Uganuće, istegnuće, puknuće: pojmovi koje treba razlikovati

Neki pojmovi u ortopediji su naizgled vrlo bliski, posebno ako se pritom preklapaju simptomi. Tako nije rijetkost da se uganuće i istegnuće koriste u razgovorima kao istoznačnice, iako češće u engleskom govornom području gdje se sprain odnosi na uganuće, iščašenje, a strain na istegnuće.

U nas je češći slučaj da se uganuće gotovo uvijek povezuje s uganućem gležnja koje predstavlja jednu od čestih ozljeda i to ne samo sportskih. Pa ipak, do uganuća može doći u bilo kojem zglobu, odnosno na mjestu gdje postoje ligamenti. S druge strane, i uganuće i istegnuće odnose se na prenaprezanje ili čak puknuće – no kada je riječ o uganuću, riječ je o prenaprezanju ili puknuću ligamenta, a kada je riječ o istegnuću, tada se to odnosi na prenaprezanje ili puknuće do kojeg dolazi u mišiću ili tetivi. Ligamenti su niti fibroznog tkiva koje međusobno povezuju kosti u zglobovima. Tetive pak povezuju mišiće s kostima.

Iz navedenih je razloga važno razjasniti navedene pojmove, a još je važnije znati prepoznati što je što te ih odgovarajuće tretirati.

Kako dolazi do uganuća i istegnuća

Uganuća se obično događaju kada osoba padne, uvrne se ili bude udarena tako da tijelo izbaci iz svog normalnog položaja.

Kao što je već spomenuto, uganuće gležnja jest jedna od najčešćih ozljeda, no česta su i uganuća ručnog zgloba ili palca, osobito u sportovima poput skijanja, gdje nije neobično pasti i sletjeti na ispruženi dlan.

Sportaši u kontaktnim sportovima, poput nogometa, hokeja ili boksa, imaju pak najveće šanse za istegnuće. Čak i u beskontaktnim sportovima poput tenisa, golfa ili veslanja, ponavljanje istih pokreta može dovesti do istegnuća šake i podlaktice.

Ove se ozljede mogu dogoditi dok vježbate u teretani ili se mogu dogoditi kod kuće ili na radnom mjestu, posebno ako učestalo dižete teške terete.

Simptomi i prepoznavanje razlike

Simptomi većine uganuća ili istegnuća vrlo su slični: bol i upala, a često i modrice te otekline na ozlijeđenom području. Ovisno o tome koliko je jako uganuće ili istegnuće, bol može biti blaga, umjerena ili jaka.

Kod uganuća možete osjetiti pucanje u zglobu koji se potom može činiti ukočenim ili nestabilnim. Uz naprezanje, možete imati spazme ili grčeve u zahvaćenom mišiću.

Što je gore uganuće ili istegnuće, to je teže koristiti zahvaćeno područje. Netko s blažim uganućem gležnja možda će samo malo štedjeti tu nogu. No jače uganuće gležnja može uzrokovati mnogo više boli i otežati ili čak onemogućiti hodanje.

Tri stupnja ozljede

I uganuća i istegnuća mogu se podijeliti ugrubo u tri stupnja.

Kod prvog stupnja je istezanje ligamenta, mišića ili tetive vrlo blago, dolazi do napuknuća uz blaže simptome.

Drugi stupanj je ozbiljniji, nastaje poderotina ligamenta, mišića ili tetive uz jaču bol i ozbiljnije simptome, dok kod trećeg stupnja dolazi do potpunog pucanja ligamenta, mišića ili tetive. Osjećaj može biti sličan slomljenoj kosti, a kad pukne mišić mogu biti vidljiva i udubljenja na mjestu ozljede.

Četiri jednostavna pravila terapije kod kuće

Većina pacijenata s blagim uganućima i istegnućima može tretirati ove ozljede kod kuće slijedeći jednostavna pravila.

• Odmor – ne opterećujte ekstremitet na kojem je nastala ozljeda 24 do 48 sati. To uključuje, na primjer, dizanje predmeta rukom na kojoj ste ozlijedili zglob ili lakat. No ako ne možete stati na nogu na kojoj je ozlijeđeno koljeno ili gležanj, posjetite svog liječnika.
• Led – Stavite ledeni oblog na ozlijeđeno područje u trajanju od 10 minuta, a zatim napravite pauzu od barem 30 minuta, pa ponovite nekoliko puta postupak tijekom prva tri dana (nemojte stavljati led izravno na kožu). Hladnoća sužava krvne žile i usporava upalni proces, što ublažava bol i smanjuje oteklinu.
• Kompresija – ozlijeđeni zglob, gležanj, koljeno ili lakat možete omotati elastičnim zavojem ili kupiti ortozu. Poput leda, kompresija pomaže u smanjenju otekline.
• Uzdignuti položaj – lezite i namjestite ruku ili nogu tako da ozlijeđeno mjesto bude iznad razine srca. To će spriječiti nakupljanje tekućine u tom području, što će doprinijeti smanjenju otekline.

Kada se javiti liječniku?

Kod težih ozljeda svakako posjetite liječnika koji će predložiti daljnje pretrage kako bi isključio prijelom ili puknuće ligamenta.

Čak i ako nemate prijelom ili puknuće, možda će vam trebati drugi oblik terapije poput longete, a ponekad je potreban i operativni zahvat ligamenta ili tetive. Fizikalna terapija i rehabilitacijske vježbe također često pomažu.

Iako su stupanj boli i oteklina obično najbolji pokazatelji ozbiljnosti ozljede, to nije uvijek slučaj. Neke ozljede, poput puknuća Ahilove tetive, u početku mogu izazvati samo blagu bol, ali su zapravo teže.

Odmah posjetite liječnika ako:

• bol i oteklina ne popuštaju unutar 24 do 72 sata,
• ne možete izdržati težinu,
• vaši se simptomi pogoršavaju,
• osjećate pucanje pri pomicanju zgloba,
• ozlijeđeni mišić uopće ne možete pomaknuti.

Savjeti za prevenciju

Ako se često događaju uganuća ili istegnuća, provjerite s liječnikom koji bi mogao biti uzrok i kako ojačati to osjetljivo područje s ciljem prevencije daljnjih ozljeda.

Osnovne mjere prevencije obuhvaćaju:

• održavanje kondicije – prekomjerna tjelesna težina, neaktivnost ili loše fizičko stanje povećavaju vjerojatnost ozljeda,
• zagrijavanje i istezanje prije i nakon treninga,
• raznolikost vježbi – kontinuirana i prekomjerna upotreba određenog zgloba također može dovesti do istegnuća ligamenata, kronične upale ili kronične iritacije mišićne tetive,
• nemojte koristiti ortozu dulje od preporučenog. Vaši se mišići mogu naviknuti na potporu i s vremenom oslabjeti.

Stručne savjete ortopeda potražite na stranicama Poliklinike Ribnjak, ustanove specijalizirane za ortopediju, traumatologiju, sportsku dijagnostiku, medicinu sporta i rada. Javite se s povjerenjem i dogovorite svoj termin.