Sindrom smrznutog ramena: postavljanje dijagnoze i terapija

Sindrom smrznutog ramena (adhesive capsulitis) nejasne je etiologije, iako postoje dokazi da se nešto češće javlja u dijabetičara. Patofiziološki gledano, čahura ramenog zgloba je izrazito zadebljana, fibrozno promijenjena, infiltrirana je krvožilnim tkivom te se na njenoj površini zamjećuju brojne priraslice, zbog čega se bolest  naziva i adhezivni kapsulitis.

Ipak, važno je napomenuti da se radi o reverzibilnim promjenama zgloba koje se pravilnom terapijom mogu u potpunosti eliminirati te se pacijent oporavlja u potpunosti.  

Simptomi

U simptomatologiji bolesnika sa smrznutim ramenom dominiraju bol te izrazito ograničena pasivna i aktivna pokretljivost u ramenom zglobu. Pacijenti sa smrznutim ramenom tipično u anamnezi navode podatak o manjoj ozljedi ramena kojoj nisu pridavali većeg značenja sve do razvoja simptoma zbog kojih su se javili liječniku.

Karakterističan znak je bol koja jača tijekom vremena, a koja budi iz sna, palpacijska osjetljivost na području hvatišta deltoidnog mišića (prikazano na slici niže) te ograničen opseg pokreta u ramenu, osobito rotacijski pokreti.

Postavljanje dijagnoze 

Dijagnostika smrznutog ramena se provodi uglavnom temeljem anamneze i kliničke slike, uz upotrebu radioloških metoda zbog isključivanja drugih, potencijalno opasnijih stanja.

Ultrazvuk ramenog zgloba danas je standard ozbiljne ortopedske prakse. Magnetna rezonanaca pak daje najviše podataka o unutrašnjim zglobnim strukturama.

Rendgenske slike ne pokazuju značajnijih koštano-zglobnih promjena, iako su nerijetko primjetna područja smanjene gustoće kosti, nastala uslijed neaktivnosti. Druga metoda kojom se ova bolest može karakteristično dokazati je artrografija ramena za koju je specifičan nalaz smanjenog obujma zglobne čahure te izostanak prikaza aksilarne šupljine.   

Liječenje i očekivani tijek oporavka

Do oporavka može doći spontano, često u roku od godine dana, nešto rjeđe u duljem vremenskom periodu. U liječenju smrznutog ramena važno je metodama fizikalne terapije održati opseg pokreta i trofiku mišića ramenog obruča, kako bi rame ostalo u funkciji jednom kada se bolest povuče. Također, terapija je usmjerena  ka smanjenju boli kod pacijenta, što se može postići na nekoliko načina.  

Najčešće se kombinirano primjenjuju vježbe istezanja ramena i oralni antiupalni nesteroidni lijekovi, a ako se upala ne smiri, bolest se može uspješno kontrolirati „blokadama“, odnosno injekcijama koje sadrže kombinaciju kratkodjelujućeg anestetika i dugodjelujućeg kortikosteroida. 

Aplikacija autologne kondicionirane plazme danas je redovito u upotrebi kao analgetsko rješenje.

Za slučajeve otporne na konzervativni tretman preporučuje se operativno liječenje opuštanja zgloba.

Operativni zahvat nužan je samo u iznimnim situacijama, kod perzistirajućih i dugotrajnih simptoma. U općoj anesteziji se izvrši manipulacija zgloba te se opusti stegnuta zglobna čahura. 

Zaključno, za dijagnostiku i liječenje ovog stanja, potrebno je iskustvo ortopeda. Slobodno dogovorite pregled i potražite savjet naših stručnjaka u Poliklinici Ribnjak koji će postaviti pravilnu indikaciju.