Pravila samopomoći i načini ublažavanja bola kod uganuća i iščašenja

Ozljede gležnja koje nastaju mehanizmom koji uključuje njegovo „izvrtanje“ ubrajaju se među najčešće ozljede u ortopediji i traumatologiji. Razlog tomu su činjenica da je riječ o zglobu koji podnosi opterećenje cjelokupne tjelesne mase pojedinca, zatim njegova nezamjenjiva uloga u radnjama hodanja i trčanja te, naposlijetku, njegova iznimno složena građa.

Gležanj i stopalo sastoje se ukupno od čak 26 kostiju (u određenog broja ljudi ta brojka varira zbog prisutnosti tzv. sezamoidnih kostiju, osobito na području zgloba korijena nožnog palca), te više od 100 različitih ligamenata, od čega se svaki od njih može istegnuti ili čak rupturirati (puknuti). Iz ovih informacija jasno je, dakle, zašto su ozljede ovih anatomskih entiteta toliko česte. Riječ je o najčešćoj sportskoj ozljedi, koja čini čak i do jedne četvrtine svih sportskih ozljeda. S obzirom na to da se često javlja prilikom hodanja, radi se i o jednoj od najčešćih ozljeda u našoj svakodnevici.

Simptomi

Simptomi koji se potom javljaju ovise o tome kakvo je oštećenje nastalo, a najčešći su bolnost gležnja, oteklina i pojava hematoma uz ograničen opseg pokreta u gležnju nakon traume. Ozbiljnost ovih simptoma ovisi o, kako smo prethodno spomenuli, broju oštećenih ligamenata kao i o stupnju njihova oštećenja.

Prije nego što prijeđemo na mjere samopomoći, važno je naglasiti sljedeće – javite se liječniku, specijalistu ortopedu! Iskusan ortoped, koristeći ultrazvuk, točno postavlja dijagnozu.

Ponekad će simptomi umanjiti pravu ozbiljnost ozljede, što dugoročno može rezultirati težim posljedicama poput nastanka mišićnih kontraktura, smanjenog opsega pokreta u gležnju i povećanog rizika za razvoj osteoartritisa gležnja u budućnosti. Naravno, vrijedi i suprotno, pa tako u nekim situacijama čak i prisutnost težih simptoma ne mora nužno značiti da je došlo do značajnije ozljede.

Mjere samopomoći

Prvi postupak samopomoći u tom procesu je trenutačni prekid aktivnosti koja je prethodila ozljedi, s obzirom na činjenicu da daljnji nastavak aktivnosti može dovesti do većeg obujma oštećenja tkiva, a samim time i do snažnijih simptoma i produljenja vremena oporavka. Daljnji postupci sanacije obuhvaćeni su akronimom „PRICE“ (Protection, Rest, Ice, Compression, Elevation). Kombinacija ovih procedura dokazana je u brojnim istraživanjima i znanstvenim radovima, pa je njihova upotreba postala svojevrsni aksiom u akutnom rješavanju simptoma kod ovih ozljeda, pogotovo kada govorimo o ozljedama mekih tkiva.

• Zaštita (protection) odnosi se na imobilizaciju ozlijeđenog mjesta u smislu njegove zaštite od pogoršanja postojeće ozljede.
• Pošteda (rest) je postupak koji se preporučuje u liječenju svih traumatskih ozljeda praćenih strukturalnim oštećenjem tkiva. Tkivu je neophodno dati vremena kako bi se oporavilo i vratilo u prvobitno stanje i zbog toga je ova uputa rutinski dio konzervativnog liječenja ovih ozljeda.
• Led (ice), odnosno hlađenje, primjenjuje se u svrhu smanjenja otekline na mjestu ozljede, ali uz veliku razinu opreza. Led se ne smije primjenjivati direktno na kožu jer postoji visoki rizik od nastanka smrzotina, a potrebno je i obratiti pažnju na trajanje njegove primjene. Učinak leda ostvaruje se putem analgezije ozlijeđenog područja, ali i kroz njegov učinak na krvne žile okolnog područja, u kojem dolazi do vazokonstrikcije i smanjenog dotoka krvi, što će direktno smanjiti potencijalni hematom na mjestu ozljede.
• Elastični zavoj (compression) je od velike koristi budući da se njegovom primjenom povećava tlak u tkivu te se na taj način smanjuje krvna opskrba tkiva. Nakon postavljanja komprese, važno je kontrolirati kožu distalno (niže) od mjesta primjene zavoja, kako bi se izbjegla ishemija neozlijeđenog tkiva. Svaka pojava hladnoće i blijedila kože, „trnaca“ ili odsutnosti pulsa distalno od postavljenog zavoja, znak je da zavoj treba popustiti.
• Dizanje ekstremiteta (elevation) marginalan je dio ove procedure, ali se ne može poreći njegova korisnost u slučaju pravilne primjene. Ekstremitet mora biti barem 30 cm iznad razine srca, kako bi gravitacija smanjila dotok krvi u ozlijeđeno područje.

Pri ublažavanju bola na raspolaganju je i farmakološka terapija, točnije analgetici i nesteroidni protuupalni lijekovi o čijem izboru i doziranju tražite mišljenje vašeg liječnika. Pomoći može i nanošenje te lagano utrljavanje diklofenaka (također nesteroidni protuupalni lijek) u obliku gela na bolno područje zgloba.

Liječenje i rehabilitacija

Naposlijetku, rehabilitacija nakon ovakvih ozljeda (odnosno njeno trajanje) u izravnoj je korelaciji s težinom ozljede. Primjena bioloških metoda liječenja, danas je zlatni standard u liječenju.

Autologna kondicionirana plazma, prirodna je metoda liječenja koja znatno smanjuje bol te regenerira ozlijeđene meke strukture.

Ciljana fizikalna terapija u dugoročnom liječenju, a koja uključuje elektrostimulaciju, upotrebu ultrazvučnih valova, laser te magnetoterapiju, zajedno u kombinaciji s vježbama jačanja, istezanja i vježbama za povećanje opsega pokreta u gležnju, najvažniji je faktor uspješnog oporavka. Svim ovim metodama zajedničko je to što se primjenjuju u procesu rehabilitacije nakon inicijalnog zbrinjavanja ozljede te im je cilj smanjenje boli i upalnog procesa koji se razvija nakon oštećenja tkiva te vraćanje prvobitne anatomske strukture i funkcije ozlijeđenog tkiva.

U konačnici, možemo zaključiti da bi, s obzirom na učestalost i jednostavnost mehanizma kojim ovakve ozljede nastaju, svaki pojedinac trebao posjedovati određeno znanje o mjerama samopomoći, prvenstveno da bi si s tim znanjem mogao pomoći.

Međutim, ono najvažnije – obavezno potražite savjet liječnika! Bolje spriječiti teže posljedice, nego ih poslije liječiti.