Pazite kome ukazujete povjerenje: U rukama stručnjaka kiropraktika je sigurna i bezbolna

Zdrava je kralježnica noseći stup našeg tijela i bez njezine pravilne funkcije nema dobrog zdravlja. S tom su činjenicom itekako dobro upoznati doktori kiropraktike. Oni već više od stotinu godina pomažu čovječanstvu da drži uspravan stav i zadrži dobro zdravlje. Međutim, uz kiropraktiku su vezani i brojni strahovi, predrasude i mitovi. Oni svoje korijenje nalaze u činjenici da neke države, među kojima je, nažalost, i Hrvatska, još nisu zakonski regulirale to područje. Zbog toga postoji i visoki rizik da dopadnete u ruke „kiropraktičaru“ bez odgovarajuće edukacije koji vam može nanijeti ozljede i učiniti nepovratnu štetu.

O tome što kiropraktika jest, a što nije razgovarali smo s međunarodno priznatim stručnjakom i doktorom kiropraktike Mihaelom Šantekom. Svoju je diplomu stekao 1997. godine na Life Chiropractic Collegeu West u Kaliforniji. Danas je vlasnik dviju ordinacija za kiropraktiku, od kojih se jedna nalazi u Zagrebu, a druga u Münchenu.

Možete li nam ukratko ispričati kako se razvila kiropraktika. O čemu je riječ?

Ljudi su se tijekom cijele svoje povijesti bavili nekim manualnim zahvatima. No za kiropraktiku možemo zahvaliti Amerikancu iz Iowe Danielu Davidu Palmeru koji je pomogao vratiti sluh kućepazitelju Harveyju Lillardu, a čiji je gubitak izazvan pomakom vratnog kralješka. Naime, D. D. Palmer je kralježak uspješno vratio na mjesto i pritom došao do spoznaja o povezanosti kralježnice i živčanog sustava te utjecaju tog sustava na zdravlje. Godine 1897. otvorio je Palmer College of Chiropractic u Davenportu. Njegov sin, Bartlett Joshua Palmer, unaprijedio je kiropraktiku u današnju znanost.

Foto: Privatni album

Često se može čuti da je kiropraktika opasna te da bi kiropraktičare trebalo izbjegavati. Zbog čega postoje takve predrasude?

Takva mišljenja, nažalost, proizlaze iz činjenice da kiropraktika kod nas nije zakonom regulirana te da se svatko može proglasiti kiropraktičarem te nanijeti nepovratnu štetu zdravlju pacijenta. Više od stotinu zemalja u svijetu priznalo je kiropraktiku, pa i WHO je priznaje kao samostalnu nemedicinsku zdravstvenu granu. Postoji i niz institucija koje se bave edukacijom kiropraktičara. U zemljama u kojima je kiropraktika dobro regulirana pravo i privilegij da se netko bavi kiropraktikom ili da koristi naziv kiropraktika pripadaju isključivo osobama koje su stekle visoko obrazovanje, odnosno završile edukaciju koja danas traje šest do osam godina te stekle titulu doktora kiropraktike. Licence za samostalni rad liječnici dobivaju nakon položenih državnih ispita.

Prema tome, samo osobe koje su se školovale, koje su stekle titulu i dobile licenciju mogu se baviti kiropraktikom i nitko drugi. U Hrvatskoj je, nažalost, to potpuno drugačije. Putem Hrvatskog udruženja kiropraktičara pokušali smo više puta utjecati na mjerodavne strukture kako bi se pokrenulo to pitanje, ne samo kiropraktike, nego i alternative općenito, no bez uspjeha. Pacijenti svakako moraju biti na oprezu i dobro se informirati, među ostalim i na stranicama udruge.

Dakle, kiropraktika nije bolna ni opasna?

Apsolutno ne. Takvo je mišljenje nastalo zbog kvaziterapeuta. Doktori kiropraktike barataju s više tehnika koje se prilagođavaju svakom pacijentu ponaosob. Sve su tehnike iznimno sigurne i apsolutno bezbolne. Da, u nekim slučajevima se može čuti onaj poznati „kvrc“, ali cilj je vratiti funkciju, normalizirati strukturu i omogućiti pacijentima da iskoriste svoj potencijal.

Kada bi pacijenti trebali potražiti pomoć kiropraktičara?

Na to pitanje odgovorio bih protupitanjem: kada je trenutak da se javite stomatologu ili zubaru? Odgovor je svima jasan, a isto vrijedi i za kralježnicu. O njoj se trebamo brinuti od najranijih dana da bi funkcionirala optimalno, kako bi se omogućilo održavanje normalne posture i kako bi živčani sustav radio bez smetnji. Ne postoji čovjek koji ima lošu kralježnicu, a da je pritom zdrav.

Kod kojih je tegoba kiropraktika učinkovita? Koje su indikacije?

Rekao bih da bi 70% pacijenata koji odlaze liječnicima opće prakse mogli imati velikih koristi od kiropraktike jer je riječ o tegobama koje su ili akutne ili kroničnog oblika, a koje su se nagomilavale tijekom godina zbog pogrešno stečenih navika, loših životnih i radnih navika, padova, trauma i sličnog. U tim situacijama kralježnica gubi svoju funkcionalnost, odnosno gubi svoju strukturu. To će u konačnici izazvati simptome i tegobe kao što su glavobolja, vratobolja, trnci u rukama i nogama, bol među lopaticama, križobolja, lumbago, išijas, diskus hernija, problemi s ravnotežom, tinitusom… Lista je iznimno dugačka.

Treba reći da se kiropraktika ne temelji na teoriji bolova, odnosno oprečna je teoriji klasične medicine. Liječniku ljudi odlaze kad ih nešto boli. A u idealnim uvjetima se doktoru kiropraktike odlazi kad vas ništa ne boli kako bi se to stanje i održalo. Doktori kiropraktike provjeravaju i sve nalaze pacijenata, od magnetske rezonancije, rendgenskih snimki i drugih nalaza kako bi se dobilo što više informacija o stanju pacijenta te kako bi se moglo bolje odrediti u kojem smjeru bi terapija trebala ići.

Postoje li „nuspojave“ kiropraktičarskih tretmana?

Nuspojave su najčešće pozitivne. Pacijent se odmah nakon tretmana digne i kaže da mu je dobro, da osjeća kako je pun energije, da se bolje kreće i bolje diše. Međutim, ima i onih negativnih poput bolova u mišićima, odnosno muskulfibera kakav bi se mogao pojaviti i nakon dobro obavljene masaže.