Ozljeda prednjeg križnog ligamenta: operirati ili ne operirati, pitanje je sad

Puknuće prednjeg križnog ligamenta ubraja se u najčešće sportske ozljede. Posebice kod skijanja i sportova s loptom, koljeno se često preopterećuje i križni ligament može puknuti pa se kaže da je nastala ruptura. U većini težih slučajeva ozljeda se rješava operacijom, no ona nije jedino rješenje i odluka o operaciji ne smije se donijeti ishitreno. 

Jaki bolovi u koljenu i otok tipični su simptomi puknuća križnog ligamenta. Osim toga, zglob koljena ne može se više potpuno saviti i ispružiti te je nestabilan. U trenutku puknuća često se može čuti zvuk trganja.

Mnogo je profesionalnih sportaša koji su se uspješno oporavili bez operacije, kao i onih koji su operirani, ali više nisu bili sposobni za vrhunski sport. Stoga svakoj ozlijeđenoj osobi valja pristupiti ponaosob

Kada dolazi do puknuća?

Prednji križni ligament (prednja ukrižena sveza) leži unutar samog koljena, a naziv je dobio upravo po ukriženosti oko zgloba. Čvrsto drži koljeno u zglobu, ograničava pomicanje goljenice (lat. tibia) prema naprijed u odnosu na bedrenu kost (lat. femor) te daje koljenu rotacijsku stabilnost. Križni su ligamenti u načelu vrlo snažni i stabilni te do njihova puknuća dolazi samo kod neuobičajenih pokreta u kojima je primijenjena velika vanjska sila na koljeno, pogotovo kod rotacije donjeg djela bedrene kosti, dakle u koljenu, prema van, dok gornji dio bedrene kosti, u kuku, ostaje u normalnom, ravnom položaju. To se, primjerice, može dogoditi na skijanju i u sportovima s loptom prilikom pada ili doskoka, kao i u slučaju nesportskog prekršaja. 

Što sve utječe na vrstu terapije 

U 90 posto slučajeva puca prednji križni ligament, zadnji je zaštićeniji i stoga rjeđe stradava. Pristup liječenju ozljede ovisi o različitim faktorima:

• najvažniji je stupanj ozljede, odnosno je li došlo do djelomičnog ili potpunog puknuća ligamenta,
• o eventualnim popratnim ozljedama meniska odnosno hrskavice ili kolateralnih ligamenata
• dob pacijenta
• sportska aktivnost
• zanimanje pacijenta 

Na neoperativno se liječenje odlučuje prije svega kad je ligament samo napukao. Također, neoperativni pristup se preferira u osoba koje se malo kreću i ne bave se sportom te u starijih osoba.

Metode liječenja bez operacije

Kod neoperativnog pristupa, liječenje se temelji na fizioterapiji da bi se ojačala muskulatura bedra. Ciljanim treningom snage i koordinacije zglob koljena ponovo se stabilizira. Usto se preporučuje vježbanje kod kuće. Trening olakšavaju posebne sprave i pomagala za vježbanje koje se mogu kupiti u specijaliziranim prodavaonicama, a o čijoj ispravnoj uporabi pacijenta može podučiti iskusni fizioterapeut. Lijekovi protiv bolova, sredstva koja smanjuju upalu te hlađenje zgloba pomažu oporavku, uz disciplinirano vježbanje. 

>> Bavite li se barem rekreativno sportom, sigurno ste čuli za dodatke prehrani koji bi vam mogli pomoći u bildanju ili pak u boljoj izvedbi i izdržljivosti. Pa ipak, oni nisu za svakoga. Čitajte tko bi ih mogao koristiti <<

“Plastika koljena” za sportaše i mlađe pacijente

Kad je riječ o mlađim pacijentima i sportašima, puknuće križnog ligamenta u pravilu se operira. U protivnom im prijeti trajna nestabilnost koljena te bi se sportom mogli baviti samo ograničeno i to ne svim vrstama sporta. Tijekom operacije se na mjesto rupturiranog prednjeg križnog ligamenta usađuje snažno nadomjesno tkivo – najčešće dio tetive jednog od mišića stražnje lože natkoljenice. Postupak se još naziva i “plastika koljena”. U postupku se, pojednostavljeno, buše bedrena i goljenična kost i u te udubine postavljaju krajevi novog ligamenta, a sve zajedno učvršćuje se medicinskim vijcima. Nakon operacije započinje dug oporavak, koji uključuje sličan postupak kao i pri neoperativnom liječenju puknuća prednjeg križnog ligamenta. 

Zašto je potreban individualni pristup

Neoperativnim se pristupom izbjegava prilično zahtjevna operacija, skraćuje dugotrajan oporavak i ukupno vrijeme liječenja. Međutim, postoji velika opasnost od ponovnog “izlijetanja” koljena, nestabilnosti pri kretanju, mogućnosti ozljeda ostalih dijelova koljena (meniska odnosno hrskavice ili drugih ligamenata).

Također, postoji opasnost da se zbog stalnog nepravilnog opterećivanja zglob koljena previše troši i kao posljedica nastane bolna artroza, odnosno kronična upala hrskavice zgloba. Naposljetku, mnogo je profesionalnih sportaša koji su se uspješno oporavili bez operacije, kao i onih koji su operirani, ali više nisu bili sposobni za vrhunski sport. Stoga svakoj ozlijeđenoj osobi valja pristupiti ponaosob, dobro odvagnuti razloge za i protiv svakog oblika liječenja i odlučiti u dogovoru s pacijentom.