanjenog osjeta i mogućnost nastanka manje infekcije. Oporavak nakon operativnog zahvata može trajati mjesecima, ovisno prije svega o stanju šake prije zahvata te je u poslijeoperacijskom razdoblju važno strpljenje.

Primjenom autologne kondicionirane plazme dokazano je brže cijeljenje u području reza, ubrzano splašnjavanje otečenosti i smanjenje bola, kao i ubrzano povećanje pokretljivosti prstiju šake.