Kristali u zglobovima: imam li giht ili pseudogiht?

Giht i pseudogiht nastaju taloženjem kristala u zglobovima, što dovodi do pojave upale u području zglobovima (artritis). Osnovna razlika ove dvije bolesti je u taloženju različitih vrsta kristala.

Giht

Giht označava upalne promjene na zglobovima, odnosno artritis do kojeg dolazi uslijed odlaganja kristala mokraćne kiseline u zglobove. Poznat je još i pod nazivima urični artritis i ulozi.

Uobičajeno su određene koncentracije mokraćne kiseline ili urata prisutne u krvotoku kao rezultat raspada stanica i metaboličkih procesa razgradnje hrane bogate purinima. U nemogućnosti izlučivanja primjerenih količina urata bubrezima, koncentracija im u krvi raste. Povišene razine urata moguće su u ljudi s određenim genetskim abnormalnostima u metabolizmu mokraćne kiseline te u onkoloških bolesnika kod kojih je uobičajeno ubrzano razmnožavanje, ali i raspad stanica. Neke bubrežne bolesti i neki lijekovi mogu utjecati na sposobnost bubrega u izlučivanju urata, što dodatno može potencirati hiperuricemiju (povišenje urata).

Klinička slika gihta

Napadaji gihta su u pravilu iznenadni, bez osobitih znakova upozorenja. Mogu ih potaknuti manje ozljede, kirurški zahvati, značajnija konzumacija alkoholnih pića, unos većih količina bjelančevina, pa i emocionalni stres. Bol se javlja u jednom ili više zglobova, češće u toku noći, progresivnog je karaktera, uz popratni otok jednog ili više zglobova. Javlja se i crvenilo kože, nerijetko i ljubičastog kolorita, a koža je napeta, topla i sjajna. Ostale simptome obuhvaćaju vrućica, tresavica, ubrzan rad srca i opće loše stanje. 

Najčešća lokalizacija je zglob na bazi palca noge, ostale češće lokalizacije su gležanj, svod stopala, koljeno, ručni zglob i lakat. Periferni zglobovi su podložniji odlaganju kristala zbog niže temperature.

Giht obično pogađa muškarce srednjih godina i žene nakon menopauze, iako su muškarci općenito značajno podložniji ovoj bolesti.

Prvih nekoliko napadaja obično karakterizira zahvaćenost samo jednog zgloba i trajanja je nekoliko dana, nakon čega simptomi postupno jenjavaju. Funkcija zgloba se u potpunosti oporavlja i nema simptoma bolesti do sljedećeg napada. Neliječeni recidivirajući napadaji traju dulje, pogađaju nekoliko zglobova i mogu dovesti do njihovog trajnog deformiteta. U tim slučajevima nastaju izbočine kristala urata imenom tofi koji se talože ispod kože oko zgloba.

Dijagnosticiranje gihta

Giht se dijagnosticira temeljem tipičnih kliničkih znakova bolesti, uz laboratorijsku potvrdu povišenih vrijednosti mokraćne kiseline u krvi, iako nije neobično da se u fazi akutnog napadaja nađu i uredne vrijednosti urata.

Definitivna potvrda moguća je aspiracijom uzorka zglobne tekućine i nalazom igličnih kristala urata naknadnom mikroskopskom analizom.

Liječenje gihta

U fazi akutne atake gihta najčešće se primjenjuju nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAR), među kojima je u praksi najzastupljeniji indometacin, nešto rjeđe ibuprofen. Katkad je nužna i primjena kortikosteroida. Poželjno je za to vrijeme strogo mirovati, ponekad je nužna i imobilizacija zgloba. Trajanje liječenja akutne atake ne bi smjelo biti dulje od otprilike pet dana. U davna vremena prvi terapijski izbor je bio kolhicin, ali je zbog značajnih nuspojava zamijenjen spomenutim analgeticima.

Sljedeći, ne manje važan korak, jest prevencija ponavljanih napadaja. Od općih principa liječenja bitno je unositi dovoljno tekućine, izbjegavati alkoholna pića te usvojiti prehranu s reduciranim unosom purina. S obzirom na to da je giht češći u pretilih osoba, uspješno mršavljenje povezano je sa značajno nižim kontrolnim nalazima urata. Lijekovi izbora u kroničnoj hiperuricemiji su alopurinol i febuksostat.

Pseudogiht

Riječ je o poremećaju koji je također obilježen povremenim atakama bolnog artritisa uslijed taloženja pirofosfata. Javlja se u starijih ljudi, podjednako u muškaraca i žena, s posljedičnom degeneracijom zahvaćenih zglobova. Uzrok nije poznat. Moguće je javljanje kod osoba s povišenim vrijednostima kalcija u sklopu hiperparatireoidizma, povišenih vrijednosti željeza u sklopu hemokromatoze ili u sklopu sniženih vrijednosti magnezija u krvi.

Klinička slika pseudogihta

Manifestacija simptoma je različita. Među vodećim tegobama je napadaj bolnog artritisa, uobičajeno u koljenu, ručnom ili nekom drugom, većem zglobu. Zatim mogu se javiti podmukla kronična bol te ukočenost zglobova ruku i nogu, što se pogrešno može protumačiti kao reumatoidni artritis. Akutne atake su manjeg intenziteta u odnosu na giht, a koji put simptomi izostanu unatoč nakupljanju velikih količina kristala.

Dijagnoza i liječenje pseudogihta

Do točne dijagnoze nije toliko jednostavno doći zbog šireg raspona manifestiranih simptoma te se nerijetko zamijeni s gihtom ili nekim drugim oblikom artritisa. Definitivna potvrda dijagnoze podrazumijeva analizu zglobne tekućine iz upaljenog zgloba, a od pomoći su odgovarajuće rendgenske snimke s obzirom na to da se kristali kalcijeva pirofosfata prikazuju kao bijele nakupine.

Liječenje akutne atake je slično kao u gihtu, uz zadovoljavajuću učinkovitost u zaustavljanju trenutnih, te sprečavanju novih napadaja, ali nema učinka u prevenciji oštećenja zglobova. Ne postoji učinkovita kronična terapija kojim bi se uklonili kristali.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.